..otisci srca..

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet. Jednog dana ono upita Boga: - "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori: - "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit će te pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete. Bog se nasmiješi i kaže: - "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života." Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže: - "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti." - "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje: -"Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo?" Bog odgovori s velikim osmjehom: - "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA.”

Prestaje san, beskrajan san
a nebo iznad nas bez ljubavi
dok vjetrovi odnose sve
zaboravi, zaboravi.

Počinje dan osmijeh mi daj
a sjenke sječanja sad ostavi
i ne daj se suzama ti
zaboravi, zaboravi.

Bude me tvoji poljupci
bude se one godine, znam
ti si ko san, skriva te noć
iza duge, iza tišine
ja ću te naći...

Jednoga dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom košarom na ramenu, prepunom blistavih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagarbio iz košare i zavitlao oko sebe kao da sije. Tada bi mnogo prekrasnih zvijezdica zalepršalo oko njega kao jato krijesnica.

- Što to radite? – upitaše dječaci goreći od znatiželje.
- Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su dječake gledale tople dugine boje poput sunčanih očiju.
Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud. I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.
- Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveno starac - Tako je nikada nećete uloviti.
- Zašto? – upitaše začuđeno dječaci.

Nasmijavši se, starac je tiho rekao:
- Tek kad se naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bit ćete pozvani na žetvu sreće. Onaj tko grabi sebi, nikada neće uhvatiti sreću.
Sreća se uzima raširenih ruku.

Majka i dječak šetaju plažom... U jednom trenutku dječak upita:
"Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: - "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."
Dječak stisne šaku i što je više stiskao,to je više pijeska curilo iz nje...
- "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
- "Znam, a sada otvori potpuno šaku..."
Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
- "Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"
Na to majka, sa smiješkom na licu, reče:
- "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto... kako se čuva ljubav...

Nemoj se čudit' anđele što neću te prepoznati
ako te sretnem bilo kad i bilo gdje... s tobom neću...

Sad imaš moju riječ da neću ti olakšati ako zbog mene ćutiš ti
i sve sto pričaš samo govoriš u zid jer s tobom neću.

Jer imali smo kad govoriti i isplakat' se i oprostiti
al' ti si bio sam sebi dovoljan pa za čime žališ?

Nemam volje uvijek sve razumijeti i stalno boriti se, a ne uspjeti
jer ti ćes uvijek bit' sebi dovoljan...