BUFFALO SOLIDER
16.04.2010., petak
IT'S BEEN A LONG WEEK
|
Evo nisam pisao od utorka, nije da me uhvatio nedostatak inspiracije, nego nisam imao vremena. Stvarno imam prenatrpan raspored, ja os su se i neke stvari izjalovile tak da mi je svega dosta. No sutra je ipak subota tak da se nadam malo odmora. Napokon sam odlucio ispravit Gospodarstvo tak da sam si nabavio biljeznicu i sljedeci tjedan namjeravam to rjesiti. Bit ce tesko jer ipak nisam odgovarao cjelo polugodiste cak i vise od toga. Al sta se mora nije tesko. Stara je moju odluku u studiranju u inozemstvu shvatila ozbiljno, sto me zacudilo jer inace nije takva. Poceo sam lagano prikupljati neke podatke no tako da kad krenem da znam kuda kako kome i zasto. Ma super sam si skroz ili barem tako mislim, sve u svemu pozitiva je trenutno u zraku. Odo ja lagano spremat se za skolu. And the lion becam a lamb. Jedan odgovoreni poziv Srusio je sve Ono sto je nekada bila dnevna rutina Sada je postala nocna mora Sve sto ju je sada brinulo Postalo je nevazno Jer je jedna karika u lancu popustila I sve se pocelo rusiti Svaki dan je sve gori Nervoza raste sa svakim pogledom u telefon On samo suti Dok svi ostali oko njega pucaju od brige Sto ce sljedeci put reci glas s druge strane Da li se uopce pametno javiti Hoce li to biti kraj Ili mozda novi pocetak Sve sada visi na koncu Sto vise razmislja To joj je gore Malo ima nade malo je nema U nama raste strah Da ne postane rob svojih misli I zauvijek ostane tamo negdje Vjerujem da nece by: windwhispper date: 16.04.2010 |
13.04.2010., utorak
KAO I DA NIJE A ZAPRAVO JE
|
Ma da, dan ko i svaki drugi, samo sto pada kisa i sve je monotono. Nista posebno se nije dogodilo. Mozda sutra bude zanimljivije, napokon vjeronauk. Ovo sivilo mi daje inspiraciju. Hladni vjetar Sto nosi miris ljeta Ovih dana izgubio se Negdje u dolinama zapada Ja ga uporno cekam Bez obzira na sve Znam da ce doci uskoro I da cu se osjecati zivo Samo jedan trenutak Da ga osjetim na svojoj kozi Nestat ce sva bol i patnja Sav stres odleprsat ce u daljinu Dobit cu snage Da ustanem iz ovog pepela Razbijem rutinu Krenem u nove pobjede by: windwhispper date: 13.04.2010 |
12.04.2010., ponedjeljak
THINKING IS PLEASURE
|
Evo zavrsio prvi dan nastave. Nevjerojatno dosadno kao i uvijek, al nema veze, sutra BuXx-u rodendan pa ce biti zanimljivije. Sta se dogada dogada se, za sad sam zbunjen al u redu je. Jedna osoba mi se ne javlja i to me muci, al lijepo sam ju upozorio na neke stvari i ona mi je rekla suprotno. Briga me, al i nije me briga, tak i tak cu ja biti kriv sta god da se dogodi. Zanimljivo je kako mogu biti hladan iako me iznutra izjeda ta krivnja i sta ti ja znam sta sve vec ne. Vani ne pokazujem nikakve osjecaje, totalno sam cool i nije me briga. Cesto sam zahvalan na tome jer mogu pokazati da sam jaci od svega i da me nitko nemoze slomiti, osim ako mene pukne pa pocnem pricat. Sutra je utorak, moram do grada ovaj tjedan je previse rodendana i svi slave u subotu i sad ja moram odlucit komu cu ic. Nista zanimljivo vise, idem polagano msn ce mi poludit koliko me ljudi treba. ---> I nista i sve Daleko od nas Na pucini crnoga mora Boca puna uspomena Poruka u njoj Putuje vec danim Trazi nekog da je izroni I procita zadnje rijeci izgubljenih mornara No more kao najveci neprijatelj Oduzima i zadnju nadu za spas Bez imalo milosti Baca ju na stijene Tamo sada lezi nasukana Ceka velike valove Da je izbave I prenesu uspomenu na njih by: windwhispper date: 13.04.20010 |
11.04.2010., nedjelja
NEMA RAZLOGA ZASTO, SAMO ZATO
|
Ah, evo jedan kasnovecernji post s obzirom da sam se probudio u podne pa su mi sve aktivnosti pomaknute. Jucer sam se vise odmarao nego naradio, al ipak naporno je sve to, dosao sam doma u 5 ujutro. Koliko sam cuo u zg-u nije bilo nista posebno, znaci nisam nista propustio, a i da jesam briga me vise. Napokon sam dofurao el. gitaru doma pa sam si sada malo kul jer imam bass i el. i klasicnu gitaru doma. Bio Filip kod mene i ja kod njega nakon predugo vremena. Istina da zivimo kilometar jedan od drugog i da mogu do njega bajkom za 3 minute, al opet. Sutra skola, na srecu popodne. Nisam siguran dali je to dobro ili lose. Vidjet cu sutra. Nemam inspiracije pa evo jedna koju sam jucer cuo: Sandi Cenov - Malena Malena, noćas srušio se svijet Malena, sve je tako glupo bez tebe Sad kad je stvarno kraj bože snage mi daj Samo da prođe ova noć Tako prokleto sam čekam novi dan Prvi četvrtak bez tebe Malena, oduvijek si znala tko sam ja Malena, ne mogu ja bez svojih oblaka Sad sve su iste ko ti, sve se smiju ko ti Kako su lijepe samo da znaš Sve me ljube ko ti, sve mi lažu ko ti Sve su moje a tako sam sam Malena, kako ću bez tebe sutra Malena, falit će mi s tobom jutra Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna Samo ti si moja malena! |
10.04.2010., subota
IN MEMORY OF MEMORY
|
I tako, jos jedan dan iza mene, jos jedan dan blize kraju praznika, jos jedna subota u nizu. Jucer kao sto napisah nisam bio u zg-u, a cini mi se da necu ni danas. Iskreno mi je i drago st nisam jer koliko sam cuo bilo je trulo. Al zato je jucer dan bio super. Buraz me nagovorio da idemo biciklima do Lucelnice jer je on imao nekog posla za obavit. Njemu to nije bio problem jer vec dva tjedna skoro svaki dan ide tom rutom, dok ja nisam vozio od proslog ljeta tako da nemam kondicije. U pocetku je bilo naporno, ali kad jednom uhvatis ritam nije tako tesko. No isplatilo se, frend mu ima elektricnu El toro gitaru pa sam imao se s cim igrat dok su oni obavljali svoje. Da stvar bude bolja danas tamo radim tak da cu napokon imat viska para da si sredim Bass. Taman kada sam mislio da sam dobro prosao i da nisam nista istegnuo, dosao sam doma i uhvatila me upala misica koja me jos uvijek drzi. Ma nema veze, bar mi je dan bio ispunjen. Jutros sam kroz razgovor rekao staroj da briem ic u London studirat i za divno cudo nije se pobunila. Rekla je da samo moram dobiti postenu stipendiju i to je to. Vjerojatno cu cim zavrsim ovu skolsku godinu pocet trazit faks i raspitivat se o svemu sto ce mi trebat. Evo toliko od mene, idem gledat briljanteen i jos malo se odmorit, treba radit cjelu vecer. I za kraj. Nekada bio sam sam Sada vise nisam Pronasao sam sebe Svog najboljeg prijatelja Koliko sam vremena slijepo potrosio Na ljude koji mi nikada nisu bili ni blizu Jer nisam znao da u samom sebi Krijem najboljeg prijatelja by: windwhispper date: 10.04.2010 |
09.04.2010., petak
STAVIM TAMNE CVIKERE GRIJEM OCI KLIKERE IZGLEDAM KO NORMALAN MA DA NISAM ISPRAVAN
|
Evo svanuo je jos jedan dan, na srecu obasjan suncem. Iskreno se bojim nedjelje da me ne copi mamurluk koji izbjegavam cjeli tjedan, al valjda nece. Danas sam za divno cudo doma. Trebao sam ic u Boogaloo na Zabranjeno Pusenje al nisam dobio kartu. Jucer, a da jucer, bilo je cak i ok, ali ne u mom stilu, vecer je spasio Xul (gitarist iz bivseg benda) i Maja, jer da nije bilo njih meni bi bilo trulo kao i obicno. A sta ces, uzaludna potraga se nastavlja. Sad jedva cekam iduci tjedan, vjerojatno cu skrpat neku probu s novim bendom, ak sve bude po planu. To me drzi na zivotu ovih dana. Smislio sam dobar rock riff iako je na bass-u nema veze, meni je ubojit. Kosa mi je sva u zraku, mogo bi ju oprat al mi se iskreno neda, budem sutra prije nego odem van. Gledao sam jutros neki cool film, mislim istina da je to teenage love drama kao i uvijek gdje se sve vrti oko dobre i nevine curice koja zeli biti popularna i imati najboljeg decka ali to nemoze i blablabla. No ipak mi se svidio samo zbog jednog dijela, to je kraj kada njen buraz svira na plesu. Volim slusati te teenage pop-rock bandove, imaju zanimljivu glazbu iako su im tekstovi gotovo identicni. Sta se jos dogada oko mene ovih dana, iskreno nista neuobicajeno. Sa izgubljenim prijateljem iz proslog posta sve ide po DE-JA VU konceptu. Sad je samo na meni da shvatim kada se blizi kraj i da promjenim ono sto sam zeznuo zadnji put. Evo toliko od mene. Nemoze niti jedan post biti bez nekog mog autorsko dijela. Znam, znam mozda nisu bas nesto al ipak. Stajala je zaledena U parku pod morem Okovana sjajnim koraljima U bespuci oceana Bez obzira na sve I dalje najljepsa od svih Bijela poput alpskog snijega Sjajila je u toj tmini oceana Kako li je dospijela tamo Nitko nezna Tako odjevena je u svecanu haljinu S zarucnickim prstenom na ruci Dali ju netko danas trazi Mozda neki nesretni ljubavnik Koji nemoze pogledati u oci druge Dok zna da su njene jos uvijek iskrene by: windwhispper date: 09.04.2010 |
08.04.2010., četvrtak
RAIN THAT WILL COOL THE SUN
|
Jedan komm. yay (postajem paranoican xD). Iako sam u proslom postu rekao da ne polazem puno nade u jucerasnji izlazak prevario sam se. Bilo je odlicno i hvala burazu sto je isao samnom. Danas neznam kuda cu, ali sam se sjetio da imam neku knjigu o duhovnom preobracenju na Himalaji ili tako nesto, ugl. sjecam se da ima veze s Himalajom, pa razmislja ako se nitko ne javi za cugu da se usidrim u zvuk ili na zrinjevac i pocnem ju citat. Zivot mi je ovih dana super, ili barem tako mislim. Jedino sto me muci je to sto svako vecer kad dodem doma nemogu zaspat, bez obzira bio pijan, pripit, trijezan ili sta ti ja znam oci mi se ne sklapaju. Uvjeren sam da to nije od previse kahve jer je ne pijem puno, salica do dvije na dan. Ma to je meni sve u glavi, mozak mi je na pasi stalno leti pa ni sam nezna kad je dan a kad je noc. Da, mislim da sam nasao davno izgubljeno prijateljstvo. Naravno ne u istoj osobi vec u drugoj ali sve je moglo bi se reci gotovo identicno, od toga kako smo se upoznali, preko ovih dogadaja u zadnjih par tjedana i svega ostalog. Iz dana u dan Sunce se sve vise i vise hladi Slabi ona njegova poznata Ponekad naporna topina Pogled u nebo U njegov bljesak Kao da vidim kapi kise Koje ga lagano hlade Nadam se da nece nestati Sada kad polako svice za mene Kada sam vise nego ikada Blizu svog cilja Svako jutro bojim se Da kad podignem roletu Nece me zabljesnuti njegov sjaj Vec ce me srusiti monotono sivilo Boljem od ovoga se ne nadam Bolje od ovoga mi netreba Bolje od ovog je nezamislivo Bolje od ovog je najgore na svijetu by: windwhispper date: 08.04.2010 |
07.04.2010., srijeda
LOVE DROWNING IN LIQUER
|
Heil, vidim prvi post nije dobio niti jedan komm. al nema veze ja ne odustajem, ovaj blog pisem radi sebe a ne radi drugih. Jucer sam napokon bio vani (ovo zvuci kao da me nije bilo mjesec dana), ipak prosla su 3 dana i iskreno bilo je bzvz., mislim bilo bi bolje da nisam morao bit na Zrinjevcu al jbg. trebao sam razgovarat s nekim ljudima pa eto. Mozda ce danasnji izlazak popraviti sve, makar ne polazem puno nade u to. Al pozitivno kod jucerasnjeg dana je to sto sam shvatio kako bi trebao krenuti dalje sto se tice izlazaka. Iskreno vec dugo sam bez ekipe, tu i tamo ako nemam pametnijeg posla skrpam se onoj staroj koja i nije nesto posebno, na kraju uvijek sve zavrsi kolektivnim razdvajanjem, svadom i nabrijavanjem. Nije mi do toga i zato se stalno micem. Bio sam uvjeren da ce jednom stvari biti kao i prije, da bar jedan izlazak sa njima liciti na nesto no eto nije, tako da odustajem od tih ljudi. Sto se tice ostalog, zivot mi ide kao ritam srca, pun je malih uspona i padova, no sve je to u granicama normale. Odo ja, danas moram ranije u grad, nije da mi smeta al ono, a i burazu sam copio net da mogu fino na krevetu lezat i tipkat. Evo par videa i nesto kratko nacrckano. Rijeka snova Mali slonovi This life is like a hell to me Every thing that I'm living for Soon will be gone And only empty pain will eat my heart Soon there will be no night One day sun will rise And It will be on the sky Forever How will I live than Mabe I won't Mabe I will die before That day Soon people will realise That there is the way to go to live in space And soon every rich guy Will have his own planet It's true this world Is full of retards |
05.04.2010., ponedjeljak
BYE & BYE BYE
|
Evo za one koji me znaju od prije Windwhispper se vratio i pokusat cu naci svoje mjesto u ovom svijetu nula i jedinica. Sta ima novog kod mene? Da upravo sam bio na starom blogu i vidio da je zadnji post napisan prije tocno godinu dana. Od tada se puno toga promjenilo, odrastao sam i opametio se, napravio puno gresaka ali i dobrih stvari, sve u svemu bilo je zanimljivo. No to je proslost, vratimo se u sadasnjost. Gdje sam? Sto sam? Tko sam? Kako sam? U zadnje vrijeme mnogo razmisljam o tome sto cu u zivotu, mislim znam kamo cu dalje nakon srednje i sve to ali ja zelim vise, puno vise od toga sto cu dobiti ovdje. Tako razbijajuci glavu svakodnevno shvatio sam nesto jako vazno. Bez obzira na sve ja nisam roden da imam normalan zivot, da zavrsim skolu nadem posao itd., to nije za mene. Odlucio sam da dok god cu mocI ici cu u skolu (studirati), ali ne u Zagrebu nego po cijelome svijetu. Volim putovati i upoznavati nov mjesta, a ovako cu imati priliku spojiti ugodno s korisnim. Prvo sto mi je u planu pokusati upisati studij prava u Londonu ili Welsu. Ako mi to ne uspije upisat cu isto u Zagrebu i nakon prve godine pokusati se prebaciti. U najgorem slucaju diplomirat cu ovdje i onda put svijeta. Znam da mozda ovako opisano sve se cini vrlo jednostavnim, no svijestan sam da to nece biti med i mlijeko i da cu se trebat ludacki potruditi da uspijem. Evo u starom dobrom tonu jedna pjesma za kraj: NESTO ZA KRAJ Sklapam oci Zatvaram se potpuno u sebe Kao pijesak u boci Stisnut u malom prostoru Zbog prevelikih zelja drugih I malo mojeg vlastitog sarkazma Ponovno sam pao na dno Zbog tebe koja mi ipak nesto znacis Kako se okrenuo zivot U treptaju oka Teske kapi kise Vratile su sivu boju u moj zivot by: windwhispper date: 23.06.2009 |
