11.10.2007., četvrtak
»Tehnika filmskog platna«
|
»…i iako ti se divim, čini mi se da krvariš za svakoga na tom svijetu i za sve velike svjetske probleme, no, ne primjećuješ bol, nadu i snove na vlastitom pragu.« (Maeve Binchy, knjiga »Škrlatno pero«) Još i sada mi odzvanjaju u ušima riječi mog oca, riječi koje je izrekao samo jedan jedini put negdje tijekom čarobnih godina mog odrastanja: »Prije nego li nešto kažeš i prije nego li nešto učiniš nekome, stani i razmisli o tome, kako bi se ti osjećala da si na mjestu te osobe. Pokušaj zamijeniti uloge i shvatit ćeš što moraš reći i kako moraš postupiti. Ili jednostavno promatraj situaciju »sa strane«, kao slučajni promatrač u prolazu i dobit ćeš odgovor na pitanje što ti je činiti.« Kao djetetu mi nije bilo posve jasno čemu služi ta »tehnika« koju mi je preporučio otac, ali sam mu vjerovala kao »neospornom« autoritetu. Mnogo godina kasnije sam shvatila pravi smisao onog što mi je tada rekao. Nazvala sam je »tehnikom filmskog platna« Evo primjera kojeg sam nedavno čula, i znam da će zvučati nevjerovatno, jer sam do sada po nekim pravilima već trebala «odrasti«; događaj me je uistinu »fascinirao«. Dakle, zamislite si slijedeću situaciju: Muž i žena sjede pred televizorom i gledaju neki film tipa »Život piše priče« kojem je okosnica radnje neskladan brak i psihološko maltretiranje supruge od strane glavnog aktera filma. Žena gleda film šutke, ali zato njena »bolja polovica« neprestano ubacuje neke komentare u stilu: - Gle majmuna, pa kako joj to može raditi! - Baš je smotana, zašto ga ne ostavi? - Ma, gdje ga je samo našla?, itd…itd… Za to vrijeme ga njegova supruga pogledava šutke ispod oka i ne vjeruje onom što čuje. Naime, njen je suprug gorljivo napadao muški lik na filmu, osuđujući ga zbog istih stvari koje i sam običavao raditi. I to nisu bili obični komentari, već pravi ispadi bijesa, nabijeni emocijama za ne povjerovati. Kako sama kaže, bila je tako duboko šokirana, da jednostavno nije bila u stanju progovoriti i pitati ga, kako to da mu odjednom smetaju te iste stvari, koje kod sebe ili ne primjećuje ili ih naprosto ignorira. Kako to da tako emotivno reagira na neku tuđu i udaljenu sudbinu, dok je u vlastitom domu slijep na sve što se događa? Poznajem čovjeka koji je bio izrazito suosjećajan prema napaćenoj i gladnoj te zamusanoj dječici iz daleke Afrike (što bi inače bilo posve u redu) i bio se spreman angažirati na sakupljanju pomoći za tu djecu, dok je istovremeno mrtav – hladan prolazio pored prvih susjeda, koji su imali puno djece, koja su bila više gladna nego sita. Čak si je s vremena na vrijeme dozvoljavao komentar »A tko mu je kriv, zašto ih je toliko napravio kad ih ne može hraniti.« Ili ženu, koja je svakodnevno trošila velik dio svoje energije na to da utješi kolegicu s posla zbog problema u radnoj okolini, dok je istovremeno prečula riječi svojeg muža koji je, došavši umoran s posla kući, govorio o nepravdi koju je tog dana doživio od svog nadređenog. Sve su to lijepe geste i svakako trebamo pomoći ljudima ukoliko nam je to moguće. Međutim, grubo rečeno, nije li suludo dijeliti hranu uokolo dok vlastita obitelj gladuje? Ne bismo li trebali početi od vlastitog doma, prije nego što se uputimo u svijet? Da li je opravdano da su svi drugi na prioritetnoj ljestvici iznad onih koji su nam najbliži? Vjerovatno poznajete nekog za kojeg kažu »On/ona je tako dobar/dobra svima, da ne stigne biti dobar/dobra svojoj obitelji.« Je li doista neophodno imati dva para naočala, kroz koja ćemo promatrati svijet? Jedne za nas same, jedne za ostatak svijeta? Radi li se ovdje o selektivnoj »sljepoći« ili nečem drugom? Zašto nam je tako teško u određenim situacijama u koje smo osobno upleteni, staviti se u ulogu nepristranog promatrača i sagledati ono što se zbiva realno i bez ishitrenih reakcija? Možda bismo tada vidjeli svoju vlastitu (ne)sreću kao na filmskom platnu – jasno i objektivno. Možda bismo tada shvatili da nam se zidovi vlastitog doma urušavaju, dok popravljamo tuđe domove? A možda tek želimo vjerovati da naš dom počiva na čvrstim temeljima pa u tome leži razlog zašto stavljamo pogrešne naočale? |
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@