Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene.
Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe.
Došao si i kada je kišilo kao za okladu,
jer, što je malo kiše u odnosu na poljupce
i zagrljaj tišine koji je slijedio bučnom
odlasku iz utočišta tvog malog grada.
Čekala sam te i nisu me brinule kapljice
rasute po nevještim rukama spletenoj kosi
ni mrlje od maskare pod mojim očima
sve dok je pogled ispunjen sjajem,
u gomili umornih putnika mogao prepoznati
tvoj odlučan korak u sjeni zadnjeg vagona.
Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene.
Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe.
Došao si i kada je u bijelo odjeveni prosinac
svojim smrznutim dahom ledio tvoje obraze,
zabadajući nemilosrdno svoje oštre iglice
ispod tvog iznošenog, »sretnog« kaputa,
od kojeg se nipošto, čak ni u svojim snovima,
niti za trenutak ledenih vjetova nisi odvajao.
Čekala sam te u svojoj najdebljoj jakni
umotana u neraspoznavne slojeve odjeće,
ispod kojih su, unatoč svemu, ledeni prsti
grlili moje tijelo hladnim, kristalnim zagrljajem.
Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene.
Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe.
Jer si znao da ćeš se vratiti.
Jer sam znala da ćeš se vratiti.
Došao si i tada kada sam stisnuta u kutu plakala
pod kišom straha sred prodornog zvuka sirena,
bojeći se da ću umjesto tebe na svom pragu
vidjeti težak korak nepoznatog vjesnika
s usnama oblikovanim u riječi koje
uplašena poput drhtave srne u bijegu
i u grudicu stisnutog srca, nisam željela čuti.
Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene.
Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe.
Hvala ti što jesi.
***
Ne samo današnji dan, neka vam je svaki dan sretan i neka trajete zajedno. :)
Post je objavljen 14.02.2008. u 13:03 sati.