Flat Finder

Na Jarunu sam išao pogledati jednu novogradnju za čiju sam prodaju saznao preko frendice koja ima stan do. Slučajnosti.
Ustvari, nije novogradnja već je 2 godine stara zgrada. Al to je sve ipak kategorija "ganz novo". Aparat za slikavanje i spremanje vizualnih dojmova sam naravno zaboravio, kao što sam taj dan zaboravio i ključeve od stana (ovog tekućeg) pa sam se morao uvlačiti unutra svakakvim partizanskim metodama.
Šta reći o stančiću? Ono, na prvi pogled sve 5 i pol. Zgrade su odmah uz ulazu na Jarun, lijevo od ulaza da budem sateljitski precizan. Znači, pogled na rolerice garantiran, a za večernji izlazak pljunem do elitnih klubova. Ili na njih.
Elem (dakle), protuprovalna vrata, klima, dva wc-a (pišaonica i kupaonica) i nešto između. Kvazi špajza ili ono za sakrit se kad se ćaća napije pa izvadi remen. Dvije spavaće solidnih gabarita, iako jedna malo manja. Dosta svijetla. Boravak je prostran, povezan sa blagavonicom i kuhinjom, koja je samo zidom zaklonjena od pogleda iz boravka. Nije odjeljena nekim vratima, što bi mogao bit bed kod pečenja ćevapa i zagorijevanja graha!Stolarija se mom skoro laičkom oku čini ok al su zidovi neki šupljikavi. Kaže frendica da se čuje kad u susjednom stanu pale svjetlo. Biće da se štedjelo na zvučnoj izolaciji da se uštedi za građevnisku dozvolu. Kako se tek čuje kad se pijana ekipa počne derati "goooool" ne želim ni znati. To je kao onaj vic o veličini Slvoenije: kad Slovenci u Ljubljani puste glasno muziku, susjedi u Grazu zovu policiju!
Osim te zvukovne problematike, ostalo mi se sve čini ok i moderno,parket je dobar, papiri čisti, bez fleka od pive. Sva sreća što piva ne ostavlja mrlje od kave. Cijena je već malo druga priča. Kaže, 2 tisuće eura za kvadrat, 80 kvadrata...hmm. Mnogo para. I mnogo velik stan za singla. Al to je problem. Najmanji stanovi najbrže planu. Većina kupaca su garant ili samci ili parovi. Ili sirotinja. Ili sve ovo kombinirano :) Ustvari, to je tužno. A nedaleko od stana koji sam gledao grade se neki luksuzni stanovi gdje je kvdrat 3500 eura i već su prodani, prije zvršetka gradnje. Jesmo latino država, raslojeni na sirotinju i bogate, a srednja klasa se stisnula.
Trebalo bi naći kakvu dobru i čednu djevojku koja ne sumnja u moje prlljave namjere, napraviti klinju pa onda ostvariti nekakve olakšice kod kupnje. U odnosu na POS, ova cijena je paprena, al je vjerovatno i izvedba za klasu viša. Baš ću morati malo provjeriti stanove iz POS-a.

Počeo sam kopati po bankarskim kreditima da bi našao najbolju opciju, al o tom ću kasnije kad sredim sve inoformacije. Uz to sam napravio i izračun koliko me dođe gradnja kuće, pošto su neki savjetovali i tu opciju. Do sljedeće epizode, vaš superjunak se odjavljuje!

Utrostručeno stambeno kreditiranje, kažu Vustenrotovci, a KupoProdavači otvorili novi site gdje mi vulgaris podstanari možemo sliniti nad nekretninama. Zove se CentarNekretnina.

Pa evo što kažu o stambenom boomu (ovo nije reklama):

Zagrebačka Wüstenrot stambena štedionica u prvih je sedam ovogodišnjih mjeseci svojim štedišama dodijelila ukupno 2.264 kredita vrijedna blizu 180 milijuna kuna - tako je odobrila gotovo tri puta više kreditnih sredstava nego cijele prošle godine

Za iznimno visok skok kreditiranja zaslužan je ponajprije novouvedeni model međufinanciranja, koji im omogućuje da svojim štedišama odmah, bez dvije godine čekanja, odobre kredit. Tijekom osam i pol mjeseci, otkada su među prvima i uveli nove kredite za međufinanciranje, dodijelili su ukupno 150 milijuna kuna i tako pomogli riješiti 1570 stambenih problema. Povećan je i iznos pojedinačnog kredita s prvotnih 180 tisuća na sada prosječnih 340 tisuća kuna.
Kad je o novom ugovaranju štednje riječ, i nema mjesta pretjeranu zadovoljstvu. U prvih sedam ovogodišnjih mjeseci, najvećim dijelom i zbog snižavanja državnih poticaja, sklopljena su samo 10.092 nova ugovora o štednji, što je nešto manje nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.
Ipak, nadaju se daljnjem rastu novog ugovaranja.
Ove godine, naime, planiraju sklopiti otprilike 30.000 novih ugovora, što bi značilo 20-postotno povećanje u odnosu na prošlu godinu.

Tako oni optimistično gledaju na tržište unatoč tome što su ljudi skužili da ih je država opet izigrala. A i sami smo manje više krivi. Dosta ljudi je stambenu štednju uz poticaje koristila ne za stambene svrhe već za nešto treće. Štediš neko vrijeme i dižeš lijep oticaj i onda jednostavno zatražiš isplatu keša umjesto da usmjeriš pare u kreditiranje stana. Al sigurno je postojao način da se to zakonski sredi umjesto da ljudima ovako drastično skrešu poticaje.

Ima i nova opcija koju sam naučio u intenzivnom forumašenju na temu traženja stana. Lombardni krediti na vrijednosne papire! E da vidim koliko vas je čulo za ovo. Znači svoje pare uložite u investicijski fond i banka koja stoji iza fonda vam odobri stambeni kredit na temelju udjela u fondu. Sad, u čemu je šema?



Ako čovjek danas stavi 20 000 eura u fond i fond menadžerima povjeri novac na 3 godine, i taj novac se udvostruči za tri godine, po standardnim predviđanjima i prinosima temeljenima na povijesnoj analizi rada fonda, banka danas može vama izdati kredit na iznos koji ćete imati za 3 godine! Zanimljivo, a?
A taj iznos, ako kapital udvostručujete za 3 godine, je sigrno mnogo veći od onoga koji vam stambena štedionica može ponuditi kroz kredite za međufinanciranje jer su kamate u fondu znatno veće od onih u štedionici.
Ako je ovo sve istina, a nadam se da je, očita je ogromna potreba za nekim financijskim savjetnicima koji bi nam mogli olakšati život ovakvim ulaganjma.

Povela se na jednom forumu živa diskusija oko načina kako skupiti pare za stan i dali postoji način da narednih 20 ili 30 godina čovjek ima dobar stan a da ne živi na kruhu i vodi i skupljanju plastične ambalaže. Pa tako jedan, kaže iskusan, financijaš nalazi dvije varijante. Prva je ona pušioničarska, koju uglavnom svi mi dobijemo. Ustvari uzmemo jer nam je nalješpše servirana, a za drugu ili ne znamo ili nemamo znanja da ju ostvarimo.
Dakle , VAR 1
- danas imaš ušteđeno 20.000,00 € . . .
- stan košta 100.000,00 € . . .
- fali ti 80.000,00 € . . .
- uzmeš kredit na 20 godina . . .
- sam stan platiš 100.000,00 € . . .
- k tome dodaš još kamate za banku 30.000,00 € . . .
- stan te košta 130.000,00 € . . .


VARIJANTA 2

Stvar umijeća sa novcem . . .

Neki to znaju učiniti na način da sav svoj ušteđeni novac udvostruče svake tri godine. Tu dolazimo do mešetarenja na burzi.

- imaš 20.000,00 € . . .
- uložiš ih i za 3 godine imaš 40.000,00 € . . .
- u tom momentu fakat imaš 40.000,00 € . . .
- ostaviš ih na ivesticiji i za iduće 3 godine imaš 80.000,00 € . . .
- ako stan košta 100.000,00 €, fali ti još 20.000,00 € . . .
- čak ako ih uzmeš na kredit, vratiti češ banci najviše 27.000,00 € za 5 godina . . .

Koliko te košta stan? Mnogo manje, do jaja manje.

- imaš svojih 20.000,00 € . . .
- toliko si uzeo kredita i platio ga 27.000,00 €

UKUPNO ZA STAN PLATIŠ 47.000,00 €, SVOJEGA NOVCA, OSTALU RAZLIKU OD 53.000,00 € SI PLATIo OD GODIŠNJIH PRINOSA NA KAPITAL . . .
To bi se trebalo nazivati principom "prirodnog standarda" . . .

Kažu ljudi da banke od čitavog kapitala (naš novac) kojim upravljaju ulažu u kredite najviše 7 do 9 % , uz iznimke.

- ostatak plasiraju na tržište kapitala (burzu) . . .
- tamo ostvaruju prinose koji su usporedivi sa burzovnim indeksom . . .
- burzovni indeks u Hrvatskoj u zadnjih 6 godina je oko 25% godišnje u prosjeku . . .
- koliko ti da banka godišnje na štednju ?
- gje je razlika ?

Žučna rasprava se još uvijek vodi ali očito je da uz malo soli u glavi i više strpljenja ne moramo robovati cijeli život zbog stana. Treba naći dobrog investicijskog savjetnika i platiti stan preko bujajućeg tržišta kapitala. POšto su kod nas kamate velike, i prinosi su veliki pa se može puno bolje na burzi zaraditi nego na zapadu, postotno gledano.
Eto, podstanari, malo ispitajte ulagačke opcije.

Limenka. Kažu da se tako zove ta zgrada, a bome tako i izgleda. Borongaj, naoko mirna četvrt, ali tko zna. Nove ceste, lijepo uređene, ali te zgrade „limenke“ me baš ne fasciniraju. Negdje iz 60-ih godina socijalističke stanogradnje. Možda je to onda bilo moderno al danas ne liči na nešto.
Gledao sam nedavno film sa Dannyem DeVitom gdje je on trgovac koji dila aluminijske oplate za kuće, 60-ih godina. Bit će da je to onda stvarno bilo popularno.
Samo me zanima kakva je temperatura ljeti, kad se taj aluminij zagrije. Unutra može biti kao u pećnici, kad pile zamotate u foliju.
Dakle, 47 kvadrata, nešto više od 1200 ojra po kvadratu, stan na 3 katu. I nisam bio jedini zainteresirani. Utrkivao sam se sa dvije dobre,plave koke do stana. Idem i tražim zgradu kad staje 206-ica kraj mene i koka pita jel znam gdje je ta i ta zgrada? Reko, da, upravo tamo idem. Kad smo skužili da smo si konkurencija, trk. I dođem ipak par sekundi prije njih. Zajebavao sam ih da je gazda možda gay pa da neće pasti na ženski šarm. A kad ono, gazda nas čeka na ulazu u zgradu i smije se. Biće da me čuo. Kreten ja. I tako nas odvede do 3. kata Unutra nas čekao njegov partner, valjda pojačanje u slučaju nekih prijetnji ili ucjena. A lik je smijeh, po izgledu Đuro Utješanović 20 godina mlađi. Njih dva ko ostarjeli Lolek i Bolek. I pokušavaju uvaliti stan.
Prvo papiri na pregled. Kao na carini. Nisam ekspert, ali miriši sve ok, ajnc a, 1/1. Vozi.
Novi laminati na podu, nije neka kvaliteta, ali novo. Novi ormari, Lesnina kvaliteta. Kreveti i fotelje iz vremena Savke Dabčević Kučar. Prozori ne dihtaju pa puše ispod njih. Druga soba u istom stilu. Ako misli samo sa novim laminatom i par komada šit namještaja privući kupca, nije baš nešto. Ajmo dalje u inspekciju. WC – liči na mesnicu sa bijelim malim pločicama. Starinski, kada u bojama djece cvijeća, šarena, napušena. Kamenac caruje. Loše, loše, al za očekivati. Vodi dalje lik, Lolek, do kuhinje, gdje Bolek mirno sjedi. A kuhinja upadljivo neobnovljena, mala, kao po mjeri za Somalijce. Pitam šta je sa razbijenim prozorom od armiranog stakla? A eto, desi se, to vam je mali trošak. Da. Pločice u kuhinji trule i zrele za vađenje, elementi trulež, stolovi i stolice… Sve via smeće. Kaže da su instalacije super al baš mi ne zvuči uvjerljivo. Ispod te fine obnove podova biće da ima još dosta potajne truleži koja bi kasnije zaskočila i samo bi gledao kako pare idu na račune raznih hausmajstora.
Režije, ma male, odlične. Imate račune? Pa imam kod sebe u stanu, tu nemam išta. Aha. Naravno. Imao sam već iskustava sa takvim kamuflažama.
Dobro čiča, uzet ćemo vas u obzir. Javit ću se. Garant hoću. Doviđenja, aj bok. Malo morgen hoću. Ćao tutti.

Nešto jako zanimljivo za nas besparičare vulgrais sam vidio na Sveticama (teritorij moćnog imračnog Željka Malnara, sive eminencije kvarta). Udružila se ekipa od cca 15 investitora, sve fizičke osobe, i izgradila oveću stambenu zgradu, oku ugodnu, tamo odmah uz poslovni kompleks na JFK trgu (ono gdje u nakupini kafića studenti EFZG-a uglavnom slučaju kafa-predavanja).
I tako je ekipa vjerovatno digla velike novce zbog velikog obujma posla, velike zgrade. Kasnije, kud koji mili moji. Mogli su svatko na svoju stranu ili svatko za sebe jer su zaradili solidan kapital.
Ulaganje u stanove danas, svakako. Još da se nekako dočepati jeftinog kapitala sa zapada, majka.
Ili recimo izdati junk obveznice buduće firme koja ima planove specijalizirati se za stanogradnju na trenutno bujajućem tržištu. Trebalo bi i to istražiti.

Tako znači, umjesto da keširam masne pare i kupujem sitni stančić, nađem još nekoliko ljudi u istom glibu poput mene samog, vješto ih uvjerim u šemu uz prisutnost odvjetnika koji bi garantirao da kasnije nećemo heklati u Remetincu, i krenemo u biznis koji će rezultirati time da će svako dobiti:

Izlog A : Svoj stan, veće kvadrature od one koju bi kupili sa sitne kreditne novce!

Izlog B : Pare! Pare od profita pri prodaji novoizgrađenih stanova!

Izlog C: Žena! Koja dolazi uz pojavu para.

Najbolje od svega, nemoramo birati između ponuđenih izloga jer su nam sva 3 omogućena u paketu. Može se tu još zalomit i nuspojava tipa "sinavi bebač", al zato imamo veći stan. Jel može bit bolje? Što bi rekao Delboy: "This time next year, we're gonna be millioners!"

He, da. Kad bi čovjek imao dovoljno muda krenuti u takvo što. Malo me intrigira ova opcija sad. Nije da ću odustati od gledanja stanova automatski, ali počet ću skupljati neku kritičnu masu ljudi koja bi bila "in" za građevinski biznis. Ipak smo mi Hrvati, i mi želimo što više para uz što manje rada, a ovo zvuči moguće, zakonito i društveno poželjno, jelte. Pošto nam država oskudjeva u stanovima.

Situacija na koju sam na netu naletio:

"Dakle imam potpisani predugovor za stan sa vlasnikom koji ceka upis u vlasnicki list...on je potpisao kupoprodajni ugovor sa bivšim vlasnikom prije otprilike godinu dana. Cijeli je dug iz te prodaje podmiren (kešom). No kuprodajni ugovor ovjeren je kod javnog bilježnika, a papiri za plaćanje poreza na dodanu vrijednost već predani Poreznoj upravi. Zahtjev za upis u vl. list istovremeno je u obradi.
Ništa tu nema sporno i zato bez ikakvih nedoumica preko licencirane agencije sklapam predugovor sa sadašnjim vlasnikom. Ali samo dva dana nakon potpisa, isti me zove i nudi (preko agencije) sljedeći prijedlog: kako bi profitirao da ne plati porez, predlaže raskid predugovora, potpisivanje predugovora sa bivšim vlasnikom, a njih će dvojica prije raskinuti kupoprodajni ugovor. Sve u cilju niže cijene i bržeg dolaska do kredita s moje strane jer bi tada s vlasničkim listom bilo već sad sve u redu.
Pitanje je li tako nešto uopće moguće napraviti, a da ovakav prijedlog me ne lupi zakonski po prstima, odnosno još i mene na kraju kazni jer je riječ o protuzakonitim stvarima?"

Hm, koliki postotak od cijene stana moram potrošiti na odvjetnika ili nekoliko njih da me provedu kroz ove sheme? Balkan.
Da ne bilo kao onima što su na moru aprtmane gradili i "imali" papire. I na kraju došla inspekcija, rekla da lik koji im je pordao apartmane nema prave papire, sve to ide dolje, nak se isele. Znači pljuneš preko 100 k eura i ostaneš bez njih. I kud dalje? Možda u trgovinu oružjem?

Pošto živim na raznim relacijama, danas me put nanese u Sisak. Kad sam već u gradu propalih metalurga, idem vidjeti kakve su tamo cijene i ponuda stančića. Bilo je malo teže išta naći ali uz malo truda i poziva naletim tako na stan u Željezari, popularnom naselju ex-radnika istoimene firme. Bio sam u tom kvartu valjda milijun puta al nikad da gledam stan. Koje scene. Kad se ide glavnom cestom, sa koje se skreće u željezaru, živahno ko u košnici. Novi Konzum niče na rubu naselja, benzinska, crkva…

Skretanjem i ulaskom u naselje kao da zakoračiš u mini zonu sumraka. Smrad trulih jaja od obližnjh prigodno zastarjelih Ininih postrojenja, korov do kukova oko zgrada, tu i tamo neko djete, ofucane stare radničke barake i sumnjive face koje vire iz njih. Dućani blijedi i oronuli, zgrade proizvodnje 80-ih godina još se drže al one prijašnje su davno amortizirane. Neki čemer vlada cijelim kvartom. Kao da duhovi čeličane lutaju. Neki socojalistički izblijedjeli spomenici industriji mogu se vidjeti tu i tamo, u parku. Zelenila ima masu, ali okruženje je svejedno sablasno. Truli sivi željeznički koldovor, čeličana i rafinerija odaju dojam života negdje u Harkovu ili Staljingradu. Vrtić i plac su blizu, al sve neko blijedo. Ne baš privalčno za djecu odgajati.

A na ulazu u kvart, tamo uz gradilište novog Konzuma, nova Čačićeva zgrada, lijepa, idilična, taman da zavara čovjeka što će vidjeti kad uđe u kvart.
I tako, stan 55 kvadrata, u nekoj trokatnici zgradi, jednoj u nizu, iz cirka 50-ih godina. Sva posivjela - oronula, krov na četiri vode, onaj starinski smradomiris vlage isijava iz nje. 700 eura kvadrat. Pih. Mnogo manje nego u metropoli, ali eeej. Stare instalacije, stari krovovi, prastari prozori…samo čekam kad će se Oliwer Twist pojaviti iza ćoška. Zidovi debeli , bar je teško čut susjede u raznim aktivnostima.

Kao mlad, nadobudan i nadasve ljubimac žena, sa vizijama svijetle, sretne i bogate budućnosti, nikako nisam mogao probaviti ovaj stan i shvatiti da je tu čak četveročlana obitelj uspješno obitavala. Teška stvarnsot. Dvije sobe, musava kuhinjica i wc istog kalibra. Parket već izrauban i plače za zamjenom, nešto sitno nekog krš starog namještaja al to će isto nestati u slučaju kupnje. Ne leži mi to pa ne leži.

Ipak sam spreman iskeširati maklo više kako bi se skrasio u nekom optimističnijem, makar utopističkom okruženju. Može i Sisak, ali malo bliže kafićima i životu, a ne materijalu za nove nastavke „Raskoljnkova“ i sličnih ruskih klasika. Šta ja znam, možda nekom od vas paše ovakvo okruženje kako bi dobili stan za sitne novce.

Flaty

I dok neki od nas muku muče sa stančićima od pedesetak kvadrata, gdje bi se rado usidrili i stvorili mjesto za objesiti šešir nakon posla, drugi se pretvaraju u milijunaše preko noći.
Dubrovnik. Fascinantna lokacija, zidine, povijest, marketing do ibera, hvale ga po cijelom svijetu. Nama domaćima se već odavno zgadio zbog gulikoža dolje koji su cijene digli do neba i očekuju da će svi nagrnuti k njima. Tu nekretnine zauzimaju posebno mjesto u izlogu hrvatske pohlepe/gluposti. Dakle, mnogi starosjedioci imaju kuće i stanove u staroj jezgri. Kad široke narodne mase uvidješe da stranci pasu Dubrovnik i da su gladni starih kuća, počele su licitacije. Tako, eto, jedan skromni Dživo traži samo 10 tisuća ojra po kvadratu za svoj stančić od cca 80 kvadrata. Reko, burazeru, alo, šta je u tom stanu Isus držao posljednju večeru? Ima budala za ne povjerovat.

Ali ima i budala koje bi to možda i kupile. I tako, kad se do kraja stara jezgra dehrvatizira, postane vlasništvo stranaca, onda će početi kuknjava o prodaji baštine, o kulturnim genocidima, rasprodanom nacionalnom srebru...

Ma daj, dok običan i relativno pošten radni čovjek godišnje zaradi 60 tisuća kuna neto, morao bi crnčiti godinama samo da opremi wc u stanu gore navedenog Dubrovčanina. A baš zbog takvih, koji nabijaju cijene tamo gdje nema potrebe za daljnjim nabijanjem, rastu cijene kvadrata građevinskog zemljišta i cijene kvadrata stanova za malog čovjeka „vulgaris“, koji bi htio izaći iz podstanarstva i kupit si komad dostojanstva i samopoštovanja posjedovanjem svog mjesta pod suncem.
Tko se danas uopće može u nekim visoko urbaniziranim sredinama usuditi graditi neku kuću sa pristojnom okućnicom? To je SF, fikcija.
Vrhunac uspjeha i sreće običan čovjek će naći u malom stanu od 60 kvadrata u Novom Zagrebu i novoj Toyoti Yaris. I čak to malo dostojanstva je sve teže postići zbog raznih lobija i mešetara koji vide samo kratkoročnu priliku za profit.
Možda ti precijenjeni kvadrati pokrenu konačno Zagrepčane da se počnu seliti u Sisak i Karlovac kao vrlo dobre lokacije za život, iz kojih autoputom dođu na posao u ZG za pola sata. Cijene kvadrata u Sisku su čak i duplo niže, porezi i prirezi niži a okruženje puno smirenije. Jest da nema Bandića, al naći će se uvijek neki drugi dobar zamjenski lokalni šerif.

U idućoj rubrici će vaš super junak navesti nekoliko primjera bisernih pokušaja uvaljivanja svega i svačega, lijepo zapakiranoga i ušminkanoga taman toliko da se ne raspadne dok vi ne potpišete ugovor. A oni koji iznajmljuju stanove su specijalna priča. Po pričanju bajki i priča za malu djecu, Andersen je obična nula za njih. Zato, kod rentanja, popiti si koju prije bliskih susreta sa vlasnicima, kako bi lakše podnijeli te šokove.

Bog i kvadrati!

FlatFinder

Evo naletio sam na zanimljiv članak:

http://www.poslovni.hr/19500.aspx

Riječ je o agencijama za trgovanje nekretninama i novom zakonu o posredovanju u prometu nekretninama koji je u pripremi. Pročitajte zanimljivo je.

Meni je baš super što se ide u tom smjeru, što se nešto radi po tom pitanju. Tako nešto sigurno traži EU, kao dio procesa usklađivanja zakona (jer je kod njih normalna stvar da se nekretninama trguje isključivo preko agencija), tako da će tu profitirati i stranci koji će onda jednostavnije i s manje rizika moći kupovati nekretnine kod nas, protiv čeka mi kao na bi trebali imati ništa. Tu će profitirati i država kroz bolju naplatu obveznih davanja, koja su do sada izgleda masovno završavala u džepovima agencija, a tu je i već legendarna «borba protiv sive ekonomije»™. Naravno da će koristi imati i obični građani koji bi, nakon što se zakon počne primjenjivati, konačno mogli bez straha kupovati i prodavati svoje nekretnine i pri tome dobiti stručnu pomoć kakvu je i normalno očekivati u svakoj normalnoj zemlji. Koliko će koristi ili štete od novog zakona imati agencije mislim da prije svega ovisi o tome koliko će se brzo i kvalitetno moći prilagoditi novim pravilima i koliko će se moći suzdržati od bahatosti igranja na svoje do sada stečenu poznatost, iskustvo ili veličinu – šta mi to vrijedi ako igra prljavo. Za one koje se budu držale slova zakona očekujem da će poslovati uspješno, a za ove druge, koje i nadalje ostanu "plivati u mutnom" se nadam da će ih savjesni građani izbjegavati, a država sankcionirati strogo i pravedno. Također je pozitivno što se strukovna udruga pri HGK uključila u izradu zakona, možda struka sama sebe najbolje regulira.

I tako, svi sretni i zadovoljni…

ALI

Novi zakon je značajan i stoga što se njime ispunjava bitna pretpostavka dolasku strane konkurencije. Vani sigurno ima igrača koji su samo gledali i čekali kada će se tržište razviti i donijeti regulativa. Sada ih ništa ne sprečava da uzmu svoj dio, pa je tako moguće da će uskoro doći neki veliki dečki i pokazati nam kako se to kod njih radi.

I naravno, nadajmo se da će zakon biti što manje rupičast, a provoditelji dosljedni slovu i duhu zakona.

flatinder

Nakon vikenda kojeg sam si produžio na ponedjeljak i srijedu idemo dalje.
Oglasi?
Da.
Internet?
Da.
Telefoniranje?
Da
Obilasci stanova.
DA, DA, DA!

Danas sam, uz još jedan, obišao jedan stan u Prečkom, Jarnovićeva ulica, kat 6/9.
Zgrada je iz '77. old school bijele boje, ali u zadnje vrijeme dobiva sive zakrpe jer žbuka otpada, pa će se cijela fasada morati obnavljati. Uglavnom, nimalo privlačan prvi dojam, i prije nego što sam i ušao u stan. Ulaz, portofon, lift, 4. kat. Zašto četvrti kat, pitate se, kad je stan na šestom? Lijepo, taj dio ulaza nema lift, pa me na četvrtom dočekala vlasnica, a onda pješice na šesti, pravi labirint.

Stan je 56m2, dvosoban, klasika, kuhinja, boravak + blagovaonica, spavaća soba, WC, još jedna mala sobica. Stan je kompletno namješten i kao takav se prodaje, namještaj je nov, sve uščuvano, zidovi OK, nova kuhinja, novi WC, sve novo, samo sve skupa malo staromodno (penzionerski). Tapete bi skidao definitivno.

Šesti kat osim labirintske šetnje pruža i (meni atraktivan) pogled na jarunsko jezero, veslačku stazu, puno zelenila. Ali pazi ovo, primijetio sam točno na liniji stan-jezero komad slobodne zemlje, bauštelski kontejner i žutu rešetkastu konstrukciju dizalice u dijelovima. Gradi se, zgrade niču dok trepneš. Uglavnom, pazite da vam netko ne zazida pogled koji vam se tolikoooo sviđaooo.

Cijena je 105.000 €, tj. 1875 €/m2. Mislim da je to "malo" preskupo za stan star skoro 30 godina. Naravno tu je još i namještaj, nova kuhinja i WC koji kompliciraju stvari oko cijene.

Papiri su čisti, vlasnički list je 1/1, vidio sam ga i sve je ok.

Hmmm.. Razmisliti da, ali mislim da ne.

Flatfinder

Jučer sam obišao jedan stan, i to kakav! Špansko, zgrada stara 7 godina, 61 m2, dvosoban, kompletno nanovo namješten (kožni trosjed, dvosjed, fotelja, stol od masivnog drva, kožne stolice), LCD TV, nova moderna kuhinja, klima, protuprovalna vrata, etažno plinsko…
Cijena? Prava sitnica, 130000 € iliti 2131 €/m2!

Ne znam kako si vlasnik računa da će dobiti tolike pare za stan u Španskom, ali hej, stan je exclusivno namješten pa mora i cijena biti exclusivna, jel?



Stan je stvaro nice za poludit, ali ono… kao da sam došao u salon namještaja a ne u stan koji se prodaje.

Papiri su naravno čisti k'o suza, kako se ono kaže "vl list 1/1", samo što vlasnik nije bio u ZG pa nisam vidio papire. Za razgledanje su me dočekala dva njegova frenda (ad hoc agencija) koji mi nisu mogli reći nikakve detalje vezano uz stan, ipak dečki samo pomažu frendu, tak da ih ne krivim. Mislim da je u ovakvim situacijama, kada se prodaje skuplji stan, a vlasnik nije uvijek (skoro nikad) prisutan, dobro angažirati agenciju jer je ipak takav stan potrebno dobro oglasiti, a i realnu cijenu odrediti. Ako već prodaješ stan onda ga nastoji PRODATI, a ne "prodavati".

Malo si mislim što bi ja napravio na mjestu vlasnika: prvo, najvjerojatnije angažirati agenciju ako već nisam uvijek prisutan. Ona bi uzela po 2% od prodavatelja i kupca, znači po 2600 €, ako cijena ostane i dalje astronomska. Drugo, odrediti cijenu stana bez namještaja i kao takvog ga oglašavati, potencijalnim kupcima namještaj ponuditi uz neku nadoplatu (ako su stvari još nove imam valjda račune, predočim ih kupcima i snizim cijenu za 10 – 20 %).
Sigurno ne bi u startu plašio ljude sa tolikom cifrom.
Mene je sigurno uplašio, ali sam svejedno došao pogledati faj fenci šmenci stan kad mi je već bio usput.

Danas sam uletio u banku (gužva!) i pokupio par brošurica vezano za stambenu štednju, tek toliko da imam kaj čitat preko vikenda. Za sada znam da sam prije min 2 godine trebao početi štedjeti da bi sad uzeo stambeni kredit.

Pozdrav i sretno svima vama u potrazi

flatfinder

PS. zahvaljujem komentatorima na savjetima

Kako mi se jutros (srijeda) nije dalo ići po novi oglasnik odlučio sam se nakon nekog vremena vratiti pretrazi na Internetu. Za početak sam pregledao nekoliko stranica sa oglasima, tek toliko da vidim gdje mi je najbolje nastaviti.

Nakon kratkog pregleda tih stranica sam se ipak odlučio pogledati malo detaljnije ponudu na Info Nekretnine, Crozilla, Realcro i KupiProdaj. U nekoliko minuta sam našao čak trinaest stanova koji veličinom i cijenom odgovaraju onome što tražim, svi u kvartovima koje trenutno preferiram (Špansko, Malešnica, Prečko).

Nakon dogovora s vlasnikom obišao sam stan u jednoj od POS-ovih zgrada u Španskom. 2.5 sobni, 63 m2, 110.000 € početne cijene, tj. 1746 €/m2, što je OK za taj dio grada i za novogradnju (2 god staro; baš me zanima do koliko godina starosti se zgrada smatra novogradnjom ili se to gleda po količini grafita). Kat je 5/5, ima lift.
Stan je kompletno opremljen, sav namještaj, parket, TV, kabelska, ADSL, kuhinja sa svim aparatima, klima, kvalitetna drvena stolarija, a veliki plus je etažno centralno grijanje i posebno brojilo za vodu.

Lokacija je OK jer zgrada nije sa svih strana okružena drugim sličnim zgradama nego je pored (za sada neuređene) zelene površine koja bi trebala postati park/trg. S druge strane, okolo je još dosta buke i prašine sa gradilišta. Daj dio naselja bi uskoro trebao biti dovršen tako da će u blizini biti vrtić i škola, autobus, parkirališnih mjesta ima napretek.

Vlasnički list ovdje nisam mogao vidjeti. Razlog je što sadašnji vlasnik još otplaćuje kredit koji bi naravno odmah otplatio u cijelosti kada nađe kupca koji bi mu dao u gotovini dio koji mu fali. Radio se o 20000 €. Tek nakon toga bi kupac mogao dobiti vlasnički list koji mu treba za kredit.

Tu je još i priča sa provalnicima koji su jednom provalili u stan i ukrali plinski bojler. No dobra stvar je tu da sada stan ima protuprovalna vrata i malo bolji (sigurniji) bojler nego što su ostali u zgradi. Jednom drugom prilikom su lopovi ukrali zajedničku satelitsku antenu i reciver, tako da je uvedena kablovska. A kako bi se preventivno djelovala na takve stvari ugrađene su rešetke na svim ulazima – ugodna «zatvorska» atmosfera zajamčena.

Jedan drugi detalj je vezan uz otvorena stubišta koja su prvobitno planirana, a koja su kasnije djelomično zatvorena na zahtjev stanara, jer ipak zagrebačka klima nije dovoljno blaga za takve arhitektonske egzibicije.

Ono što sam primijetio kod sebe, pa preporučam i vama stano-tražiocima je: Prilikom potrage za stanom nemojte da vam jedini kriterij bude omjer cijene i površine i ostali standardni kriteriji (starost, kvaliteta…).
Prošećite susjedstvom prije nego što odete razgledati stan, tako ćete dobiti realniju sliku vašeg budućeg stanovanja u tom stanu i tom susjedstvu. Informirajte se o vama i vašoj obitelji zanimljivim i važnim sadržajima, prometnoj povezanosti, uređenosti okoliša, čistoći, sigurnosti.

Također postavlja se pitanje koliko vremena i živaca ste spremni uložiti u cijelu priču oko useljenja, tako da onda morate odlučiti koliko vam je važna uređenost i namještenost stana, želite li odmah useljiv stan (kao ja) ili imate želju dotjerati, opremiti i urediti stan po vašim osobnim željama, pritom naravno utrošiti određenu količinu novca i vremena.

Nema predaje

flatfinder

Nakon prazničkog vikenda slijedi radnički tjedan (iako sam još na godišnjem)

Danas sam opet sjeo i okrenuo par brojeva. Ono što pri telefoniranju s vlasnicima želim postići je saznati nekoliko ključnih stvari koje me zanimaju kako bi mogao odlučiti koji stan ću obići. Za mene su to konkretno da li postoji vlasnički list, uređenost stana, starost zgrade… Tako sam nakon razgovora odlučio pogledati jedan obećavajući stan na Malešnici. Zgrada je sagrađena '89., a gospodin arhitekt je čak dobio neku nagradu za svoj rad, yeah faca.

OK, stan je dvosobni, 50 m2, 1850 €/m2, jednostavnim računom dobivamo 92500 €. To znači dvije stvari, prvo, ako je vjerovati onoj analizi cijena stanova ovdje se radi o još jednom precijenjenom stanu, gdje bi realnija cijene trebala biti 1500€/m2 (valjda se ljudima ne žuri) i drugo, ako bi cijena ostala kakva je to bi bilo, za sada, najbliže mom zacrtanom budžetu od 100.000 €. Još jedan razlog za dobro promišljanje prije kupnje.

Ne znam da li su takvi svi stanovi ili ja imam sreće ali i ovaj stan je bio jako uščuvan, posebno prozori i vrata, lijepo uređen i što je isto super - učinjen više funkcionalnim s nekoliko custom pregrada. Pribrojimo li novi mramor na podu i pločice na zidu u kuhinji, uglancani novi parket i par komada masivnog namještaja (naravno «oko namještaja se možemo lako dogovoriti…» samo da se ne dira cijena jel'?) i dojam je svakako pozitivan.
Naravno, svaki stan ima nedostataka (a ako vam se čini da nema, pogledajte cijenu) pa tako i ovaj. Ono što je vlasnica stana napravila vrlo korektno je to da je odmah i bez okolišanja ukazala na nekoliko tih nedostataka i dala opravdanja koja manje-više drže vodu. Četiri godine ne krečenja je tako opravdala činjenicom da ionako svaki novi vlasnik farba stan kako mu paše. Isto tako mi je pokazale jednu fleku od vlage i jednu pukotinu zbog lupanja vratima. Nisu veliki nedostaci, ali je svejedno OK kada se od početka igra s otvorenim kartama i tako izbjegnu kasnije neugodnosti.
A kako pri kupnji sva osjetila imaju svoju ulogu, napomenuo bi i to da je stan imao jako ugodan miris.

Papirologija? Pripremite se za šok jer ja se nisam imao kada pripremiti…
Postavim ja to pitanje i gospođa mi lijepo pokaže nedavno podnijeti zahtjev za izdavanje vlasničkog lista i kaže mi da to obično traje godinu dana!!!! Molim? GODINU DANA?! Naravno uvijek možemo napisati i požurnicu s obrazloženjem da nam je vlasnički list potreban hitno zbog namjeravane prodaje stana i nadati se da će se cijela stvar skratiti na par mjeseci. Ili odmah u attachment staviti plavu kovertu.

Tražim stan s papirima!

Tu bi kontinjud

flatfinder

OK, idemo dalje!

Onaj moj kumpić me sa svojom pričom zaintrigirao, pa sam odlučio provjeriti tu cijelu stvar sa agencijama . Tako sam jučer NAMJERNO tražio stanove koje oglašavaju agencije.

Prvi poziv, agencija AR. Javlja se gospođa milozvučnog glasa, pa je odmah upitam za jedan stan u Španskom, 1.5 sobni 43 m2. Naravno jako sam zainteresiran i pun pitanja, ali onda je sve to splasnulo kada je ona rekla da «u ured još nije stigao kolega koji zna više…». Mislim si ja sati je 10:30, možda imaju puno posla pa je lik već na terenu ili tak nešto, uglavnom, 0 bodova.


Zovem ja dalje, agencija Sunnyday (yeah right, a vani tmurni oblaci…), web nemaju (tj. nisam je našao), čudno… ipak, čuo sam da su OK. Opet ja zainteresiran za stan, ovaj puta u susjednoj Malešnici, malo manji stan, 37 m2, 62000 €, znači 1675 €/m2, što je u onom rasponu kojeg sam naveo neki dan.

Etažiran? Ne. Vlasnički list? Ne. Kredit? Da, ali uz hipoteku na neku drugu nekretninu.

Ajde, dam ja njoj svoj broj, mislim si ja kao imaju oni i drugih stanova pa nek' smo povezani. E sad da još vidim ono kaj mi je frend pričao, pitam ja nju dal' mogu doći pogledat stan, i pazi sad, kaže da mora zvat vlasnika da se dogovorimo, pa ju ja zamolim da tako bude, neka zove i kažem joj još jednom broj moba…

Evo sad je prošlo više od 24 sata i NIŠTA, ni da, ni ne, ni poziv, NIŠTA. E sad kako mi se nije dalo provjeravati da li je istinita ona «treća sreća» nastavljam sa onim što sam i počeo, znači «Mano a mano» iliti obilazim stanove ljudi koje te stanove žele prodati drugim ljudima i sve to bez neke treće strane.

Jučer sam zvao i dogovorio se s čovjekom, pa sam jutros obišao jedan stan u Španskom, trg Ivana Kukuljevića - centar naselja, znači da je lokacija OK jer je sve blizu, 39 m2, 78000 €, što je čak 2000 € - TOOHOOHOO MUCH, 20 godina stara zgrada i uz to preko 500 iznad prosjeka za kvart.

E sad tu nastupa špreha i (donekle opravdana) argumentacija vlasnika koji da bi opravdao toliku cijenu kao prednosti stana ističe lokaciju, mirno susjedstvo, yada, yada, yada (stan gleda prema istoku na park koji se nalazi između te i još jedne identične zgrade na suprotnoj strani parka, nema buke prometa, čista divota, zelenilo, ptičice cvrkuću i povremeno zavrište dječica iz obližnjeg vrtića, neka, meni ne smeta).

Stan je u jako dobrom stanju jer je bio slabo korišten, svježe je (ili bar tako izgleda) oličen i to u mojoj najdražoj bijelo i svijetlo plavoj kombinaciji što je odmah plus. Također, napominje da bi se oko namještaja mogli lako dogovoriti i da to ne bi mijenjalo ništa na cijeni (mo'š mislit, kao da hocu namještaj iz doba kada je još Tito bio živ .

Kupaona je u svom originalnom izdanju iz ranih osamdesetih (Tito, rekao sam ja) – bijele pločice na zidu i tamno-crvene-smeđe-prljave na podu . Tu se vidi onih 200 € razlike između novog i starog stana. Gospodin mi je objasnio sve što se tiče režija, tako da grijanje dođe ljeti 160 kn, a zimi 200, voda paušalno i struja koliko potrošiš.

Nakon tog turističkog obilaska sjeli smo i malo pogledali papire - nema vlasnički, podnio zahtjev kao opunomoćenik svoje žene, )

Uz sve to priložio je i originalni kupoprodajni ugovor kada je prije kojih 20 godina kupovao stan od prvog vlasnika.

Jako puno razmisliti! Samo jedanput se prvi puta kupuje stan! Tako da pazite kako to radite, ja pazim!

Na kraju sam mu rekao da ću svakako razmisliti i javiti mu se još jednom.

Do sljedećeg javljana zastave na prozore – vlastite ili tuđe – svejedno!

flatfinder

Što ima novo?

Potraga se nastavlja, i dalje pregledavam ponudu, zovem, obilazim. Uključio sam i Internet siteove u popis, ima nekih prastarih koji su dizajnirani tamo sredinom 90-ih i nitko se ne trudi obnoviti ih tako da njih ni ne gledam, ali ima novih koji su fakat OK.

Za sada me se najviše dojmio, jer ima najviše oglasa, puno slika i tu famoznu kartu gdje se vidi gdje je točno stan (iako neki oglasi to nemaju, ne kužim zakaj , meni fakat pomaže) KupiProdaj!, a uz to sve gratis! I friška ponuda, pa ima valjda preko 150 novih stanova dnevno (barem koliko ih ja gledam, možda sam samo naletio)! Ima još nekih sajtova, čak i **beno dizajniranih, ali imaju mizernu ponudu. Jedino što me muči je da imaju too much agencija, barem za mene koji ih trenutno izbjegavam .

Jedina je banana što sam morao malo smanjiti tempo potrage. Ova potraga za stanom uzima mi više vremena i energije nego što sam mislio da hoće.

Počeo sam se pitati koliko je pametno bilo dio godišnjeg odmora utrošiti na to. Loša?

I još jedna stvar vezana uz to. Kaže mi kumpić, koji je auch u potrazi za stanom, pričicu koja me je zaintrigirala (pogotovo kada znam da GUBIM SVOJ GODIŠNJI!!!). Naime, on je također odlučio riješiti svoje famozno 'stambeno pitanje', ali in a bit different manner.

Frajer je nazvao par 'agencija za promet nekretninama' sa popisa tvrtki koje su potpisale pravila poslovanja posrednika u prometu nekretninama udruženja poslovanja nekretninama pri HGK. I rekao im nešto u smislu: 'Želim takav i takav stan na toj i toj lokaciji u rasponu cijene od do. Molim vas kontaktirajte me radi razgledanja odgovarajućih stanova'.

I legenda im još veli da ide na godišnji i da ga ne zovu prije nego što prođe tjedan dana. Kaže da za tih 2 – 3% kupuje kvalitetnu uslugu, pomoć pri papirologiji, a njemu ostaju živci i vrijeme. Kol'ko ga poznajem mislim da je to sve dobro promislio i da mu neće biti žao… nadam se.

Of kors, zainteresirao sam se za taj popis agencija (obzirom da enormne količine vremena i ostaloga trošim na traženje, zvanje i, opet, ostalo) koje bi trebale biti provjerene i koje posluju po pravilima struke. Dao mi je link
Pa i vi pogledajte. Biti će u URL boxu.

Naravno, kako se i tu mogu naći crne ovce, dao mi je još savjet kako se može vrlo jednostavno provjeriti da li je agencija koju ste odabrali ozbiljna ili ne.

Also - potrebno je pregledati ponudu dotične agencije (again – kupoprodavači i tu kickaju ass - nađite neki stan koji vam je OK i kliknite na tipku 'oglasi istog oglašivača' i voila! ako je agencija, svi su stanovi tamo, genijalno) i odlučiti se za jedan stan, nazvati agenciju i pokušati dogovoriti razgledanje. Ukoliko vam oni odmah predlože termin to znači da imaju sklopljen dogovor (ugovor, ekskluziva, kužiš?) sa vlasnikom i da mogu bilo kada dođi na razgledavanje s potencijalnim kupcem. Ako ne mogu odmah dati termin, ako «nisu sigurni da li je taj jedan termin slobodan…» onda znači da oni nakon takvog jednog upita moraju i sami još zvati vlasnika i dogovarati/moliti ga da dođu, pa onda zvati vas…. što znači da nisu ozbiljna agencija nego... «truba-agencija». Pazikajte se.

Ekonomist, kao što sam rekao pa čitam Poslovni Dnevnik jučer - za oko mi zapne naslov «Kilometar udaljenosti – razlika od tisuću eura po kradratu».

Link > URL box.

Ne idem na more kopati kamen, ovaj zemlju, nego se odmarati.

Sljedeće godine, jer ove tražim stan.

Dobrodošli u Hrvatsku – zemlju turizma i nekretnina!

Idem dalje u potragu za sličicom na početku

Do skora,

flatfinder