Evo zavrsio prvi dan nastave. Nevjerojatno dosadno kao i uvijek, al nema veze, sutra BuXx-u rodendan pa ce biti zanimljivije. Sta se dogada dogada se, za sad sam zbunjen al u redu je. Jedna osoba mi se ne javlja i to me muci, al lijepo sam ju upozorio na neke stvari i ona mi je rekla suprotno. Briga me, al i nije me briga, tak i tak cu ja biti kriv sta god da se dogodi. Zanimljivo je kako mogu biti hladan iako me iznutra izjeda ta krivnja i sta ti ja znam sta sve vec ne. Vani ne pokazujem nikakve osjecaje, totalno sam cool i nije me briga. Cesto sam zahvalan na tome jer mogu pokazati da sam jaci od svega i da me nitko nemoze slomiti, osim ako mene pukne pa pocnem pricat. Sutra je utorak, moram do grada ovaj tjedan je previse rodendana i svi slave u subotu i sad ja moram odlucit komu cu ic. Nista zanimljivo vise, idem polagano msn ce mi poludit koliko me ljudi treba.
--->
I nista i sve
Daleko od nas
Na pucini crnoga mora
Boca puna uspomena
Poruka u njoj
Putuje vec danim
Trazi nekog da je izroni
I procita zadnje rijeci izgubljenih mornara
No more kao najveci neprijatelj
Oduzima i zadnju nadu za spas
Bez imalo milosti
Baca ju na stijene
Tamo sada lezi nasukana
Ceka velike valove
Da je izbave
I prenesu uspomenu na njih
by: windwhispper
date: 13.04.20010
Post je objavljen 12.04.2010. u 22:44 sati.