Jeste li ikad razmišljali o tome koliko nam zapravo treba da pustimo nešto što nam je nekad bilo sve na svijetu. Ili nekoga. Da li to znači da smo se predali jer nemamo više snage boriti se za to, ili smo jednostavno odustali.
Boje neba u suton prelijevale su se od tamno plave, preko ljubičaste, žarko narančaste do blijedo žute, kako je sunce polako napuštalo naš gradić. Pogled iz moje sobe bio je idealan za ispraćaj dana, i dočekivanje drugog. Poneki oblak na nebu djelovao je kao isprljana vata, umočena u plavu tintu, tek toliko da nebo ne bude sasvim prazno. Djelovalo je tako smirujuće, kao da daje smisao danu i noći.
Ogrnuta bordo crvenim ručnikom koji sam jednom rukom pridržavala u visini grudiju promatrala sam taj prekrasan prizor koji me ostavljao bez daha. Svaki puta iznova.
Odmaknula sam se i krenula prema kupaonici da dovršim sa spremanjem za izlazak. Ovo je bio jedan od rijetkih puta kad sam dozvolila Jakeu da me odvuče van u subotu navečer.
Kosu sam raspustila, i ona je u blagim valovima pala niz moja leđa. Crvena majica kratkih rukava, i tamne traper hlače čekale su me na krevetu u sobi, a crvene balerinke, očišćene, bile su spremne u prizemlju. Već sam bila u zaostatku sa vremenom, ali me Jake nesvjesno spasio, javljajući da će kasniti 20 min. Izašla sam iz sobe rukom još jednom prošavši kroz kosu da se uvjerim da je sasvim suha. Stari parket škripao je pod mojim bosim nogama, dok sam brzo grabila koracima kroz hodnik.
Mama i tata sjedili su na kauču u dnevnom boravku i gledali vijesti. Tata je rukom obgrlio mamu, a ona se ugodno smjestila, naslonivši svoju glavu na njega. Jedna od rijetkih večeri koje su proveli zajedno. Bilo ih je lijepo, za promjenu, vidjeti na istom mjestu zagrljene.
„Jane, izlaziš?- upitala me mama pomalo veselo.
„Da, Jake me izvodi. Idemo ja, on i njegovo društvo.“-rekla sam odsutno i obula balerinke
„Dobro, samo se pazi.“- sad je okrenula glavu za 90 stupnjeva kako bi me pogledala.
„Mama, znaš da se uvijek pazim. A ni Jake se nikad ne miče od mene na više od 5 minuta. Ne brini.“- iako mi je bilo drago što se brine za mene, preokrenula sam očima. Teenagerski hir vjerojatno.
Izašla sam pred kuću, i sjela na rub ograde bijele ograde dok sam čekala da Jake ne dođe po mene u svom tamno zelenom Citroenu C 4.
Stotine kukaca letjelo je u krug ispod lampe ulične rasvjete, a šišmiši su je oblijetali vrebajući svoju večeru. Mahala sam nogama 10 centimetara od poda, a crvene balerinke osvježile su noćnu tamu. Farovi Jakeovog Citroena osvijetlili su cestu, i ja sam skočila sa ograde kako bi se približila cesti.
„Večer mladiću.“-rekla sam nasmijano, sjevši na suvozačevo sjedalo.
„Večer mlada damo. Kako si ?“- uzvratio mi je istom mjerom, sa još širim osmjehom.
„Dobro hvala. Iako nisam baš nešto raspoložena, ali bolje to nego da samo sjedim u sobi.“- spustila sam naslon sjedala, i zavezala pojas. Pritisnuo je papučicu gasa, jednom potrubio kako bi pozdravio moje, a zatim smo nestali niz ulicu.
Jake je bio godinu dana mlađi od mene, i bio mi je poput mlađeg brata. Izgledao je kao dječačić od 15 godina, i to bi mu nerijetko nabijala na nos. Mrzio je to, a ja sam obožavala. Njegova plava kosa i zelene oči uvijek su djelovale nekako sanjarski, nevino i to mi se najviše sviđalo kod njega. Sama njegova pojava smirivala me i izmamljivala mi osmijeh na lice, imao je to nešto u sebi čemu nisam mogla odoljeti, valjda se zbog toga nikad ni nismo posvađali svih ovih godina od kad se družimo. Jednostavno nisam mogla biti ljuta na njega ni da sam htjela.
„I gdje si se dogovorio sa društvom? Cyirus, Odar ili Aqua ?“
„Gdje god ti želiš. Ja im nisam ništa konkretno rekao. Samo da idemo van. Oni čekaju da im javim kamo idemo.“-pogledao me na sekundu sa nekim posebnim sjajem u očima, a zatim je vratio pogled na cestu. Vidjela sam da mu je drago što sam izašla iz kuće, a i meni je bilo sve draže.
„Jake, nemoj me tjerati da ja odlučim. Vozi gdje god hoćeš, meni je svejedno.“- uputila sam mu pomalo strog pogled,a on je i dalje pomno motrio cestu. Nisam voljela kad sam ja morala odlučivati o takvim stvarima, osobito kad smo išli sa njegovim društvom. Istina, sve više je to postajalo i moje društvo, no svejedno mi nije bilo ugodno kad sam morala odlučivati za sve. Bilo je prilično vruće u autu, pa sam otvorila prozor. Nisam voljela klimu, uvijek me od nje boljela glava, a to mi je sad najmanje trebalo. Svježi zrak nježno se proširio, ugodno rashladivši unutrašnjost automobila. Jake je tapkao prstima po upravljaču, a usne je stisnuo u ravnu crtu. Šutio je.
Njegova šutnja samo me podsjećala na to da mu i dalje nisam dala odgovor. Odustala sam.
„Aqua“- bilo je sve što sam procijedila kroz zube.
Jake je pobjednički razvukao osmijeh preko lica, i još jače nagazio papučicu gasa. Nisam mu mogla odoljeti, i ja sam se nasmijala. Jednostavno je tako djelovao na mene, i to je dobro znao iskoristiti.