Flat Finder

Moja pustolovina je počela. I krenuo sam kao i, vjerujem, svi drugi.

Plavi oglasnik. I znate da se začudim svaki put što on izlazi svaka dva dana. Pa zar se zaista promijeni toliko oglasa? Malo mi je to čudno... No dobro.

I naravno, bez agencije. Ne znam zašto ih ljudi i koriste, ne razumijem njihovu svrhu... Ha, vidjeti ćemo, možda ću ih i ja trebati, za sada im ne dam nofce (neka spika 2-3% kao)!

Jedan moj prijatelj je rekao da će on pokušati s njima, pa ću vidjeti kako njemu ide.

Malo sam prelistao Oglasnik i odlučio nazvati par brojeva, krenuo sam sa stanovima iz svog kvarta – da li to podsvjesno želim i dalje ostati tu?

Obišao sam dva stana, jedan jučer i jedan danas. Jedan od njih je čak u zgradi jednog mog frenda, tako da bi mogli postati susjedi.

Groovy, kada uhvatimo vremena, možemo koju partiju na plejki (a.k.a. PlayStation >8-)) baciti.

Onaj prvi stan je potpuno namješten, klima, 40 m2, 88.000 €. Klasika, muž i žena se žele preseliti u veći stan jer očekuju drugo dijete. Vlasnički list i ostalo mi se čini sve OK. Uglavnom, ulazi u daljnji izbor.

Cijena je fakat paprena - 2200 Eura po kvadratu. Huh... u grlu me stegne.

Drugi stan. Malo veći i naravno "malo" skuplji i na odličnom položaju, sve je blizu i nije okrenut cesti tako da je mirno. Nisu mi imali za pokazati vlasnički list, pa sam ostao malo rezerviran, no ne bi valjda lagali kad su mi rekli da ga imaju, samo da im nije pri ruci. Ono što sam primijetio i što mi se uopće nije svidjelo je da stan nije bio baš najbolje održavan.

Mislim da bi ipak bilo bolje da se stan, kao i vjerujem auto koji se prodaje, počisti prije prodaje, opere, možda i oliči. Možda bi i veću cijenu postigao.

The search goes on tj. potraga se nastavlja. Čuo sam za neki novi web site - KupiProdaj!, kao super je posjećen i ima puno stanova sa slikama. I neku kartu ima?

Anyway, provjeriti ću i njega, uz sve ostalo što gledam. I za neke sam druge čuo, tako da ću i njih pogledati.

Također i u banku moram, nisam još niti išao provjeriti da li sam kreditno sposoban (stari mi je izračuano da jesam, kaže da imam dovoljnu plaću).

A u trenutcima kada se želim odmoriti od sitno napisanog teksta oglasnika (katastrofa, nadam se brzo naći "gajbu" jer ću i naočale morati kupiti), čitam i jedan poslovni tjednik (eh, mi ekonomisti…).

Čitam tako tekst naslovljen «Fondovi za nekretnine donose u Hrvatsku milijardu eura»
Kako se naše tržište nekretnina razvija i kako se približavamo famoznoj Uniji koja to nije (ali to je već druga tema) tako se i kod nas mogu očekivati novi veliki igrači koji će željeti uzeti svoj dio. Iako je većina njih okrenuta velikim šoping i distributerskim centrima, poslovnim prostorima te turizmu, dio njih će se baviti prvenstveno stambenom gradnjom i upravljanjem stambenim fondom u RH. Kada je riječ o zagrebačkom tržištu, oni će pokušati iskoristiti veliki prostor za rast jer prognoze pouzdano pokazuju da će u sljedeće dvije-tri godine potražnja biti mnogo veća od ponude.

Vjerujem da će ti igrači uspjeti u svojim namjerama, tako da se za njih ne bojim.

Ono što me brine je kako će se ta situacija odraziti na poziciju nas malih koje traže svoj prvi, drugi, treći stan.

Zato mi je i bolje što prije naći moj.

Nastavak(ci) slijede, a do onda pozdravlja vas

flatfinder

OK, za početak samo ukratko o meni. 25 god, neoženjen - ali u vezi, fakultetski obrazovan i u stalnom radnom odnosu. Da, i živim sa starcima, ZG, zapadni dio.

Klasičar, rekli bi :).

Gledam neki dan Dnevnik, kao poludjeli smo za autima, pa navalili «k'o Turci pod Siskom».

Yeah, right, reci mi nešto novo… Ekonomski stručnjak/sindikalista govori kako je to sasvim normalno jer u situaciji u kojoj se nalazi prosječan mladi čovjek/par (čitaj lošoj) izbor između želje za automobilom ili želje za stanom se brzo svodi na onu dostižniju (i ne zaboravimo, lakšu za kreditirati) želju – automobil.

E pa ja sam drugačiji. Više sam investicijski nego potrošački tip. Niti ja se ne volim voziti po tramvaju ljeti (ili zimi :)), ali radije ću tako ili svojim Ford Tabanus-om (tj. pješke) nego plaćati par somova kuna mjesečno za prometalo s kojim ću se voziti po kvartu ne bih li našao ono malo mjesto gdje me mali od susjeda neće ključem podjsetiti da on još nema auto. A kada ga otplatim već ga moram prodati jer je nakon 7 godina krš, a ne auto.

Te sam stoga odlučio. Kupujem stan, poželjno dvosobni ili veći, do 100.000 €. Kreditom, kao i velika većina drugih.

Mislim si da je vrijeme, cijene samo idu gore, ne isplati se više čekati, a i starci mi toliko već idu na živac da mi je muka. I nekoliko mojih frendova se nalazi u istoj poziciji, pa se nadam da ćemo si moći pomagati iskustvima i savjetima.

Obzirom da mi je to prva (ali nadam se ne i zadnja >8-)) nekretnina, nemam pojma što, kako i zašto.

Od kuda krenuti?

Sve ću te dogodovštine pisati ovdje u nadi da će i nekom drugome pomoći u istom cilju kao i meni.

Pozdrav

flatfinder