Yoga Bonito-Rakitje

srijeda, 06.09.2006.

Veliki bod u Moskvi

Hrvatska nogometna reprezentacija uspješno je startala u novi kvalifikacijski ciklus, za odlazak na Europsko prvenstvo 2008. Iako oslabljena za nekoliko vrlo važnih igrača, naša reprezentacija vrlo se dobro nosila s Rusijom u Moskvi i vratila s bodom u džepu...

Rusija - Hrvatska 0:0
Oslabljena hrvatska nogometna reprezentacija uspjela je ostati neporažena na prvom i jednom od najneugodnijih gostovanja novog kvalifikacijskog ciklusa. Štoviše, iz Moskve smo se mogli vratiti i s punim plijenom, no na kraju možemo biti i više nego zadovoljni bodom...

Guus Hiddink ipak nije čarobnjak. Od ruske nogometne reprezentacije nije uspio stvoriti moćni stroj u samo nekoliko mjeseci rada. Ako dodamo činjenicu i da su obje momčad igrale s puno novih igrača, ispresjecane brojnim ozljedama, na kraju je neriješen rezultat vjerojatno zadovoljio apetite oba izbornika. Jer i jedni i drugi su mogli i pobijediti, ali i izgubiti.
Naša je reprezentacija bolje otvorila utakmicu, vrlo dobro smo stajali na terenu i već u prvim minutama dvaput preko Klasnića prijetili udarcima izvan šesnaesterca. U 7. minuti Da Silva ubacuje s lijevog boka do Rapaića na drugoj strani kaznenog prostora, Miki smiruje loptu i cilja suprotni kut, no ruska obrana u zadnji tren ulazi u blok.
Rusi prvi put prijete u 13. minuti, kada Semšov donosi loptu do zone udarca, ali puca neprecizno. Slijedi dvadesetak minuta u kojima su obje momčadi uglavnom rovale sredinu natopljenog i vrlo teškog terena.

Požrtvovni Niko Kranjčar i Anjukov (FaH/EPA )

Da Silva prolazi lijevom stranom u 31. minuti i ubacuje loptu u sredinu, no Klasnić kasni. Lopta prolazi do Rapaića, no on slabo prima loptu na teškom terenu i ruski vratar Akinfeev uspijeva stići do lopte prije njegovog udarca.
Dinamov tandem Da Silva - Modrić kombinira dvije minute kasnije, Modrić se oslobađa na udarac s vrha kaznenog prostora, ravno u Akinfeeva.Rusi su bili pomalo izgubljeni, većim dijelom prvog poluvremena u inferiornoj poziciji, no zaprijetili su opasnom kontrom u 38. minuti. Izmailov povlači kroz sredinu i upošljava utrčalog Biljaletdinova na lijevom boku, ovaj ulazi u naš šesnaesterac, ali puca neprecizno, preko vratiju.
Do poluvremena je zaprijetio i Rapaić udarcem s dvadesetak metara u donji lijevi kut Akinfeeva, no ruski vratar je i ovog puta bio spreman.

Kapetan Niko Kovač u duelu s Aršavinom (FaH/EPA )

Kako je zatvorio prvi dio, Milan Rapaić bio je i glavni protagonist početka drugog dijela. Najprije je u 49. minuti snažno povukao prema sredini i odapeo s dvadesetak metara, Akinfeev je još jednom siguran.
Samo minutu kasnije, Rapaić s 30 metara sjajno izvodi slobodan udarac, ruski vratar malo dodiruje loptu koja odsjeda na gredi, a Klasnić umjesto u praznu mrežu loptu šalje u gol-aut.
U 52. minuti krasnu "minijaturu" izvodi Kranjčar, njegov udarac s dvadesetak metara ispod grede vadi Akinfeev, a Da Silva na odbijanac reagira kao i Klasnić dvije minute prije, nepreciznim udarcem.
Ovim prijetnjama kao da smo razbudili domaćine, koji su krenuli u najžešću ofenzivu u utakmici. Ulazak Pogrebnjaka razdrmao je napad Rusije, i u nekoliko akcija pokazao je da se puno bolje slaže s Ašavinom nego Pavljučenko koji je igrao u prvom dijelu.U 56. minuti Pogrebnjak ostavlja loptu na udarac Aršavinu, lopta završava pored lijeve vratnice. Minutu kasnije, Modriću se lopte loše odbija na centru, Rusi je uzimaju i brzo kreću u napad, Aršavin vraća asistenciju Pogrebnjaku koji loše puca u situaciji kad je gotovo izašao "oči u oči" s Pletikosom.
Slijedi gužva pred našim vratima u 61. minuti, Semšov ostaje za trenutak sam na 16 metara i snažno odapinje, Pletikosa vrhunski reagira. Aršavin natrčava na loptu, ali je nije uspio poslati u mrežu.
U 64. minuti Aršavin sjajnim potezom "valja" Roberta Kovača i Šerića unutar našeg šesnaesterca i uspijeva pucati prije nego što je Pletikosa došao do lopte, srećom lopta odlazi pored vratnice. U nastavku akcije nakon kornera glavom puca Ignaševič, no hrvatski vratar uz malu nesigurnost hvata loptu.
Ruska ofanziva počinje jenjavati nakon udarca glavom Anjukova u 71. minuti, a do kraja su se redale naše prigode.
Najprije Petrić odlično reagira na jedan odbijanac i upućuje snažan udarac prema vratima, kojeg rukom blokira jedan od ruskih obrambenih igrača. Iako su svi naši igrači skočili tražeći jedanaesterac, španjolski sudac ostao je nijem.
U 87. minuti Kranjčar prijeti iz slobodnog udarca s lijevog boka, Akinfeev je spreman. U nastavku Ćorluka ubacuje s desnog boka u sredinu, Klasnić se sjajno snalazi među trojicom i iz poluokreta odlično puca, no lopta je "liznula" vratnicu i otišla pored ruskog gola.
Posljednju prigodu imali su Rusi u 4. minuti sudačke nadoknade, no udarac Ignaševiča iz slobodnog udarca s gotovo 30 metara završava u gol-autu.
Hrvatska je tako uspješno započela novi ciklus kvalifikacija, dokazavši da Rusi ne moraju biti nikakav "bauk". Posebno kad se redovi naše momčadi kompletiraju igračima koji su nedostajali u Moskvi.

utorak, 05.09.2006.

"Ako me ne pustite, zabit ću autogol"

Autor ove "genijalne" izjave je William Gallas stoper francuske reprezentacije, koji je na ovaj način prijetio Chelseaju i odbijao nastupiti za aktualnog prvaka Engleske...


Iz Chelseaja su se priopćenjem obratili navijačima kako bi rasvijetlili razloge puštanja Williama Gallasa u Arsenal u zamjenu za Ashleya Colea. Gallas je od zimskog prijelaznog roka izražavao nezadovoljstvo kojem je razlog bila pozicija na boku na kojoj ga je koristio Mourinho.
"Prijetio je da će postići autogol, zaraditi isključenje ili napraviti kardinalnu pogrešku koja bi protivniku omogućila postizanje pogotka ukoliko ga stavimo u prvih 11", stoji u priopćenju Chelseaja. Ovo je bila "kap koja je prelila čašu" i nakon te prijetnje odlučeno je da Gallas može napustiti klub.
Krajem prošle sezone Francuzu je ponuđen poboljšani ugovor koji je on odbio potpisati uvjeren kako će na ljeto biti transferiran. No Mourinho je smatrao kako mu je Gallas potreban i nije ga želio pustiti i tu je Francuz na razne načine preko incidenata pokušavao doći do izlazne vize.
Prvo se nije pojavio na aerodromu kada je momčad putovala na američku turneju. Nakon toga mu je Mourinho obećao kako će prijeći preko svega i da će ravnopravno konkurirati za nastup što mu se također nije svidjelo. Kada je uoči susreta prvog kola s Manchester Cityjem Chelsea ostao na tri zdrava braniča i poluzaliječenim Johnom Terryjem, Gallasu je postalo jasno kako će biti na travnjaku i tada je uputio već napisanu prijetnju.
Ukoliko je točan, potez Gallasa vrlo je neprofesionalan. Odlazak je bio neminovan jer nije baš uputno imati u momčadi igrača koji vam prijeti namjernim pogreškama...

ponedjeljak, 04.09.2006.

Narodnjačkom triju maksimalno po džepu

Trojica reprezentativaca koji su subotnju večer umjesto u krevetu u Čatežu proveli u izlasku u noćni klub danas su saznala i dodatnu kaznu od HNS-a. Očito je prevagnula njihova važnost u selekciji pa se HNS odlučio za novčanu kaznu, pokazajući dvostruke standarde u odnosu na neke prijašnje situacije...Izbornik Slaven Bilić odmah je Darija Srnu, Boška Balabana i Ivicu Olića potjerao iz reprezentacije s jasnim stavom da spomenuta trojica nogometaša neće biti u kadru reprezentacije za dvoboj s Rusijom koji se igra ove srijede. Izbornik je, pak, prepustio Hrvatskom nogometnom savezu odluku o daljnjim mjerama, a u HNS-u su se odlučili za novčanu kaznu.
Disciplinska komisija HNS-a odlučila je kazniti svakoga od njih s po 30.000 kuna kazne, što je maksimalna moguća kazna koju ta Komisija može odrediti. Očito je HNS bio svjestan važnosti Srne, Olića i Balabana, pa se suzdržao od suspenzija koje bi trojicu nogometaša udaljile na dulje vrijeme od reprezentacije.
Zanimljivo, u dosta sličnom slučaju Igora Bišćana, HNS je pokazao puno krutiji stav, ali očito ne vrijede ista pravila za sve.
Podsjetimo, Balaban, Olić i Srna subotnju su večer proveli u noćnom klubu slušajući narodnu glazbu, oglušivši se tako o propis da svi reprezentativci moraju biti u svojim krevetima do 23.30. Usprkos apelima kapetana Nike Kovača da amnestira trojku koja se odmah ispričala suigračima i izborniku, Bilić je bio opravdano tvrd izbacivši ih iz reprezentacije za susret s Rusijom. Umjesto Srne, Balabana i Olića, Bilić neće zvati nove igrače, vjeruje kadru koji ima na raspolaganju

Suza za čateške brege

Šef, Precjednik, Bole, Srndać, Ola i Krunchie likovi su zamišljene priče koja možda otkriva što se mota(lo) po glavama poznatih sportaša koji jedne večeri to nisu bili. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, događajima i stihovima poznatih hrvatskih i narodnjačkih pjesama je - slučajna.Nakon napornog treninga, Ola, Srndać i Bole kartali su belu. Iako je znao da je to Mimo zakona, zdravog razuma, Ola nije mogao šutjeti te je zavapio: "Treba mi gutljaj vina!". Srndać i Bole složili su se i počeli okupljati ekipu za izlazak uz glasno izvikivanje netom smišljenog slogana "Malo nas je, al' nas ima".
Prvi kojeg su pozvali bio je Srndaćev cimer Krunchie...
Srndać: Hajde da ludujemo ove noći!
Krunchie: Previše od mene tražiš.
Srndać: Ja pijem godinama i nije mene dušo ubilo vino crveno.
Krunchie: Ne mogu, ne mogu jer je opasno.
Bole i Ola rekli su Srndaću da zaboravi na Krunchieja i da su njih trojica dovoljni za pravi provod na što je Bole dodao Dajte vina, hoću lom. Malo pomalo pao je dogovor da se pobjegne iz ne-Bjelolasice i ode u narodnjački klub Fontanu iako bi im bilo bolje da su pojeli istoimenu čokoladicu. Srndać je zamolio Krunchieja da ih ne cinka Šefu, a pao je i dogovor kako će ih Krunchie uvest natrag u kamp kad se vrate iz kluba; "U ponoć pozvoni" rekao je Good boy Krunchie. Dok je cimer Srndać izlazio iz sobe, Krunchie je u bradu promrmljao, Odlaziš, ja znam da sutra odlaziš i pomislio Ne vjeruje srce pameti.
Prije nego je utonuo u san, Krunchie je čuo svoje suigrače kako uzvikuju Evo noći, evo ludila i Taxi trebamo, brzo dođite. Taman je utonuo u san, kada ga je iz sna trgnuo zvuk mobitel. Tko me zove, tko me zove, tko me zove kroz snove moje, pomislio je Krunchie. Bila je to već poprilično pijana družina koja mu je san razbila pjevajući Ti nisi tu, ti nisi tu, ti si na nekom drugom mjestu. Srndać je upitao Krunchieja što radi, na što mu je ovaj odgovrio: "Sanjam, da te opet gledam kako spavaš...", na što je Srndać replicirao: "Samo jedan život imam i ludo ga bacam". U tom trenutku baterija na Krunchijevom mobitelu se ispraznila, pa je naš otočki junak ponovno uplovio u carstvo snova ne znajući da Jutro donosi kraj.
Dečkima je usfalio njihov prijatelj i povremeni suigrač, pa je Bole sjetno rekao E moj ćale, sad kada te nema, meni fali, meni fali, da mi netko kaže stani. Ola je popravio raspoloženje konstatacijom Mi smo dečki kaj pijemo stojećki, pa su uz Vino na usnama zapjevali Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine.
Krunchija je iz sna prenula noćna mora. Sanjao je da su njegovi prijatelji uhvaćeni i izbačeni iz kampa. Slutio je da će se dogoditi nešto loše i svoje osjećaje poželio je podijeliti sa Srndaćem. Međutim, mobitel se ispraznio, pa je Krunchie pomislio Da te mogu pismom zvati... "Tko sam ja da ti sudim", reče Šef i odluči se posavjetovati s Precjednikom. Nakon što je čuo što se dogodilo, Precjednik je zagrmio: "Ovo je moja kuća!" To nisu Judi, to su Zviri i beštimje. Šef ih nije htio u svom sastavu, pa je rekao Precjedniku "Maknite ih, pogotovo onog Srndaća, Ja neću da ga vidim.
Ola i Bole počeli su se trijezniti, a uz bolove do glave im je došla i spoznaja da će morati napustiti ne-Bjelolasicu. Obratili su se suigračima riječima Pomagajte drugovi. Molbe igrača Šef nije uslišao, već je rekao da se u prvom sastavu otvara mjesto i za Krunchija. Još u polusnu, Krunchie je čuo Šefove riječi i pomislio Tko to moje ime doziva?
S obzirom da smještaj više nisu imali, Ola, Bole i Srndać odlučili su potražiti Zimmer frei uz pjesmu uvijek dobro raspoloženog Ole: Moj živote bit će bolje, još sam dobre volje, mada nisam najbolje.
Godinu dana kasnije, reprezentacija im je Daleko, daleko. Odlučili su osnovati boy bend "Srndać, Bole i Ola i gemišt pola-pola". Prvi hit bio im je Tri-šest-pet je prošlo dana, bez tebe bolje sam, uzalud me zoveš... Emotivac kakav jest, Srndać se tu i tamo ipak sjetio reprezentacije. Emocije su bile prejake, ponovno je suzu pustio uz riječi Sve mi tvoje nedostaje. Bole nije imao sličnih problema; susreo je Šefa jednom prigodom i samo mu odbrusio Sad te se samo rijetko sjetim.. Olu je povremeno hvalatala Nostalgija, jer Krunchie je ipak bio njegova Simpatija, mogla je to biti Romantika...

Ne može nam nitko ništa

Ne može nam nitko ništa

Po uzoru, valjda, na stihove "Ne može nam nitko ništa, jači smo od...pravila HNS-a", Boško Balaban, Ivica Olić i Darijo Srna odlučili su oglušiti se o sve moguće regule ponašanja hrvatskog reprezentativca. Osramotili su hrvatski dres, iznevjerili su izbornika, suigrače i nekoliko milijuna navijača; osramotili su sebe i bacili mrlju na svoju sportsku karijeru. Kao da to nije dovoljno, njihovi potezi sugeriraju da su razmišljali kako će im biti oprošteno, jer su - prevažni. No, nitko nije nezamjenjiv...Žao je svakome što se to dogodilo. Biliću, koji se već na početku izborničke karijere suočio sa najgorom mogućom situacijom, u kojoj je postupio na jedini mogući i dakako ispravan način. Suigračima, koji su svjesni "težine" koju u reprezentaciji imaju Balaban, Olić i napose Srna. Uostalom, Niko Kovač je u ime suigrača molio lakšu kaznu, iako svjestan da su momci učinili - neoprostivo.
Svim navijačima. Jer svjesni smo, naravno da smo svjesni, Srna je među ključnim igračima reprezentacije, Olić je u Moskvi trebao biti 'detonator', Balaban je golgeter na kojeg se može uvijek osloniti.
Žao je i njima. U kojoj mjeri zbog same reprezentacije, suigrača i navijača, a u kojoj mjeri jer će imati mrlju kao sportski profesionalci do kraja karijere, teško je reći. Do subote, zakleli bismo se da je borcima poput Olića i Srne, koji su na terenu uvijek ostavljali sve, reprezentacija iznad svega. Međutim, teren nije jedino mjesto gdje su oni hrvatski reprezentativci.
No, činjenica da im je žao, kao ni činjenica da će se sada ispričavati gdje i kad stignu, nikako ih ne može amnestirati za učinjeno. Zapravo, niti jedno opravdanje ne može biti dovoljno dobro. Da, mladi su, da, trebaju se negdje ispuhati, da događalo se i prije.
No, za sve postoji vrijeme i mjesto, postoji i način. Balaban, Olić i Srna su povukli krivi potez po svim tim stavkama. Samo nekoliko dana prije izrazito važnog otvarajućeg okršaja novih kvalifikacija odlučili su, sasvim svjesno, oglušiti se o propis da u 23.30 svi reprezentativci moraju biti u krevetu, a sve zbog toga što su poželjeli nekoliko sati uživati u piću, glazbi, društvu.
Tajming nije mogao biti gori, ali da stvari budu lošije, odlučili su otići na mjesto gdje su znali da će ih vidjeti nekoliko stotina ljudi. Nije uopće bitno jesu li oni išli na 'cajke' ili na 9. simfoniju, ali išli su na mjesto gdje će biti viđeni. Ne samo da su viđeni, slikani su s alkoholnim pićima, u razuzdanom okruženju; to jednostavno NE SMIJE biti slika reprezentativca četiri dana prije ključnog (ali i bilo kojeg) reprezentativnog okršaja. Dok su drugi spavali, Balaban, Olić i Srna mislili su, valjda, da za njih pravila ne vrijede. Ili, ako vrijede, da kazna ne može biti velika, jer ipak su - važni kotačići. Otegotne okolnosti samo se slažu jedna na drugu - vrsta glazbe nije bitna, ali ići u klub koji je poznat po kriminalnim ispadima (kakav se dogodio i te subote) - bilo je krajnje glupo.
Prvi korak od strane Bilića je učinjen. Drugačiji nije mogao biti, dečkima nije mjesto u reprezentaciji koja će Hrvatsku zastupati u Rusiji. Puno je važnije, međutim, što i kako dalje.
Prve reakcije Vlatka Markovića puno su blaže nego u slučaju Igora Bišćana, iako su može naći puno zajedničkih točaka. Štoviše, u nekim aspektima Bišćanov prekršaj bio je lakši; on je ipak otišao zbog nogometnih razloga (jer nije bio u Barićevim planovima), iako je jasno potpuno pogriješio u načinu manifestiranja svog nezadovoljstva. No, Balaban, Srna i Olić izdali su suigrače, izbornika i navijače jednostavno zbog svog zadovoljstva, u potpunosti svjesni reperkusija.
Takva Markovićeva reakcija sugerira da će Srna, Olić i Balaban biti još novčano kažnjeni, a potom vraćeni u selekciju. Ispravno? Nije lako biti sudac u ovakvom slučaju, pogotovo sa znanjem koliko su Srna, Olić i Balaban dali hrvatskoj selekciji.
No, dala je i ona njima jako puno, dali su im puno i navijači. 'Prevarili' su reprezentaciju, dajući pritom naslutiti svoje razmišljanje kako im reprezentacija (čitaj: HNS) ništa ne može jer su - prevažni. No, nije nitko nezamjenjiv, hrvatski dres ne zastupa se samo igrom na terenu već i doličnim ponašanjem izvan njega. I kao što neki taj dres ne zaslužuju na terenu, tako ga ova trojica ne zaslužuju ponašanjem izvan zelenog travnjaka.

04.09.2006. u 16:17 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.