Post «oil peak» time with biodiesel
Ako je kojim čudom na ovaj dosadni blog o dosadnim temama zaguglao surfer vulgaris ili bloger koji još ne zna što je «oil peak», možda je prava prilika da pojasnim. Oil peak je trenutak kada crpljenje nafte dosegne maksimum u točki koja kao takva označava početak kraja ere fosilnih goriva. Problem predstavlja činjenica da je nafta traženija nego ikada prije, a ima je sve manje po sve višim cijenama. Tu točku čovječanstvo je dostiglo možda baš danas. Trenutna dnevna potrošnja nafte u svijetu od 82 milijuna barela, možda je i najveća povijesna potrošnja nafte ikad. U situaciji kada ju svi trebaju, ona baš i nije najsretnije rješenje za one koji je nemaju dovoljno. Očito dolazi vrijeme za down drug. Čovječanstvo žudi za umirenjem nakon stoljetnog civilizacijskog oil hypea zaklonjenog nuklearnim kišobranom. Naftni vrhunac je početak ovisničke krize popraćene dugotrajnom borbom za preživljavanje. Nuke age. Fallout. No, što to znači za sve nas? Ima li odjeba? Zamislite da se početkom stoljeća, kada je nafta prevladala zbog niže cijene, ipak nekim slučajem dogodila obratna situacija u korist biljnih ulja. Da smo umjesto benzina počeli proizvoditi biodizel, transesterificirani energent iz uljarica: uljane repice, suncokreta, algi, kokosa…, sposoban zamijeniti naftu ''in most current uses?'' Transesterification of a vegetable oil was conducted as early as 1853, by scientists E. Duffy and J. Patrick, many years before the first diesel engine became functional. Rudolf Diesel's prime model, a single 10 ft (3 m) iron cylinder with a flywheel at its base, ran on its own power for the first time in Augsburg, Germany on August 10, 1893. In remembrance of this event, August 10 has been declared International Biodiesel Day.  Kada pričamo o biodizelu moramo biti svjesni činjenice da nisu sve uljane kulture jednako izdašne za proizvodnju goriva za motore s unutrašnjim sagorijevanjem. Čista kemija; neka ulja naime u kemijskim reakcijama rezultiraju nastajanjem peroksida, a daljnjim reakcijama i do stvaranja plastičnih masa što je pogubno za precizne motore. Kada pričamo o ovakvim procesima polimerizacije najvažnija stvar o kojoj moramo voditi računa je Iodine Value (IV) u uljima proizvedenima iz uljarica. Niži IV znači da se ulje može koristiti bez dodatne posebne obrade i filtritanja, te da su motori pogonjeni ovakvim uljem trajniji i lakše se održavaju (isplativiji!). Da ne dužim i ne odem preširoko reću ću da je nekakva normalna i zadovoljavajuća te prihvatljiva vrijednost IV u ulju u odnosu na životni vijek i isplativost održavanja motora oko 50. Ulje iz kokosa ima IV vrijednost 10, a različite alge < 25. Nedavno, kada sam pisao o biodizelu možda sam nespretno iznio preoštru kritiku, no sječa prašuma zbog repromaterijala za to gorivo svakako nije rješenje. Kao što za održivi razvoj rješenje nije uzgoj velikih površina uljarica na kojima se troši puno pesticida, herbicida, a mehanizacija koja obrađuje polja utroši više energije za uzgoj nego li se dobiva od biodizela iz uzgojene kulture! Dakle nema pozitivne CO2 računice. U ovom slučaju izbacivanje CO2 u atmosferu je veće nego što ga mogu iskoristiti biljke na Zemlji za svoj rast, pa gledajući u bolju budućnost ništa dobro ne radimo. Writer George Monbiot wrote in a column for The Guardian that land clearance by cutting and burning large forest trees frees large amounts of carbon dioxide that is never reabsorbed by the smaller oil palms. Thus, biodiesel produced from plantation-grown palm oil may be a net source of carbon dioxide. Prekretnica bi se mogla dogoditi ako se ojača proizvodnja biodizela od ulja iz algi. Alge koje sadrže 50% ulja najiskoristivije su biljke za proizvodnju biodizela. U usporedbi sa sojom ili uljanom repicom, koje daju 50 odnosno 150 kubika ulja po km2 površine, alge daju 10 do 20 tisuća kubika! Uzgoj algi dodatno bi povećao apsorpciju CO2 iz atmosfere, dok recimo polje soye konzumira 4 puta više CO2 nego što se emitira sagorijevanjem boidizela dobivenog cijeđenjem soye s toga polja! …some have concluded that it is likely that the United States, with one of the highest per capita energy demands of any country, does not have enough arable land to fuel all of the nation's vehicles. Other developed and developing nations may be in better situations, although many regions cannot afford to divert land away from food production. For third world countries, biodiesel sources that use marginal land could make more sense, e.g. honge nuts grown along roads. More recent studies using a species of algae that has oil contents of as high as 50% have concluded that as little as 28,000 km˛ or 0.3% of the land area of the US could be utilized to produce enough biodiesel to replace all transportation fuel the country currently utilizes. Further encouragement comes from the fact that the land that could be most effective in growing the algae is desert land with high solar irradiation, but lower economic value for other uses and that the algae could utilize farm waste and excess CO2 from factories to help speed the growth of the algae. Ukoliko korporacije posijeku šume i Zemlja još više izgubi mogućnost čišćenja CO2 iz atmosfere, biodizel bi mogao izgubiti svoj potencijal. Logično bi bilo uzgajati alge u pustinjama i saditi šume koje će filtrirati izbačeni CO2... Moram ovdje stati. Ionako je previše za jedan post. To be continued... Što mislite, je li moguć «biodizel iz kućne radinosti» za osobne potrebe? Homebrewing? Dodatne informacije: 1. Wikipedia / biodiesel 2. Journey to forever 3. Biodiesel warehouse |
