Upravo vrativši se sa svečanog otvaranja i prežvakavajući prve dojmove s nove štacije 6. Zagreb DOX-a prigoda je da se ovdje u kratkom pregledu predstavi nekoliko filmova iz pojedinih programskih cjelina. Zašto je to tako i jeli to pravedno prema ostalih 150 filmova koji će se prikazivati ove godine na Zagreb DOX-u ostaje da se vidi, no iz ove silne šume filmova ipak treba izdvojiti nekoliko filmova i predstaviti ih da jednostavno previše ne lunjate programom.

Izdvojeno iz programa :

Međunarodne konkurencije

Chemo/ Kemoterapija – Pawel Lozinski ( rađena je dokumentarističkom tehnikom „fly on the wall“) prati svakodnevnicu i sudbinu ljudi na onkologiji.
Videokracija – Eric Gandini progovara zanimljivom kovanicom o onome što se trenutno događa u susjednoj nam Italiji
Žalba – Zhao Liang (o tužnoj sudbini ljudi u Kini koji se dolaze u žaliti na odluke, većinom izuzetno nepravedne, u glavni grad Peking. Tamo pored glavnog kolodvora gdje se i nalazi žalbeni ured i žive i stvaraju naseobinu tih jadnih ali ponosnih i upornih ljudi)
Zadnji vlak – Lixin Fan (govori o nevjerojatnim migracijama ljudi u Kini u potrazi za poslom i konzekvencama takvih dugogodišnjih odlazaka za poslom miljama daleko od kuće za njihovu djecu)

Regionalne konkurencije

Selo bez žena – Srđan Šarenac –
Kakva si s parama? – Rasim Karalić – nam donosi sudbinu Mersihe, djevojke koja pokušava krenuti na fakultet i kojoj pamet i inteligencija u tom cilju ne pomažu
Kriva je. – Milica Đenić – o putovanju djevojke Makedonke Marije koja je ovisnik o drogama na ljetne punk-festivale u Hrvatskoj.
Sudbina broja 13 – Irena Škorić, mlada i perspektivna režiserka nam donosi priču o zagrebačkom tramvaju br. 13 i o ljudima koji žive na toj liniji i povremeni ili stalni stanari su tog tramvaja
Znak na Kajinu – Ljiljana Šišmanović i Tihana Kopsa ovjekovječile priču o Ani Magaš. Koja je na mučan način shvatila da joj tek predstoji životna bitka a to je da povrati sva ona prava koja je imala prije nego što je osuđena za ubojstvo u samoobrani.

Kontroverzni dox – Anatomija mržnje – priča Mikea Ramsdella o mržnji kroz razdoblje od 6 godina gdje je imao pristup raznim organizacijama koje baštine mržnju kao : bijelim rasistima, homofobnim radikalima, muslimanskim ekstremistima, naseljenicima i izraelskim vojnicima te američkim vojnicima u Iraku
Basidži – Tamadon Mehrana govori o najekstremnijim pripadnicima najekstremnijih pristaša Islamske Republike Iran sa ciljem da dokumentira što bolje njihova uvjerenja i njihov život.

Happy dox
Rare chicken rescue/Spašavanje rijetkih kokoši - dokumentarac o čovjeku i kokošima i njegovom pokušaju da rijetke kokoši u Australiji zaštiti od izumiranja.
Izum doktora Nakamatsa - je rijetko smiješan film o najvećem od svih izumitelja. Čovjeka iza kojeg ima preko 3000 patenata i koji je najveći živući izumitelj nakon Edisona, Tesle, Curie i Einsteina.

Stanje stvari – program o neuspjelom programu liberalizma za mlade i sve koji se tako osjećaju:

Coca Cola case/Slučaj Coca Cola – Carmen Garcia, German Gutierrez – oni dvoje kao autori progovaraju o mogućem angažmanu jedne među većim svjetskim kompanijama Coca Cole u kidnapiranju, mučenju i ubojstvima sindikalnih vođa koji su pokušali učini nešto da se poprave radni uvjeti u Turskoj, Kolumbiji i Gvatemali.


Glazbeni globus – Rise up – Luciana Blotte govori o raggeu i trojci umjetnika koji na Jamajci traže svoje mjesto pod Suncem.

Dok Leipzig – u suradnji sa njemačkim doxom – Stroke/Udar je Njemački film režiserke Katarine Peters koji dokumentira jednu pravu ljubav visokog postotka davanja. Naime njen muž, čelist Boris Barbekoff doživljava višestruki moždani udar i ona uzimajući u kameru stvara osobni dnevnik jednog para, jedne ljubavi koja je stavljena na veliku kušnju.


Factumentarci – od četiri dokumentarca izdvojio bih u ovo doba borbe za radna mjesta i film :
TDZ – za uspomenu i dugo sjećanje Igora Bezinovića

To nije kraj jer tu su još i programi kao npr.: Hrvatski autodox, In memoriam Ante Babaja, Y(O)U Nostalgija, Filmovi studenata ADU koje ću spomenuti u slijedećim danima kako dolaze.

Zadnjih nekoliko dana bilo je dosta upita glede mjesta prodaje i cijene karata za prestojeći međunarodni festival dokumentarnog filma Zagreb DOX. Da se ponešto ne izostavi film.blog.hr prenosi cijelu detaljnu listu cijena i načina nabave karata, a sve ljenguze koji su se dosad izgovarali za svoj nedolazak manjkom parkirališnih prostora (dok je DOX gostovao u SC-u) pozivam da iskoriste 3 satni besplatni parking koje je Festival u suradnji sa svojim ovogodišnjim partnerom Kaptol centrom posebno omogućio za sve posjetitelje.

Cijena ulaznice za projekcije u 14 i 16 sati iznosi 20 kuna.
U terminima 18, 20 i 22 sata ulaznica iznosi 25 kuna.

Cijena ulaznice za program The Best of Fest u nedjelju, 7. ožujka 2010. za svih 5 projekcija u jednoj od dvorana iznosi 35 kn, a za pojedinačnu projekciju 15 kn.

Sve projekcije u dvorani 2, projekcije u programima DOK Leipzig – izbor suvremenog njemačkog dokumentarnog filma, Retrospektiva hrvatskog autodoxa i IN MEMORIAM Ante Babaja su besplatne. Besplatne projekcije u dvorani 2 nemaju hrvatski titl.

Ovih dana susrećem se s pitanjima gdje po ulaznice i koliko što košta ... pa eto odgovora na to:

Ulaznice se mogu kupiti u Movieplexu – Centar Kaptol, Nova Ves 17 – u radno vrijeme blagajni.

RADNO VRIJEME BLAGAJNI MOVIEPLEXA:

Od 21. veljače do 27. veljače prema sljedećem rasporedu:
Ponedjeljak – petak: 15.00 – 22.30
Subota, nedjelja i blagdani: 10.00 – 22.30

Od 28. veljače do 7. ožujka prema sljedećem rasporedu:
Nedjelja, 28. veljače: 18.30 – 20.00
Od 1. ožujka do 6. ožujka: 11.00 – 22.00
Nedjelja, 7. ožujka: 13.00 – 22.00

Ulaznice se mogu rezervirati u radno vrijeme blagajni i ONLINE na stranicama Movieplexa:
T. +385 1 48 60 777, +385 1 48 60 776
F. +385 1 48 60 782

Uz svaku kupljenu ulaznicu dobiju se 3 sata besplatnog parkinga u garaži Centra Kaptol.

... da li Darth Vader ima srce i koje je boje?
I jeli ova scena isječena iz originala filma i što bi bilo da je ovakav scenario prošao?

Jučer u Gliptoteci, bez zvona, neslužbeno je počela nova hrvatska filmska festivalska sezona. U to prvo toplo jutro ove zime na odlasku zadesila se zadnja pressica pred početak prvog u nizu filmskih festivala naše male države u recesiji. Zagreb DOX će (međunarodni festival dokumentarnog filma) od 28.02. do 08.03.2010. ove godine doživjeti svoje 6. izdanje i na prvi pogled ostavlja dojam da stvari ostaju manje više iste. Pogotovo kada je dizajn u pitanju. No kako što i ovogodišnje proljeće rudi tako i DOX najavljuje dobre vjetrove koji slijede.
Jedan od tih „wind of change“ je i broj dana službenog programa Festivala. Ove godine festival će trajati punih 8 dana. To je pohvalno i oduševiti će svkog filmofila gladnog uvijek odličnih dokumentaraca Zagreb DOX-a.

Drugi "wind of change" jest glavno mjesto događanja. Na razočaranje mnogih to neće biti stara mjesta okupljanja zagrebačkih doxera: SC, kino Europa, kino Tuškanac ili kino Grič već je to od ove godine najstariji zagrebački multiplex - Movieplex centra Kaptol.
Zašto je prvi od zagrebačkih filmskih festivala emigrirao iz SC-a leži u nekoliko razloga. Jedan od tih razloga, i običnom gledatelju vidljiv, je nemar rukovodstva SC-a. Ono godinama sustavno zanemaruje jedinu preostalu (istinaBog) socrealističku dvoranu (ali zato) ogromnog kapaciteta i ne ulaže u nju niti penija.
Situacija je to u kojoj su sami festivali koji tamo gostuju ulagali u (recimo) klimatizacijski uređaj i bili prisiljeni ga servisirati, a SC se tu kao domaćin nije baš proslavio. I onda što se desi, prvo neslužbeno i službeno Zagreb film festival odluči otići iz svojeg prirodnog okruženja koje je s njim srastalo kao što je i srastalo okružje jednog Motovuna s Motovun film festivalom, a sada kako se to čini slijedi ga primjerom i DOX. No, tu postoji i druga strana medalje, a to je ta da zapravo Zagreb DOX htio jednu neformalniju i liberalniju sredinu (kakva je baštinjena na području zagrebačkog SC-a od prvog ZFF-a i početaka Zagreb DOX-a) zamijeniti jednom ipak sterilnijom, poslovnijom, službenijom i formalnijom ... više u stilu europskih filmskih manifestacija. Vidjeti ćemo kako će te promijene sjesti već ipak isprofiliranoj i vrlo, vrlo mladoj publici koja nije tu samo radi filma već i radi druženja.

No na stranu mjesto dešavanja. Ono što se tiče ovog bloga, može biti i pod nekim od savskih nam mostova samo da je kvalitetan program, a to Zagreb DOX je kroz svoje godine postanka uporno iznova dokazivao.
Ove godine u Movieplexu centra Kaptol biti će prikazana nevjerojatna, ali istinita, brojka od 150 dokumentarnih filmova. Od toga broja „samo“ je 65 (filmova u regionalnoj i međunarodnoj) u konkurenciji za Veliki pečat, a po drugu godinu za redom se dodijeljuje i nagrada Movies that matter onom filmu koji na najbolji način promiče ljudska prava.

Programska shema je podijeljena u nekoliko cjelina. To su uz klasičnu natjecateljsku međunarodnu i regionalnu konkurenciju još i programi kao : Happy dox (centralno mjesto svih onih koji streme pozitivnim dokumentarno filmskim vibrama), Glazbeni globus (kao neizostavni dio programa posvećen muzičkim dokumentarcima) zatim možda najgledaniji Kontroverzni dox (sa temama koje vas uvijek potresu i pokrenu na razmišljanje) i ove godine novi dio programa nazvan znakovito Stanje stvari. U ostatku ovog popratnog programa festivala još možemo naići na retrospektivu njemačkog suvremenog dokumentarca po izboru direktora DOK Leipziga Classa Danielsena te selekcija hrvatske filmske kritičarke i filmologinje Diane Nenadić nazvana Hrvatski autodox.
Zanimljiv će biti i dio programa Autorskih večeri posvećen Anti Babaji, aktulana produkcija Factuma (koji su i organizatori ovog događaja) te jedan poseban program Y(O)U nostalgija koja je zapravo serija u režiji Igora Stoimenova.

Posebnost jučerašnje zadnje presice u osvit početka festivala jest i neformalno druženje novinarske sile sa autorima 10 tek friško pečenih hrvatskih dokumentaraca.
Ovo je odličan potez da se predstave ti mladi autori kao što su: Ljiljana Šišmanović i Tihana Kopsa, autorice filma 'Znak na Kajinu', Irena Škorić, autorica filma 'Sudbina broja 13', Damir Čučić, autor filma 'Tjeskoba', Hrvoje Juvančić, redatelj filma 'Trg / 20. stoljeće na filmu', Darko Drinovac, autor filma 'Kad se pretvorim u Severinu', Danko Volarić, autor filma 'Mimara revisited', Igor Bezinović, autor filma 'TDZ – za uspomenu i dugo sjećanje' te Matija Vukšić, autor filma 'Benjamin'. Svoje dokumentarce premijerno će na festivalu prikazati i Lana Šarić i Davor Kanjir.

... u danima koji slijede objaviti ću detaljniju najavu samog glavnog i popratnih programa koji vas očekuju na festivalu te preporuke što pogledati.

U petak je započelo 38. izdanje FEST-a u Beogradu. Festivala koji "zahvaljujući" ratnim 90-tima (tada se dva puta nije odigrao) neće ove godine slaviti 40 obljetnicu od svog prvog ukazanja davne 1971.g. u Domu sindikata (tada je sve započelo prikazivanjem Altmanovog "Masha"). Glavna nit vodilja, tada prilikom osnivanja te filmske manifestacije, je bila prikazivanje presjeka najboljih filmova sezone što se i u nekoj formi i dan danas sačuvalo sa ipak ponešto proširenim, izmijenjenim i naravno moderniziranim programom.

Uz moto iz naslova festival će se odigravati u razdoblju od 19.02.-28.02.2010. Ukupno će biti prikazano 60 filmskih naslova. Program festivala je podijeljen u 6 programskih cjelina: "Horizonti", "Otkrića", "Činjenice i slagalice" i "FantAzija", kao i specijalni program "Zimske pomorandže" posvećen izraelskom filmu, te retrospektiva filmova kojima je FEST otvaran od 1971. godine.

Posebno je zanimljiv programu Horizonti koji se sastoji od 30 filmskih naslova. Zanimljiv je po imenima kao i po filmovima iz kojeg treba izdvojiti i filmove kao što su: "Antikrist" Larsa Von Triera, britanski "Akvarij" (pobjednik prošlogodišnjeg Motovun film festivala), "Tražeći Erika" Kena Loucha, Ang Leejev film o Woodstocku u "Taking Woodstock", “Prorok” Jacquesa Odijara (ovjenčanog na prošlogodišnjem Cannesu Grand Prixem), novi film Clinta Eastwooda "Invincible" i možda najzinimljiviji film a to je novi... tek za Berlinale montirani film "Pisac iz sjenke" Romana Polanskog.
Zanimljivo za hrvatsku publiku i filmaše jest prikazivanje dva hrvatska filma. To su "Metastaze" Branka Schmidta te u programu "Otkrića" i "Verujem u anđele" Nikše Sviličića.

Jučer je krenuo ciklus novog švedskog filma u kinu Tuškanac (22.02. - 04.03. 2010.). Riječ je o jednoj izvrsnoj kinematografiji koja je možda uz Finsku zemlja predvodnica svih tih nordijskih kinematografija.
Švedska kinematografija je proslavljena preko imena kao što su ona Grete Garbo, Ingmara Bergmana i danas velike zvijezde švedske kinematografije: Lukas Moodysson (za kojeg tvrde u Švedskom filmskom institutu kako je njegov film "Lyla 4-ever" policijski priručnik za borbu protiv kriminala koji se odnosi na bijelo roblje i iskorištavanje djece) i Stellan Skarsgĺrd (jest danas najveće glumačke zvijezde švedske kinematografije). Njegov međunarodni uspjeh započinje filmom Larsa von Triera "Breaking the waves", dok će ga danas svi lako prepoznati kao Bootstrap Billa iz "Pirata s Kariba").
Oni koji malo više prate ovu nordijsku kinematografiju, neće im biti nepoznata imena poput: Mikael Persbrandta, Pernille August (koju svi vi koji volite SW serijal znate kao Shmi Skywalker-Lars majku Darth Vadera). Ono što je ambasador spomenuo prilikom otvaranja jesu ne švedski "akcioni" filmovi, već vrlo uspješna i na našoj državnoj dalekovidnici prikazana serija policijskih filmova. Najpoznatiji lik tog serijala jest i Gunvald Larsson kojeg je uprizorio danas poznati švedski glumac Rolf Lassgard (koji je bio odličan kao pomalo smotani srednjovječni stari dečko Olof u izuzetno pozitivnom filmu; kontraargumnet svima koji ne vjeruju da nordijski narodi ne mogu napraviti pozitivan film/ "Under solen" /Ispod sunca; te izuzetno zapaženu rolu je ostvario i u filmu "Efter brylluppet" proslavljene danske režiserke Sussane Bier).
Tako dakle imenima prebogata ova renomirana kinematografija s europskog sjevera je konačno došetala i do nas u Hrvatsku. Potrebno je još prije same najave filmova naglasiti da će ista selekcija filmova gostovati uskoro u Splitu u kinoteci Zlatna vrata, Art kinu Croatia u Rijeci i u kinu Valli u Puli.
Na programu je ukupno 8 švedskih filmova novijeg datuma, točnije iz zadnjih 5 godina. Svečano otvaranje švedskog ciklusa započelo je, nakon kratkog uvodnog govora švedskog ambasadora i Agar Pate (predstavnice HFS-a), prikazivanjem filma "Nesvjesno" režisera Rubena Ostlunda, koji na vrlo specifičan način prikazuje konformizam u raznim životnim situacijama.
Osim toga filma na programu možete ovaj tjedan pogledati i : "Kad padne mrak", potom "Sandor Slash Ida" u kome je glavni junak zaluđen baletom, "Kralj ping ponga" je priča o malom debeljku koji strahove odrastanja kanalizira kroz ping-pong, izvrstan film Terese Fabik "Efekt kečapa", mjuzikl "Djeca iz predgrađa", film ovjenčan nizom nagrada i iznimno uspješan kod publike …

... a na programu su redom u :

Ponedjeljak, 22. veljače

19:00 Nesvjesno (Involuntary, De ofrivilliga, 2008); r: Ruben Östlund

Utorak, 23. veljače

19:00 Nesvjesno (Involuntary, De ofrivilliga, 2008); r: Ruben Östlund
21:00 Kad padne mrak (When Darkness Falls, När mörkret faller, 2006); r: Anders Nilsson

Srijeda, 24. veljače

19:00 Kad padne mrak (When Darkness Falls, När mörkret faller, 2006); r: Anders Nilsson
21:00 Sandor slash Ida (2005); r: Henrik Georgsson

Četvrtak, 25. veljače

19:00 Sandor slash Ida (2005); r: Henrik Georgsson
21:00 Kralj ping ponga (Ping-pongkingen, 2008); r: Jens Jonsson

Petak, 26. veljače

19:00 Kralj ping ponga (Ping-pongkingen, 2008); r: Jens Jonsson
21:00 Krila od stakla (Wings of Glass, Vingar av glas, 2000); r: Reza Bagher

Subota, 27. veljače

19:00 Krila od stakla (Wings of Glass, Vingar av glas, 2000); r: Reza Bagher
21:00 Vi živi (You, the Living, Du levande, 2007); r/sc: Roy Andersson

Ponedjeljak, 1. ožujka

19:00 Vi živi (You, the Living, Du levande, 2007); r/sc: Roy Andersson
21:00 Utjecaj kečapa (The Ketchup Effect, Hip Hip Hora! 2004); r: Teresa Fabik

Utorak, 2. ožujka

19:00 Utjecaj kečapa (The Ketchup Effect, Hip Hip Hora! 2004); r: Teresa Fabik

Srijeda, 3. ožujka

21:00 Klinci iz predgrađa (Kidz in da Hood, Förortsungar, 2006); r: Catti Edfeldt, Ylva Gustavsson

Četvrtak, 4. ožujka

19:00 Klinci iz predgrađa (Kidz in da Hood, Förortsungar, 2006); r: Catti Edfeldt, Ylva Gustavsson

... i za kraj ove najave osim što svi ovi filmovi su s engleskim i hrvatskim titlom cijena ulaznice je i dalje simboličnih 10 kn.
Svakako se vidimo!

JFF organizira besplatni međunarodni edukativni program - Talent workshop.
Ova radionica se posebno adresira na buduće režisere, snimatelje, montažere, producente, scenariste, majstore tona. Sve njih i ostale se zove da se prijave do 01.04.2010.

Mali "sneak preview" programa ovogodišnje radionice koji nam je dala festivalska ekipa bi bila da je sastavljen od: predavanja, projekcija, razvoja scenarija, snimanja, montaže, oblikovanja ideja, otvorenih diskusija sa krajnjim ciljem da u dvije ekipe podijeljeni đaci snime dva kratka igrana filma.

"Dirty dozen" ili 12 odabranih će imati jedinstvenu priliku za svoje usavršavanje svojim višednevnim boravkom (smještaj i hrana su o trošku festivala) u Zagrebu na fesitvalu.

Iz direkcije festivala nam tvrde kako je na prošlogodišnjem izdanju bilo ukupno 14 đaka i da je bila velika strka u zemlji i inozemstvu za mjestom u ovom workshopu ... pa stoga sve zainteresirane pozivam da to što prije ispune prijavnicu.

Za dodatna pitanja javite se ovdje!

Iz press kina Europa stigla je zanimljiva obavijest o novom filmu njihova programa. Riječ je o filmu "UBIO SAM MAJKU", režisera Xaviera Dolana koji je pobjedio na proteklom Zagreb film festivalu.
Prikazivanje otpočinje u četvrtak, 25. veljače, a zatim će film "otputovati" u druga hrvatska kina kao što su ona u:Zadru u Callegro Cinema, Puli u kino Valli, Rijeci u Art-kino Croatia a za pretpostaviti je i dalje.

Tko nije gledao svakako neka pogleda ovaj zanimljivi kanadski film.

"Wolfman“ novi film režisera Joe Johnsona (Jurski Park III, Hidalgo, Jumanji) zapravo nije klasični horor već trash horor.
Ne, to nije šala već stanje stvari koje je odmah s početka filma razvidno.
Ono što je trebao biti ozbiljan horor metamorfozirao je neznanjem i nedovoljnim angažmanom u žanr koji je tu više da nasmijete, a manje da vas se prestraši.
Glumci, producenti i cijeli team filma su predstavljali Johnsona kao Mesiju, no kada krenete gledati film shvatiti ćete da su bili jako u krivu. Samog Johnsona su toliko napumpali da je u izjavama za medije tvrdio kako je sam pronašao nešto više ... „motiv više“ krenuvši u ovaj projekt. Izjavio je i kako ga je više zanimala sama priča nego li spektakl. To jednostavno nije točno jer film obiluje specijalnim efektima, a loš scenarij scenarističkog dueta Walkera i Selfa nudi nedovoljno isprofiliranu i uvjerljivu kako glavnu priču tako i po Johnsonu vrlo bitnu popratnu ljubavnu priču između Lawrencea Talbota (Benicio Del Toro) i Gwen Conliffe (Emily Blunt). Tu je ljubavnu priču u jednoj svojoj izjavi za medije vrlo samopouzdano režiser postavio kao vodonošu filma i užasa kojeg je snašao prokletog Lawrencea.


Razotkrivanje zvijeri

Osim nedovoljno razrađenog scenarija film je od početka prepredvidljiv. Diletantski, narušava strukturu filma serijom „suptilnih“ poteza otkriva identitet „zvijeri“ i time uništava čar filma.
Gledajući film prvo što ugledate je idiličan pašnjak sa stadom raspršenih ovaca koje vas asociraju zbog toga što ipak gledate film o vukodlaku na ništa drugo doli na vučji objed.
Osim toga stada kamera doslovno izdajnički nam otkriva u čije dvore ulazi mladi Talbot. Zašto tada Johnston nerazumljivo izostavlja intrigu? Dvorac i okolica doslovno vrište zapuštenošću, opskurnošću i kao da nam sam dvorac govori da u njemu ne boravi čovjek već ...
Treći „clue“ vezan je uz master and commandera, glave obitelji Talbot, sir Johna. Opet kamera i odlična maska Anthony Hopkinsa nam ga odaju kako u tom ostarjelom plemiću iz pohabanog ovratnika viri neka bipolarnost, a i sam susret oca i sina je više nalik odmjeravanju snaga dvojice alpha mužjaka vučjeg čopora.

Hopkinsonovo umijeće

Ulogu oca Lawrencea, sir Johna Talbota tumači ni manje ni više nego jedna od najvećih hollywoodskih zvijeri današnjice i specijalist za uloge negativaca Anthony Hopkins. Njegova uloga je odlična i uvijek prepoznatljiva što je dokaz umijeća, no ovaj puta je Hopkins i sam htijući svojim izjavama za medije pripomoći filmu u kojem glumi pretjerao. Naglasak je stavio na odnos koji je bitan, ali ne i presudan. To je njegov odnos kao lika sir Johna i njegova sina Lawrencea. Razlog razdora između oca i sina, a to je smrt Lawrenceove majke, je režiserski i scenaristički šarlatanski napravljena. Pokušalo se to publici predočiti serijom flash backova koji bi nam trebali objasniti razloge toga, no to je krivim redoslijedom i lošim uklapanjem u film nažalost izvedeno vrlo loše.

Da nije sve loše, u filmu je odlično prikazano ludilo likantropije i mračna, animalna strana koja čuči u svakom od ljudskih jedinki ovoga planeta. Jedino je nepotrebno nemušto režiserovo nametanje toga kao glavnog obola priče.
Svakako ovo nije ozbiljan film, no koketiranje sa pojmovima ida i ega su poražavajući i na kraju vas nasmiju umjesto da vas preplaše. Dobra stvar filma je i performans svih glumaca na zavidnoj razini koju pak u drugu ruku upropaštava pretjerana estetiziranost filma i uporno nastojanje da se što više referira na original filma iz 1941.g. što neminovno dovodi do kiča i naravno smijeha. Hopkins kao i u sličnim ulogama ludih pojedinaca sa homocidal tendencies igra savršeno. Razlika između Hanibala Lectera i sir. Johna Talbota je osim u tome što mu je ovdje ulogom namijenjena sporedna uloga za razliku one u „Kad jaganjci utihnu“ i u tome što je ovdje nešto dlakaviji, prljaviji ... onako više iskonska šumska zvijer. Svejedno Hopkins svojim znatnim glumačkim umijećem nameće i ovdje onaj dobro znani zlikovački mikrokozmos poznat u filmovima o Hanibalu Lecteru. Sličnost sa Jaganjcima je i po tome što je nalik na taj film ovdje Hopkinskov antijunak sputan na sličan način, u sobi (koja je slovi kao nazovipritvor), svezan za glavu na stolcu sličnom onom iz Jaganjaca i ne manje bitno jednako slobodan i dijaboličan u svojem naumu.

Kurva ili spasiteljica ?

Emily Blunt je u filmom prečesto nabhlih očiju. Johnson joj je nametnuo protuprirodan ljubavni odnos sa likom Lawrencea koji ostaje u sjeni sve više eskalirajućeg sukoba dvojice Talbota. Na mah ova ljubavna povezanost između Gwen i Lawrencea je nalik onoj iz ljepotice i zvijeri, ali bez okusa i mirisa, potpuno neprobavljiva! Pomalo iritirajuća.
Ono što najviše bode u oči je svjetlosna brzina kojom se Gwen zaljubljuje (ok u životu se stvarno netko može na prvi pogled zaljubiti) netom nakon smrti svog toliko voljenog muža, brata Lawrencea Talbota. Kako je to moguće? Ovdje je riječ o ogromnom scenarističkom propustu.
Tim stihijskim činom je Johnson žene tj. jedinu pravu žensku filmsku ulogu oskvrnuo dvojakim karaterom. Ona je istovremeno kurva i (bezosjećajna i ne preže preći i preko tek ohlađenog leša) spasiteljica.
Na filmu njena uloga spasiteljice se kao i ljubavni odnos doima silovanjem radnje i samog gledatelja. Ona za zdravu osobu, pokazuje iznimnu hrabrost, odlučnost i razumijevanje bez premca svojim naumom da preobrati ili bude ta koja će izvesti na pravi put Talbota juniora. To se kao i stvarnom životu kad je riječ o preobraćivanju nekoga sa jedne na drugu (npr. seksualnu) orijentaciju ipak na kraju prikazuje kao mission impossible, Sizifof posao.
Od tog njenog nauma ju neuspješno pokušava odgovoriti i tajnovita poglavarica ciganske čerge Maleeva koju glumi Gerlandine Chaplin. A kada već pričamo o tom momentu Gwen sa cigankom mora se nadodati kako je to jedan od komičnijih dijelova filma u kojem je također vidljivo kako se zapravo raspada radnja i sam zaplet filma. Gwen naime neuspješno po cijeloj Engleskoj traži ciganku Malevu ne bi li ju pitala za savjet što joj je za činiti u svezi mladog Talbota. Ta njena potraga po kako se doima cijeloj Engleskoj je još donekle uvjerljivo za oko izvedena no, sam moment kada joj se neuhvatljiva ciganka otkriva je izveden šarlatanski. Gwen na nekom svom zamišljenom kraju potrage stiže u Blackmoore i tamo joj se odjednom značajnim :“Pssst, dođi ovdje!“ otkriva do tada neuhvatljiva ciganka. Ta scena me podsjetila na urnebesnu komediju „Alo Alo“ i gospodina Leclerca i rečenicu : „It is i Leclerc!“.
To je presmiješno da bi vas zaozbiljno zadržalo u kinu u uvjerenju kako gledate horor, a ne parodiju. Odgovor na pitanje zašto je Johnson posegnuo za ovolikim nekonzistentnostima pruža se u dinamici odabirom ovakva žanra. Jednostavno nema postupnog prijelaza jer dinamika ovakvog akcijskog horora ne dopušta cijepljenje radnje dramatizacijama, karakterizacijama likova i stupnjevanja odnosa u nastajanju. Toga tu nema. U jedan čas ona tuguje a u drugi čas ju pojava Lawrencea, homme fatala, doslovno „baca iz cipela“. Pa gdje to ima? To može samo postojati u hollywoodskim B filmovima gdje se ne razrađuje radnja i biti iznimka koja potvrđuje pravilo.

Konzistentna nekonzistentnost

Nelogičnostima u radnji nije kraj, nadalje nekoliko većih komičnih (po čar filma ubijajućih elemenata), a po ozbiljan horor neprjelaznih nelogičnosti jesu filmski momenti Beniciovog/Lawrenceovog oslobađanja iz sanatorija i njegovog divljanja viktorijanskim Londonom. Naime tu se prikazuje nevjerojatna (svjetlosna) brzina skupljanja potjere za pobješnjelim stvorom. Detektiv Aberline ju skuplja u tili čas po ulicama Londona kao da je to sasvim uobičajena stvar. Potpuno nelogično, neuvjerljivo... no way Jose.

Druga nekonzistentnost oko držanja nekih zadanih okvira horor žanra. Kada bi vam se trebala lediti krv u žilama posiže se za prikazom skoro pa pitomosti, ljudskosti ili nekrvožednosti stvora.
Naime Wolfmanovo pijenje vode iz Temze nakon krvožednog pohoda Londonom je dočekano od prisutnih kritičara na novinarskoj projekciji glasnim podsmijehom. Miksanje podžanrovima horora je konstantno prisutno od ... običnog klasičnog horora, horor parodije također i slash horora, no i tu nam se na patronizirajućoj razini pokušava utjerati strah u kosti predimenzioniranim scenama s crijevima, vidljivim amputacijama, ogromnim ranama. Možda bi bilo bolje da je te slash scene učinio u slow motionu.

Ispostavilo se kako je najzanimljiviji lik cijelog filma onaj Huga Weavinga, inspektora Scotland Yarda Fredericka Georgea Aberlinea. Prvo to je stvaran lik koji je istraživao ubojstva Jacka Trbosjeka u White Chapellu, na koje se nadovezuje i film. Karizmatični Waving dodaje svog poznatog šarma (iz uloga Elronda ili agenta Smitha) ulozi sarkastičnog i pomalo mračnjakog izgleda inspektora čiji dolazak u Blackmoore je koliko tajnovit toliko i brutalan. Kada ga seljani napadaju zašto nije u potjeri za vukodlakom, on im nonšalantno odgovara da se nalazi na pravom mjestu, u centru budućeg masakra. On je taj na kojeg se može opravdano posumnjati zbog njegova mračnjačkog karaktera i vučjeg izgleda na nasljednika infekcije. Zašto je to tako? Pa nekako karakterom i okrutnošću ne zaostaje za Johnom Talbotom te se doima ako ne vukom, onda glavnim liscem filma koji strpljivo čeka da se dogodi krvavi događaj i u toj ulozi uživa.

Maska i scenografija koja ipak drži film na vodi

Najbolje u filmu je fenomenalna i uvjerljiva šminka glavnih glumaca koji interpretiraju likove vukodlaka. Rick Baker zadužen za šminku stvorio svijet koji je negdje na prijelazu između originala iz 1941.g. i ovog suvremenog svijeta. Za to je namijenio i posebnu protetiku i „tijeloodijela“ za lik Wolfmana. Naime osim što je Wolfman dobivao masku na lice postojala je dilema kako razriješiti problem glede ostatka njegova izgleda, točnije odjeće. Postavljalo se pitanje da li će je biti ili ne.
Nametnulo se sasvim logično rješenje... a to je manje je više. Tako su za njegov izgled smislili i posebnu „kožu-odijelo“. Zanimljivost vezana uz masku jest i ona vezana uz dlaku. Naime dlaka zbog teme filma nije smjelo manjkati. Vukodlaci je naime imaju obilato. Tako je i bilo a dlaka koja je korištena je ona od yaka. Dlake ove životinje tradicionalno se koriste za izradu brada, brkova ili kozjih bradica. Za mekše dijelove i prijelaze koristila se vuna.

Jednako kako se brižljivo radilo sa šminkom mora se odati priznanje ekipi na scenografiji. Ona je iznimna i sama unaprijed priča priču. Tako se za glavnom pozadinom filma dvorcem obitelji Talbot podosta tragalo i nastojalo se izbjeći klišeizirani dvorac iz mnogih horora. Pao je odabir na onaj u Derbyshireu, Chatsworth House. Taj je u vlasništvu vojvode i vojvotkinje od Devonshirea. Kuća je poznata i pod nazivom Palace of the Peak, bila je izgrađena 1500-ih godina.
Vlasnici su filmskoj ekipi dopustili pomalo drastične ali potrebne izmjene dvorca gdje su Heinrichs i Johnston vrtove ispunili raslinjem i prednji dio kuće učinili takvim da odaje dah napuštenosti, nevoljenosti i mjesta kojem bi se rijetko tko htio vratiti.
Drugi najvažniji set je selo u kojem se odigrava podosta radnje. To je Castle Coombe. Mjesto staro koliko i Zagreb.

I za kraj ...

Da zaključimo ovaj film ima težinu kao i pjesmuljak Magazina „Minus i plus“ jednako nula. Dakle odlična maska svih glumaca je za pohvalu. Spoj animacije i igranog dijela je loše učinjen. Šavovi su vidljivi, a i samu animaciju je lako za razaznati. Što se animacije tiće preko nje je u film ušetao i jedan lik koji je svima znan... Gollum. Da li je on predstavljao noćnu moru ili neki neuspjeli animirani dio transformacije čovjeka u vukodlaka... teško je za presuditi. Kako god bilo u nekoliko sekvenci ćete vidjeti i Golluma (ovo je šlagvort za sve koji su gledali i voljeli ovaj lik LOTR-a) koji kao da je zalutao ne samo u ovaj film nego i žanr. Tko zna, možda je to neka skrivena najava predstojećih filmova temeljenih na knjizi Hobbit.

I tako kao što izgleda ovaj kratki pomalo zbunjujući uvid u jednu sekvencu filma tako je jedno opće zbunjujuće stanje i sa cijelim filmom. Na kraju si postavljate pitanje što je režiser htio sa svime ovime reći. Vjerojatno ništa pametno. Ovo je jedna klasična hollywoodska žbrljotina napumpana ogromnim količinama dolara, sa odličnim glumcima maskom i pokojim dobro izvedenim efektom, ali bez nekog učinka na gledatelja.

Zahvaljujući na podsjetniku komentatora ovog bloga sa malim zakašnjenjem ide ovaj post o ovom ciklusu. I tako skoro istovremeno sa zagrebačkim ciklusom Pedra Almodovara krenuo je isti takav i u Spljetu u kinoteci Zlatna vrata!

Ciklus će trajati od 16.02. - 27.02.2010.

A svaki dan osim nedjelje i ponedjeljka su na rasporedu u terminima od 17:30 i 20:00h po 15 kn na programu još i filmovi : "Živo meso", "Kika", "Cvijet moje tajne ", "Mračne navike","Slomljeni zagrljaji", "Što sam učinila da sam zaslužila ovo?"

... detaljan raspored možete pogledati po danima ovdje!

Svima u Splitu i okolici ugodno gledanje Almodovara!

U organizaciji ASIFE Hrvatska i domaćinstva kina Europa ovaj vikend će se održati Prvi festival hrvatskog animiranog filma. Inicijativa je potekla iz (kako na samim stranicama festivala i kažu) vrha Zagreb filma (duo Kreše Zimonića i Vinka Brešana je za okriviti).

Festival je iznjedrio iz već tradicionalnih Dana hrvatske animacije (održavale su se u kinu Tuškanac), i predstavlja sasvim logičan nastavak na tu ipak višu festivalsku razinu koju sasvim zaslužuje jedna od danas najnagrađivanjih i u svijetu najpriznatijih hrvatskih filmskih pa usudiću se reći i umjetničkih formi izražavanja.
Osim što je zamišljen na bijenalnom principu autori ovog projekta su si zadali i neke zanimljive ciljeve. Ti ciljevi su prvenstveno da se domaćoj publici još bolje nego dosada kroz Dane animacije predstave autorski radovi hrvatskih animatora zatim žele promovirati animaciju u ozbiljnu umjetničku formu, unaprijediti suradnju s regijom na planu animacije, organizacijom okruglih stolova, prezentacija i radionice, festivalskim klubom želi se produbiti suradnja među samom strukom.

Špica - fhaf from f:HAF on Vimeo.

Travis Bickle: You talkin' to me? You talkin' to me? You talkin' to me? Then who the hell else are you talking... you talking to me? Well I'm the only one here. Who the fuck do you think you're talking to? Oh yeah? OK.

... kako to može netko, pa zvao se on i Lars Veliki Trier, snimati nanovo? Nema tih para. Jednostavno je svetogrđe neke stvari snimati nanovo pa i uz blagoslov Scorsesea i s ponovljenom ulogom De Nira.
Kratko i jasno NE remakeu ovog klasika.
Što se tiće eventualnog nastavka Taksiste sa Bickleom kao starijim De Nirom ... to je ipak puno probavljivije iako se i tu nagrđuje koncept tog filma koji nikako nije bio predviđen za nastavak. Nekakva vrsta probnog balona takovih filmova će biti i film nastavak malo manje kultnog ali svakako zanimljivog filma "Wallstreet" (nedavno ste mogli i na ovom blogu vidjeti trailer tog filma).
Sve u svemu u web magazinu Ekko kažu da su o tome na ovogodišnjem Berlinaleu raspravljali Trier i Scorsese, a sam scenarist Peter Aalbaek, inače partner i producent Von Triera u studiju Zentropa, je dodao kako "ne može potvrditi niti negirati" glasine no, da uskoro izlazi priopćenje za javnost.
Inače da dima ima potvrđuje još dodatno i činjenica da je Paul Schrader (pisac originalnog scenarija za "Taxi driver") razgovarao prije par godina sa Scorseseom oko nastavka filma a sam legenda Martin je pak otkrio svoju suradnju sa De Nirom.

Nešto puno to ti ključni igrači otkrivaju a da u pozadini nije neka fina vatrica. Ipak su prije svega novci u pitanju.

... za jubilarni 200 000 posjet film.blog.hr-u vam poklanjam ovaj novi trailer, novog filma Edwarda Nortona i najavljujem uskoro nekoliko većih promjena što se tiće ovog bloga.
Čitamo se!

Christopher Nolan ili pitanje jest, da li je on kojemu neki pripisuju uskrsavanje Batmana toliki čudotvorac ili ipak nije. Naime već dulje vrijeme se protežu kroz novinske napise razne kombinacije, kao da je to igra na sreću, sa režiserskim imenima kada su u pitanju neki lukrativni filmski projekti.
Sjećam se još uvijek neugasle priče oko Hobbita i toga tko je tu zapravo glavni. Da li je to Jackson koji je učinio trilogiju neprelaznim filmofilskim djelom ili je pak to Guillermo del Toro. Naravno da iako je već na stranicama IMDB-a stavljen kao mogući režiser, pitanje je koliko će kao producent Peter Jackson utjecati na sam projekt. Još se sve to nije naravno sleglo jer jagma za lovom i slavom je prevelika.
Da se pak iza priča i pričica oko Supermana vjerojatno nešto kuha govori i činjenica da je Nolan postavljen za još neokrunjenog nositelja liste za režisera novog na stranicama IMDB-a neimenovanog Supermanovog filma.
Deadline Hollywood govori kako se Warner Bros u želji da što prije porine novi film o Čovjeku od čelika okrenuo Chris Nolanu da bude kum ili neka vrsta mentora u razvoju tog projekta. Znači paralela sa Hobbitom i Jacksonom stoji.
Izgleda da su studiji u manjku pravih režiserski sposobnih imena u stanju napraviti jedan obrat i stvoriti team koji bi sudjelovao u režijskom poslu.
Zašto su se toliko primili Nolana govori uvjerenje da je on zapravo na tragu one poznata rečeniceJ.L. Goddarda :"Cinema is the most beautiful fraud in the world." i da može približiti na način koji je to primjenio u Batmanu s kombinacijom realnih elemenata jedan nadnaravni karakter kakav jest zapravo Superman.

Jučer su krenule prijave za festival eksperimentalnog filma i videa pa film.blog.hr sve zainteresirane filmske eksperimentatore poziva na ispunjavanje prijavnica na hrvatskom ili na engleskom.
Propozicije su pojašnjene na stranicama samog festivala a prijaviti se mogu radovi koji su završeni nakon 01. siječnja 2008. i trajanja su do 20 minuta. Prijave su otvorene do 01.06.2010. Sami uratci s ispunjenim prijavnicama zaprimaju se na adresi Nova Ves 18, 10000 Zagreb. Za sve dodatne informacije shodno je da se obratite na info@25fps.hr.


Ono što je svima koji se interesiraju za takvu vrstu filma bitno da se zna vrijeme i mjesto slijedećeg festivala te da se unatoč recesiji ne odustaje. Dakle vrijeme održavanja je od 21. do 26. rujna u Studentskom centru u Zagrebu.

Danas započinje dugo iščekivani ciklus Pedra Almodovara. Za očekivati je da će biti velikih gužvi u kinu Tuškanac jer španjolski ciklusi uvijek su lučili najbolje rezultate i rekordne gledanosti.
Ono što je dobro da je ovaj ciklus za razliku od jednog isto tako popularnog programa ostao u monokinu kao što je Tuškanac. Pedro Almodóvar Caballero (ne slažu se izvori kao IMDB i wiki oko godine ... da li je to bilo 49 ili 51) je rođen i odrastao u malom gradiću Calzada de Calatrava, u provinciji Castile-La Mancha koja je poznata po lutanjima jednog Dona. Od malena je pokazivao volju za znanjem i tako je odaslan u katoličku gimnaziju u grad Cáceres, pokrajine Extremadura. Naravno s nadom da će jednog dana izrasti u svećenika. To se, na sreću, nije dogodilo jer grad je ipak imao sve one sadržaje koji su ga odmakli od tog duhovnog zvanja i odaslali ga u zvjezdano nebo svijeta filma. Mladi Pedro 1967. se seli u Madrid sa ciljem da postane filmski režiser. Novaca nema. Radi kojekakve poslove. Počinje se u ranim 70-ima okretati i kazalištu, i tu negdje upoznaje jednu od svojih ženskih glumačkih muza Carmen Mauru (druga možda nekima poznatija je Penelope Cruz). Pjeva u jednom duetu, piše priče za razne časopise i magazine ( El Pais) i zapravo u tom La Movida Madrileńa se polako pretvara u jednu od ključnih figura španjolskog kulturnog života.
I tada sa negdje 22 godine čini presudni korak ka filmu. Kupuje svoju prvu Super-8 kameru. Počinje raditi kratke nijeme filmove jer mu je preskupo nasnimiti zvuk na vrpcu. Sam tvrdi kako je te filmove prikazivao po barovima, partijima i da je sam uz neku snimku s kazetofona izvodio sve glasove, dijaloge i pričao priču. Poslije nekoliko filmova 8 mm snimio je prvo kratki film Salome na 16mm vrpci da bi na nagovor prethodno spomenute Carmen Maure i uz njenu potporu snimio svoj prvi dugometražni film na 16mm i postao legenda. Taj film na žalost možda i njegov ponajbolji uradak koji svima koji traže zašto je Pedro takva veličina i koji su njegovi filmski izvornici i zašto se bavi tim i tim temama na takav ponekad komičan a ponekad sarkastičan način je "Pepi, Luci, Bom y otras chicas del montón" (1980). Film je bio prikazan prije tri godine na Zagreb film festivalu u sklopu programa Moj prvi film i izazvao je ogromnu gledanost, pozornost kao nekad upravo prikazivanje tog filma u Madridu. Na žalost tog filma zbog nepoznatog i nerezonskog razloga nema na popisu najbolje od najboljeg Almodovara.
Taj film (osim što ga je lansirao) je i doslovno financirao slijedeći njegov film, "Laberinto de Pasiones" (1982), i tako je to krenulo. Sve ostalo je legenda.
Filmovi na popisu ove zagrebačke retrospektive Almodovara su:"Vraćam se", "Loš odgoj", "Pričaj s njom", "Žene na rubu živčanog sloma", "Živo meso", "Kika", "Mračne navike", "Cvijet moje tajne", "Što sam učinila da zaslužim ovo?" i najnoviji njegov uradak tek što je završio svoje prikazivanje u redovitoj kino distrubuciji "Slomljeni zagrljaji". Teško je iz ovoga popisa nešto izdvojiti, ali ipak se ponešto sarkazmom i pričom ističu "Carne Tremula" (Živo meso), "Kika", novi "Abrazos Rotos" i najnagrađivaniji njegov film "Todo sobre mi madre" (1999). Ono što svakako treba spomenuti jesu odlični soundtrackovi svih njegovih filmova. U svačijoj audioteci bi trebao biti barem best of njegovih filmskih soundtracka.


Raspored filmova je kako slijedi:

srijeda, 10.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Vraćam se
Režija: Almodóvar, Pedro, 2006, 121 min, Uloge: Penélope Cruz (Raimunda), Carmen Maura (Irene), Lola Dueńas (Sole), Yohana Cobo (Paula), Chus Lampreave (teta Paula)



srijeda, 10.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Loš odgoj
Režija: Almodóvar, Pedro, 2004, 106 min, Uloge: Gael García Bernal (Ángel), Fele Martínez (Enrique Goded), Daniel Giménez Cacho (otac Manolo), Lluís Homar (Manuel Berenguer), Francisco Maestre (otac José)



četvrtak, 11.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Loš odgoj
Režija: Almodóvar, Pedro, 2004, 106 min, Uloge: Gael García Bernal (Ángel), Fele Martínez (Enrique Goded), Daniel Giménez Cacho (otac Manolo), Lluís Homar (Manuel Berenguer), Francisco Maestre (otac José)



četvrtak, 11.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Pričaj s njom
Režija: Almodóvar, Pedro, 2002, 112 minuta, Uloge: Javier Cámara (Benigno), Darío Grandinetti (Marco), Leonor Watling (Alicia), Rosario Flores (Lydia González), Geraldine Chaplin (Katerina Bilova)



petak, 12.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Pričaj s njom
Režija: Almodóvar, Pedro, 2002, 112 minuta, Uloge: Javier Cámara (Benigno), Darío Grandinetti (Marco), Leonor Watling (Alicia), Rosario Flores (Lydia González), Geraldine Chaplin (Katerina Bilova)



petak, 12.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Žene na rubu živčanog sloma
Režija: Almodóvar, Pedro, 1988, 90 min, Uloge: Carmen Maura (Pepa), Antonio Banderas (Carlos), Julieta Serrano (Lucía), María Barranco (Candela), Rossy de Palma (Marisa)

subota, 13.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Žene na rubu živčanog sloma
Režija: Almodóvar, Pedro, 1988, 90 min, Uloge: Carmen Maura (Pepa), Antonio Banderas (Carlos), Julieta Serrano (Lucía), María Barranco (Candela), Rossy de Palma (Marisa)



subota, 13.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Živo meso
Režija: Almodóvar, Pedro, 1997, 89 min, Uloge: Javier Bardem (David), Francesca Neri (Elena), Liberto Rabal (Víctor Plaza), Ángela Molina (Clara), José Sancho (Sancho)



nedjelja, 14.2.2010 u 20h. (kino Tuškanac)
Filmovi iz produkcije Blank studija i akcija Rentaj anđela



ponedjeljak, 15.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Živo meso
Režija: Almodóvar, Pedro, 1997, 89 min, Uloge: Javier Bardem (David), Francesca Neri (Elena), Liberto Rabal (Víctor Plaza), Ángela Molina (Clara), José Sancho (Sancho)



ponedjeljak, 15.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Kika
Režija: Almodóvar, Pedro, 1993, 114 min, Uloge: Verónica Forqué (Kika), Peter Coyote (Nicholas), Victoria Abril (Andrea Caracortada), Ŕlex Casanovas (Ramón), Rossy de Palma (Juana)



utorak, 16.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Kika
Režija: Almodóvar, Pedro, 1993, 114 min, Uloge: Verónica Forqué (Kika), Peter Coyote (Nicholas), Victoria Abril (Andrea Caracortada), Ŕlex Casanovas (Ramón), Rossy de Palma (Juana)

utorak, 16.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Mračne navike
Režija: Almodóvar, Pedro, 1983, 114 min, Uloge: Cristina Sánchez Pascual (Yolanda Bel), Julieta Serrano (glavna sestra, Julia), Marisa Paredes (sestra Gnoj), Carmen Maura (sestra Izgubljena), Lina Canalejas (sestra Zmija) ,Chus Lampreave (sestra Štakor)




srijeda, 17.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Mračne navike
Režija: Almodóvar, Pedro, 1983, 114 min, Uloge: Cristina Sánchez Pascual (Yolanda Bel), Julieta Serrano (glavna sestra, Julia), Marisa Paredes (sestra Gnoj), Carmen Maura (sestra Izgubljena), Lina Canalejas (sestra Zmija) ,Chus Lampreave (sestra Štakor)



srijeda, 17.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Cvijet moje tajne
Režija: Almodóvar, Pedro, 1995, 103 min, Uloge: Marisa Paredes (Leo Macías), Juan Echanove (Ángel), Carme Elias (Betty), Rossy de Palma (Rosa), Chus Lampreave (Leina majka)



četvrtak, 18.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Cvijet moje tajne
Režija: Almodóvar, Pedro, 1995, 103 min, Uloge: Marisa Paredes (Leo Macías), Juan Echanove (Ángel), Carme Elias (Betty), Rossy de Palma (Rosa), Chus Lampreave (Leina majka)



četvrtak, 18.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Što sam učinila da zaslužim ovo?
Režija: Almodóvar, Pedro, 1984, 101 minuta, Uloge: Carmen Maura (Gloria), Luis Hostalot (Polo), Ryo Hiruma (profesor Kendo), Ángel de Andrés López (Antonio)



petak, 19.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Što sam učinila da zaslužim ovo?
Režija: Almodóvar, Pedro, 1984, 101 minuta, Uloge: Carmen Maura (Gloria), Luis Hostalot (Polo), Ryo Hiruma (profesor Kendo), Ángel de Andrés López (Antonio)


petak, 19.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Slomljeni zagrljaji
Režija: Almodóvar, Pedro, 2009, 127 min, Uloge: Penélope Cruz (Lena), Lluís Homar (Mateo Blanco / Harry Caine), Blanca Portillo (Judit García), José Luis Gómez (Ernesto Martel)



subota, 20.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Slomljeni zagrljaji
Režija: Almodóvar, Pedro, 2009, 127 min, Uloge: Penélope Cruz (Lena), Lluís Homar (Mateo Blanco / Harry Caine), Blanca Portillo (Judit García), José Luis Gómez (Ernesto Martel)



subota, 20.2.2010 u 21:15. (kino Tuškanac)
Vraćam se
Režija: Almodóvar, Pedro, 2006, 121 min, Uloge: Penélope Cruz (Raimunda), Carmen Maura (Irene), Lola Dueńas (Sole), Yohana Cobo (Paula), Chus Lampreave (teta Paula)


... cijena kino ulaznica je i dalje 10 kn.
Vidimo se!

Sutra u kinu Europa u 20h biti će održana svečana projekcija filma "Novo, novo vrijeme!" na koju će doći jedan od glavnih aktera tog dokumentarnog filma još uvijek aktualni (na odlasku) predsjednik Mesić te jošneinaugurirani predsjednik Ivo Josipović. Autori filma su se u ovo predinauguracijsko vrijeme odlučili ponovno prikazati ovaj film iz, kako u priopćenju kažu, prozaičnog razloga. Taj razlog je da se gledateljima dade na onaj čuveni vremenski sud ne bi li oni bili ti koje će ocjeniti vrijeme koje film prikazuje.
Rale Rajko Grlić i Igor Mirković se nadaju kako će im upravo to nova prespektiva filma u jednom drugom vremenu ponuditi i dovoljno materijala za snimanje nastavka filma ("Novo novo vrijeme – deset godina poslije") kojeg će započeti upravo na tijekom projekcije filma.

... je trailer koji se ovaj vikend pušta kako bi rekli on air povodom Superbowla. Riječ je o teaser traileru novog filma M. Night Shymalana, mixa nekoliko žanrova fantasy/kung fu/wuxia koliko je za vidjeti. Pomalo taj klinac, čudo prirode, koji nas jedini more spasiti od mračnih sila podsjeća na jedan lik iz koma sf filma Watchmen. Točnije neobična je sličnost tog lika sa likom Dr. Manhattana. To je Shymalanu, slučajno ili ne, nevjerojatno loš predložak ili katastrofalna referenca jer Watchmen je definitivno jedna od većih filmskih dosada ikada viđena na filmskom platnu.

Emmy Rossum, Justin Long, Edward Norton i Leonardo DiCaprio su se uključili kao pravi savjesni građani svjesni svoje medijske moći u akciju izvan sfere svojeg filmsko-glumačkog svijeta.



... eto tako se to u USA reagira s time da treba dodati kako i oni imaju ogromnih problema da realiziraju svoja građanska prava koja stoje kontra interesa krupnog kapitala. No, njihov glas se barem ravnopravno čuje, za razliku od recimo svih silnih građana grada Zagreba koji reagiraju na devastaciju Varšavske i Cvjetnog trga a s radovima se jednostavno samo nastavlja kao da oni niti ne postoje.

Još jedan ipak malo duži trailer od prvotnog teasera je izašao ovih dana za remake filma iz 1981.g., "kodnog" naziva "Clash of the Titans". Zanimljivost vezana uz ovaj film je da igra glavni lik iz još uvijek igrajućeg "Avatara" Sam Worthington (Jake Sully u Avataru). Ovo je drugi film po redu gdje ovaj put igra heroja ... Perzeja. Osim te činjenice zanimljiv je spoj hard rock n roll podloge za akcijske scene ovog filma. Ovime se zapravo pokušava udaljiti ponešto od klasičnih orkestracija koje bi mogle čak film odvesti od nekakvih fantasy/akcijskih voda u čisti klasični trash. Odlična ideja.

Filmova o slavnom ali (ponekad i na žalost), nestvarnom detektivu Sherlocku Holmesu sa stvarnom adresom u stanu u Baker street 221B... ima stvarno podosta (da budemo točniji 211) filmskih izvedbi ... tako da odlazak u kino i prožvakavanje već viđenog stvara, u nekog tko je s dotičnim upoznat, svojevrsni nemir, nevjericu i napor. Pogotovo ako prethodno vidite jedan odličan film koji vam digne standarde u gledanju.
Prvo, kino na novinarskoj projekciji u multiplexu Cinestar je bilo prepuno. Nevjerojatno je da su svi kritičari ovog grada Zagreba i Hrvatske toliko bili zainteresirani za ovaj film. Izgleda da je dobar marketing učinio svoje. Shodno ovoj opservaciji treba primjetiti kako je bilo i podosta žena (kritičarki) u kinu. Razlog tome je nedvojbeno filmsko ukazanje Roberta Downeya Jr. (za kojeg se moglo prečuti iz razgovora jedne takve žensko-kritičarske klape, pri uvodnim sekvencama, da ga se još uvijek živo sjećaju kao Charlie Chaplina).
Ono što mnogi neće za režisera ovog filma primijetiti, (a za to treba poznavati neveliku kinematografiju Guy Ritchija) jer je više poznatiji kao exmuž Madone nego li kao filmaš. Zatim da je njegov filmski opus ponešto grubljeg potpisa čijom se jednakom žestinom potpisao i u liku Sherlocka Holmesa. On je dosad predstavljao ipak jedan profinjeni lik detektiva, koji je bio više od misaonog procesa nego li od tučnjave, iako je za istinu i toga uvijek bilo no ipak se naglasak stavljao na dedukciju.
Zanimljiv je prikaz bartitsu (vještine baritsu koju je sir. Conan Doyle u pustolovinama Sherlocka predstavio kao iz 19.st. hibridnu verziju borilačke vještine jujitsua). Taj malo ipak ogrubjeli Ritchijev izdanak Sherlocka Holmesa brusi svoj zanat tj. lašti borilačke vještine u nekoj verziji street fight ringa na za to posebno kreiranom filmskom mjestu nazvanom pub Punch Bowl. Tu prvi puta na filmu možemo vidjeti kako ide borilačka dedukcija S.H. po puppet masteru Guyu Ritchiju i naravno kako će to zapravo do kraja izgledati film.
Uzgred budi rečeno Guy Ritchie voli borilačke vještine i zajedno je sa Robertom Downeyem radio na novom imageu Sherlocka Holmesa. Naime obojica se bave time. Tako je Guyev borilački izbor (čudna li čuda) jujitsu, a Downeyev Wing Chun Kung Fu. Skoro pa da je osjetan okus Matrixa u Sherlocku Holmesu.
Odnos Watsona i Holmesa te sam dr. Watson je u ovom filmu ponešto drugačiji od onih Watsona koje smo imali prilike poznavati preko serija i filmova. Aktivniji, ljudskiji, pametniji, involviraniji ... pravi ravnopravni partner Holmesu. Ne samo njegova desna ruka već i više od toga. Watson je njegov suradnik i ponekad ide ne samo u korak s njime nego je i nekoliko ispred. Nije neki tupson koji samo otprati Holmesove genijalne ispade i samo tek puki narator priče.
Akcija je dakle temelj ovog izdanja zgoda i nezgoda (da budemo pravedni) Holmesa i Watsona no ima tu i romantičnih detalja: U ovom izdanju Watson je opako zaljubljen u Mary Morstan (glumi ju Kelly Reilly) i taj odnos dodatno unosi (definitivno) potrebnih tenzija u odnos to dvojice velikih prijatelja. Žena je opet taj Nemesis koja ugrožava osim dobre prijateljske odnose, zdrav razum te u konačnici i posao.
Ono što je zadržano u odnosu na prethodna izdanja Holmesa je profesionalni odnos ovog svjetski poznatog detektiva s inspektorom Scotland Yarda, Lestradeom. On je uvijek bio tupson, što je ponešto izmijenjeno. On ima neku svoju primitivnu volju a i otvorenije surađuje na razrješavanju zločina sa Holmesom. Lestradea tumači na filmu odličan Eddie Marsdan (fenomenalan je bio kao učitelj vožnje u „Happy go Lucky“).
Ako je Nemesis za njihovo prijateljstvo Mary onda je prava orkanska oluja za Holmesa ... Irene Adler. Ovo je lik koji se ne pojavljuje toliko često u pisanim izdanjima Sherlockovih zgoda, ali zato ovim uprizorenjem ovaj lik dobiva na iznimnoj važnosti. Dade se naime zaključiti kako se Holmes ustručava od muško ženskih odnosa (osim od onih sa svojom kućedomaćicom gđom Hudson koju igra Gerlaldine James) ne bi li izoštrio svoju dedukciju i maknuo taj za njega otežavajući faktor (ova logika podsjeća na Teslu i njegove izjave ... tko zna možda mu je čitajući zgode Holmesa njegov životni stil postao uzorom). Dakle pravi žemski Nemesis u filmu je stavljen u ruke mlade i u zadnje vrlo tražene američke glumice Rachel McAdams. Ona tumači taj neobični tajnoviti filmski lik hibrida između, Mata Hari lookalike (naime sam scenarist filma Wigram je ustvrdio kako su joj upravo u njen filmski karakter umijesili i primjesu čuvene špijunke Mate Hari) žene iz Jerseya, žene ispred svog vremena ponešto više muškog poimanja svijeta i ljubavi, onako pomalo bon vivanski karakter s dozom drskosti. Vrlo neobična i zanimljiva rola.
Zanimljiv je element okultizma kojime je zasićen lik glavnog negativca na filmu lorda Blackwooda. Mark Strong u ovom filmu treći (nakon Revolvera i RocknRolle) puta surađuje i u njega izuzetno povjerenje ima režiser ... Guy Ritchie. Lik Lorda Blackwoda je namjerno obojan u okultizam jer se režiser pokušava i u tom elementu što više referirati na viktorijansko razdoblje Velike Britanije, Londona i svijeta u kojem tada vlada velika znatiželja za okultnim pa tako u to doba ponosno i priznato svijetom kroče Rasputin, Aleister Crowley.
On zapravo na čudan način zavodi svog najvećeg oponenta koji ga je strpao u zatvor, detektiva Holmesa. Nekako to čini s više umijeća od Irene Adler. Dolazimo do zaključka ako se to gleda kroz neku prikrivenu seksualnost da je Holmesu na ovom filmu prikriveno nametnuta biseksualna narav. Jel te' njemu je bitnija bitka sa tamo nekim oponentom, nego li da do kraja dotjera na čistac odnos sa Irene. Opet, na ovom filmu se skroz do kraja razotkriva čudan ljubavni odnos između Irene i Holmesa. Oni se vole ali na jedan čudan način s puno pompoznosti i konstantnog „filozofiranja“, no ipak ga Guy priznaje i prokazuje svijetu. Eto sada možemo ustvrditi da i Holmes ima svoju draganu (bez obzira na ovu kripto biseksualnost).
Osim toga Guy je htio u više navrata ocrtati taj svijet na prekretnici što vjernije pa ponekad i prljavije zbog što vjernijeg izgleda. To je zahtijevao i od glumaca koji su po svemu sudeći uživali u tome, a umnogome je tome i doprinijela i odlična muzička podloga koju je skladao odličan Hans Zimmer. Na to može podsjetiti zvuk benjoa, koji neodoljivo svojom ritmikom i bojom vuće sjećanja na Morriconeovu glazbu iz „Bilo jednom na divljem zapadu“ a i sama prljava atmosfera poput one iz Dickensovih romana je posvema prisutna. Dakle prisutan je bio element reference na jednu vrstu eksploatacijskog filma, spagetti westerna. Impozantni su i eksterijeri koji su jedva pronađeni u još nemoderniziranim dijelovima Londona, Manchestera i Liverpoola. Posebno me oduševila naknadno spoznata činjenica da su za potrebe seta scene u brodogradilištu u Chathamu (nedaleko Londona) izgradili divovsku 70 m dugačak i 4.5 metara visoku lijevu stranu broda gdje se odvija jedna od impozantnih filmskih scena. Dopadljiv je i dio koje se može nazvati mixom prijašnjih izdanja Sherlocka i jednog novog kojeg je imao u svojoj glavi Ritchie. To je jedan prije svega borben i začudan lik Holmesa. Čovjek koji se ne libi boriti i izoštravati svoje borbene skilse u klasičnom uličnom šaketanju, no to je upravo onaj Guyev action makerski štih. Da bude pomalo matrixovski ili suvremeno za to se pobrinula struka. Naime sve te zanimljive borbe snimane su s posebnom kamerom koja ubrzava tj. na brilijantni filmsko zanatski način Guy nam ocrtava kako funkcionira mozak tog viktorijanskog detektiva. On (kao i ta digitalna kamera) zaprima ogromnu količinu podataka koje procesuira i rastače na proste faktore kako bi sebi što više olakšao ... recimo konačni rezultat borbe sa gorostasnim divom u ringu puba Punch Bowl. Iza te magije krije se dakle rad sa kamerom Phantom koja stvara efekt ultra usporenih pokreta i kako je sam Ritchie kazao jednu sekundu filma pretvara u 40 ili 50 sekundi.
Zaključak bi bio da se trud oko ubrzavanja radnje sa raznoraznim akcijsko borilačkim elementima, toliko svojstvenih Guyevoi kinematografiji, te poznatog klasičnog britkog britanskog humora umnogome će biti od pomoći da ovaj filmski uradak prigrlite te da se odlaskom u kino dobro zabavite, i ne manje bitno ... od srca nasmijete.

Danas kreće ovogodišnji dio sezone kina Tuškanac sa ciklusom proslavljenog francuskog komičara Jacques Tatija.

a filmovi na programu su:

ponedjeljak, 1.2.2010 u 20h. (kino Tuškanac)
program kratkih filmova Jacquesa Tatija



ponedjeljak, 1.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Odmor gospodina Hulota
Režija: Tati, Jacques, 1953, 83 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Nathalie Pascaud (Martine), Micheline Rolla (teta), Valentine Camax (Engleskinja), Louis Perrault (Fred)



utorak, 2.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Odmor gospodina Hulota
Režija: Tati, Jacques, 1953, 83 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Nathalie Pascaud (Martine), Micheline Rolla (teta), Valentine Camax (Engleskinja), Louis Perrault (Fred)



utorak, 2.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Praznični dan
Režija: Tati, Jacques, 1949, 76 min, Uloge: Guy Decomble (Roger), Jacques Tati (François, poštar), Paul Frankeur (Marcel), Santa Relli (Rogerova supruga), Maine Vallée (Jeannette)



srijeda, 3.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Praznični dan
Režija: Tati, Jacques, 1949, 76 min, Uloge: Guy Decomble (Roger), Jacques Tati (François, poštar), Paul Frankeur (Marcel), Santa Relli (Rogerova supruga), Maine Vallée (Jeannette)



srijeda, 3.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Moj ujak
Režija: Tati, Jacques, 1958, 116 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Jean-Pierre Zola (Charles Arpel), Adrienne Servantie (gđa. Arpel) Lucien Frégis (gdin. Pichard), Betty Schneider (Betty)


četvrtak, 4.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Moj ujak
Režija: Tati, Jacques, 1958, 116 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Jean-Pierre Zola (Charles Arpel), Adrienne Servantie (gđa. Arpel) Lucien Frégis (gdin. Pichard), Betty Schneider (Betty)



četvrtak, 4.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Vrijeme igre
Režija: Tati, Jacques, 1967, 140 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Erika Dentzler (gđa. Giffard), André Fouché (voditelj restorana), Billy Kearns (gdin. Schultz), Valérie Camille (tajnica gdina. Lacsa)



petak, 5.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Vrijeme igre
Režija: Tati, Jacques, 1967, 140 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Erika Dentzler (gđa. Giffard), André Fouché (voditelj restorana), Billy Kearns (gdin. Schultz), Valérie Camille (tajnica gdina. Lacsa)



petak, 5.2.2010 u 21:30. (kino Tuškanac)
Prometna gužva
Režija: Tati, Jacques, 1971, 92 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Marcel Fraval (vozač kamiona), Maria Kimberly (Maria), Honoré Bostel (direktor Altre), François Maisongrosse (François)



subota, 6.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Prometna gužva
Režija: Tati, Jacques, 1971, 92 min, Uloge: Jacques Tati (gdin. Hulot), Marcel Fraval (vozač kamiona), Maria Kimberly (Maria), Honoré Bostel (direktor Altre), François Maisongrosse (François)



subota, 6.2.2010 u 21h. (kino Tuškanac)
Parada
Režija: Tati, Jacques, 1973, 84 min, Uloge: Jacques Tati, Karl Kossmayer, Pierre Bramma, Michele Brabo, Pia Colombo

ponedjeljak, 8.2.2010 u 19h. (kino Tuškanac)
Parada
Režija: Tati, Jacques, 1973, 84 min, Uloge: Jacques Tati, Karl Kossmayer, Pierre Bramma, Michele Brabo, Pia Colombo

... cijena ulaznica je samo 10 kunjerossa a nasmijati ćete se do suza!
Garant!

Vidimo se!

... prošlo je ravno 23 godine od kada je Gordon Gekko alias Michael Douglas kročio ulicama poslovnog središta New Yorka ili točnije Wall streetom. No, Stoneov lik se vraća. Trailer je zanimljiv i na neki način, znajući Stonea, obećava. Posebno bih istaknuo Shia LaBeouf alias Jacob Moorea kao "young apprentice/padwan" gdje je u prethodnom filmu bio to Charlie Sheen kao Bud Fox.
Osim ove sasvim logične izmjene tu je i dotična "cigla" od mobitela na koju treba prilikom pregledavanja ovog trailera obratit pozornost.