Jedan je dječačić upitao svoju majku:”Zašto plačeš?” “Zato što sam žena” - odgovorila mu je majka. “Ne razumijem” – rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: “Nikad i nećeš” Kasnije je upitao oca: “Zašto mi se čini da mama uvijek plače bez ikakvog razloga?” “Sve žene plaču bez ikakvog razloga” – bilo je jedino što je tata znao reći. Dječak je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču. Na koncu je upitao Boga: “Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?”
Bog odgovori: “Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega. I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korišćenje kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav."
