Nekako pretpostavljajući da su mnogi propustili ovaj festival oklijevajući pred tim opakim i pomalo zaštrašujućim naslovom za vas prije svega legaliste zaključio sam da bi vrijedilo tjedan dana nakon što su se dojmovi sjeli i vama koji ste propustili za slijedeći puta probati otvoriti oči. Dakle među vama mnogima koji niste došli mogu prvo lakonski zaključiti da ste mnogoštošta propustili na tek netom... protekli tjedan završenom jednog od možda najbolje po filmskim naslovima koncipiranom festivalu do sada ove godine i sve to naravno za 0 kn-a.

Ajde jedino što se plaćalo i što mi ne ide u glavu da jest tako bilo je bilo predavanje jednog od najtraženijih filozofa današnjice i poznata filmologa Slavoja Žižeka (lijeve provenijencije) jer mi to ne ide nekako u korak sa tom vaninstitucionalnom borbom protiv čudovišta neoliberalnog kapitalizma. Htio bih samo spomenuti da ovog gospona prati svojevrsna karizma jerbo mu na predavanju već dvje godine nailazim na prekrasne primjerke ljepšeg ali ujedno i najjačeg spola ove planete.


Da to ne bi bilo sasma začudno dotični gore spomenuti gospon bajdvej hoda sa jednom prekokrasnom manekenkom, i sad tko ne bi bio filozof - ljevičar kad se na njih pale zgodni komadi.
Od interesantnih gostiju/zvijezda Subversive film festivala uz njega su tu bila i dvojica disidenata iz Kine. Jedan od njih dvojice je živi svjedok poznatog gušenja studentske pobune na pekinškom trgu Tiananmenu.
Eto tako je to bilo stanje stvari s ljudima na ovom festivalu.
Naravno, osim ovih joggera za uljenjene umove na Subversive film festivalu je bio i odličan filmski program i to vjerovali ili ne ... sve za džabe.
Tu je bilo filmova za dušu. Ne nije bilo blockbustera, ali zato filmova iz danas jedne od utjecajnijih filmskih nacija, naravno pogađate Kine ( i njoj pripicuknutih nekoliko režisera istočne Azije).
Kud krenuti u prisjećanju nego li sa odličnim filmom samog otvaranja "Rijeka Suzhou" - Lou Yea jednog od danas najpopularnijih kineskih disidenata koji je u isto vrijeme gostovao i na Cannesu sa svojim novim filmom "Spring fever". U filmu "Rijeka Suzhou" je riječ o jednoj zanimljivoj priči o ljubavi i ispreplitanju dvje strane ljubavi prema jednoj osobi ... ili je to tako izgledalo. Vrlo zanimljiv koncept sa neočekivanim raspletom. Film je to dostojan programa kino Europa u bezfestivalskim mjesecima koji slijede u Zagrebu.

Osim Lou Yea tu je i da ga uvjetno nazovemo i stari zagrebački znanac i pobjednik 2. izdanja Zagreb film festivala Li Yang i njegov film "Slijepo okno" (koji je bio u žiriju tog festivala prošle godine). Stoga onima koji posjećuju najveći filmski festival u Zagrebu u mjesecu listopadu imali su ga možda čak i priliku upoznati. Osobno sam ga zajedno sa Sadisticom i tom prilikom njegova posjeta ZFF-u i intervjuirao za Agrest 3D. Upravo sa tim filmom koji je pobjedio na ZFF-u nam se i petog dana festivala predstavio Li Yang.
Riječ je o jednoj socijalnoj drami u kojoj se predstavlja nebriga kineskih vlasti da u toj čudnoj kombinaciji komunizma i kapitalizma zauzmu čvršći stav spram podivljalih kapitalista kojima ljudski život ništa ne znači. Riječ je o polulegalnim rudnicima i rudarima koji u njima rade.

I treći možda najveći režiser u ovoj niski kineskih režisera je i nadaleko u svijetu poznati i proslavljeni Kinez Wong Kar Wai. Šta reći o Wongu a da nije rečeno nego da su ova dvojica prethodno pobrojanih tek u usporedbi s njim početnici a njega se nadaleko citira i spominje kao filmski uzor. Kad mislim uzor onda ne govorim o uzoru vama ili meni nego najpoznatijim, suvremenim europskim i svjetskim režiserima. Njega kao uzor spominje i najbolji njemački i usudio bih se reći europski režiser danas Fatih Akin ("Gegen die wand", "Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul", "Auf der anderen Seite"), da ne velim da ga i Tarantino spominje. Koliko je popularan u američkom "umjetničkom" establišmentu pravim imenom Wang Jiawei (rodom iz Šangaja) govori i činjenica da za njegov ne tako davni odlični film (koji je dio filmske kritike dočekao na nož) "Noći boje borovnice" akvizicija za film je bila i uberpopularna svjetska jazz zvijezda Norah Jones (tek toliko odlično je odigrala svoju rolu), a za svoj novi film akvizicija mu je ni više ni manje nego Nicole Kidman (koja istina za budi rečena ima navadu s vremena surađivati u art projektima i time sebi definitivno zbog neupitnog glumačkog talenta dizati si cijenu, sjećam se njene suradnje sa Stanley Kubrickom ili novije u "Dogvilleu" sa Lars Von Trierom ili godinu prije u "Hours/Satima" Stephen Daldrya).
I tako jedini doticaj koji smo do ovog festivala mogli imati sa Wongovom filmskom čarolijom bilo je u Zagrebu prilikom prije par godina ... tijekom gostovanja njegovog glavnog filmskog oka, snimatelja i fotografa Christopher Doylea na ovdašnjem One take film festivalu.

Eto tako na ovom drugom izdanju Subversive film festivala bio je Wong prisutan sa svojim možda najboljim filmom ikad, to je film koji je nastao, (možda upravo onako kako bi trebalo zapravo nastati neko remek djelo) spontano u odmoru stvaranja jednog drugog filma (wuxia filma, "Ashes of time") a to je "Chungking express". Film je to koji je projiciran za samo zatvaranje festivala a govorio je o opet o temi ponešto sličnoj onoj filma s otvaranja (onaj Lou Yea "Rijeka Suzhou") festivala . Naime u filmu je riječ o raznim ali na kraju sretnim završecima ljubavnih zavrzlama dvojice policajaca označenih u filmu samo sa brojevima 223 i 663.
Trebalo je doći, koji nisu bili neka ne propuste slijedeće izdanje ovog zanimljivog festivala.

Je započeo u ovom kako bi to nogometnim riječnikom se izrazio "boxing weekendu" (razdoblju kada je u dva tjedna u Hrvatskoj na programu čak tri festivala a od svjetskih se tu našao i Cannes) ima se što za pisati a bome i za gledati.
Pitam se što li će onda ostati za prikazati se na festivalima u Motovunu i u Sarajevu koji će vjerojatno dodatno užariti atmosferu za vrijeme ljeta.
Ove godine FMFS organizira za sve potencijalne posjetitelje ovog festivala 30% popust HŽ-a. Izuzetno pohvalno da se namakne publika iz ostatka Hrvatske. U glavnom programu festivala našlo se: 14 dugometražnih i 5 kratkometražnih filmova.
Ovogodišnja retrospektiva „Splitsko stanje uma“ prikazat će filmove koji su bilo tematikom, režijom ili lokacijom vezani uz Split. U sklopu izdašnog programa je i retrospektiva kino kluba Split te 100 minuta filma i videa UMAS-a. Uveden je i dječji program "mali meDITEran" u kojem će se u suradnji sa splitskim osnovnim i srednjim školama prikazati dječje filmove s prostora Mediterana.

Nadalje program u Splitu ovih preostalih 3 dana festivala se sastoji od:
četvrtak 28.05.2009.
18h "Ekscentričnosti jedne plavuše", režija Manoel de Oliveira (u kinoteci Zlatna vrata)
21h "Solo", režija Tomislav Žaja (u kinu Bačvice)
23h "Šipci i Mirha", režija Najwa Najjar (u kinu Bačvice)

petak 29.05.2009.
18h "Svadbena pjesma", režija Karin Albou (u kinoteci Zlatna vrata)
21h "Blagdanski ručak" režija Gianni Di Gregorio (u kinu Bačvice)
23h "Camino", režija Javier Fesser (u kinu Bačvice)

subota 30.05.2009.
18h "Beket", režija Davide Manuli
21h "Dan nezavisnosti", režija Vinko Brešan
23h projekcija pobjednika

... preporučam svima u Splitu i bližoj okolici da svakako navrate u kino na Bačama. Isplati se.

Treće izdanje ovog festivala je započelo u nedjelju svečanom premijerom i otvaranjem pomalo s hollywoodskim štihom (što nije nimalo čudno jer capo di tutti capi ovog festivala je naš dvostruki dobitnik Oscara i stanovnik Hollywooda Branko Lustig). Nekako bih naglasio da je sve počelo emisijom Nedjeljom u dva gdje je bio gost Branko Lustig a sve te emocije kojima je ta emisija bila nabijena prenesene su za mene i na binu i među ljude na otvaranju ovog, po naslovima i do sad viđenom, izuzetnog festivala.
Ovaj festival osim što je jak po naslovima ima i nekoliko izuzetnih gostiju ipak je zakoračio na stepenicu više odlično organiziranom filmskom radionicom koju potpisuje Tina Hajon.
Rezime samo festivala ću učiniti po minuću samo festivala, a sve vas u ovim tjednima kada je filmsko-festivalski raspored nabijen događajima pozivam da svakako dođete na neku od besplatnih projekcija filmova koji ne dolaze samo iz Izraela već je tu riječ o filmovima visoke A svjetske produkcije.
Potrebno je spomenuti da su tema ovog festivala djeca, česte nevine žrtve raznih ratova i pogroma. A vjerojatno osvješteni neinformiranošću ne samo odraslih ljudi nego i djece koja u školama sve manje i manje uče o pravim uzrocima i posljedicama II sv. rata organizirane su i radionice za djecu. Taj posebni program u suradnji sa Continental filmom festival organizira za škole 28.05.2009. u 14:30h. Uz film koji je bio na otvaranju festivala (Dječak u prugastoj pidžami) biti će tu i predavanje Branka Lustiga o svojem osobnom iskustvu u najozloglašenijem logoru smrti njemačkih nacista Auschwitzu.

Uz taj recimo ozbiljan filmski program ide ove godine i odlična glazbena ponuda. Pogotovo bih istaknuo koncert sa samog otvaranja festivala onaj Yair Dalala. No, ako ste taj posebni događaj propustili na otvaranju svakako vam preporučam današnji koncert Jewsersa (The Jazz Club, Gundulićeva 11, Zagreb u 21h), hrvatskog klezmer sastava.

A na programu festivala su u kinu Europa:

srijeda, 27.05.2009.
12:00 Projekt obnove riječke sinagoge
13:00 Sallah Shabati
17:00 Naruči košer
17:15 Himna
18:00 The Beetle
19:20 Mali izdajica
21:00 Hrabro srce Irene Sendler

četvrtak, 28.05.2009.
12:00 Žuži
13:00 The policeman
14:30 Dječak u prugastoj pidžami + Lustig o Holokaustu
17:00 Lustig
17:30 Rabbi Firer: Razlog za sumnju
18:45 Zaboravljeni izbjeglice
20:00 Zadnje putovanje u tišinu
21:00 Adam je uskrsnuo

Po ovome što sam izabrao istaknuti iz stvarno prebogate ponude ovog festivala svatko od vas ima ponešto za izabrati, a ja vas zovem da ova dva posljednja dana posjetite nešto pogledate ili poslušate. Ulaz je BESPLATAN.

Brazilski film sam otkrio tumarajući po hrvatskim festivalima tako da sam krenuo u jedan post o suvremenom brazilskom filmu, ova vijest Hrvatskog filmskog saveza i Kina Tuškanac da se organizira ciklus te države me oduševila i svakako će mi produbiti moju analizu i svojevrsni mali vodič kroz suvremeni brazilski film.

U ponedjeljak 25. svibnja u 20 sati svečanom projekcijom filma Neuigrani (Os Desafinados) iz 2008. redatelja Waltera Lime, Jr. počinje ciklus suvremenog brazilskog filma. Sublimna ljepota zvuka brazilske bossa nove prožima ovaj film koji priča o grupi prijatelja, mladih muzičara, koji odrastaju u političkim nemirima šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Neuigrani je Limina autorska ljubavna posveta bossa novi, originalnom, cool i seksi jazz pravcu rođenom izvan Sjedinjenih Država (Alemka Lisinski, programska knjižica).

U ciklusu se kao dva najbolja filma izdvajaju Zabranjeno zabraniti i Glavni kolodvor. Ovaj potonji najstariji je film u ciklusu, snimljen 1998. godine, a ovjenčan nizom prestižnih nagrada. Tu je još nagrađivana kulinarska osvetnička drama Gastronomska priča iz 2007. te zanimljivi Pripovjedači iz Javea redateljice Eliane Caffe iz 2003.
Ponedjeljak, 25. svibnja

20:00 Neuigrani (Os Desafinados, 2008); r: Walter Lima Jr.
Utorak, 26. svibnja

18:30 Neuigrani (Os Desafinados, 2008); r: Walter Lima Jr.
21:00 Gastronomska priča (Estômago, 2007); r: Marcos Jorge
Srijeda, 27. svibnja

19:00 Gastronomska priča (Estômago, 2007); r: Marcos Jorge
21:00 Zabranjeno zabraniti (Proibido Proibir, 2007); r: Jorge Durán
Četvrtak, 28. svibnja

19:00 Zabranjeno zabraniti (Proibido Proibir, 2007); r: Jorge Durán
21:00 Pripovjedači iz Javea (Narradores de Javé, 2003); r: Eliane Caffé
Petak, 29. svibnja

19:00 Pripovjedači iz Javea (Narradores de Javé, 2003); r: Eliane Caffé
21:00 Glavni kolodvor (Central do Brasil, 1998); r: Walter Salles
Subota, 30 svibnja

19:00 Glavni kolodvor (Central do Brasil, 1998); r: Walter Salles

Filmovi imaju i engleske i hrvatske podnaslove!
Organizacija i realizacija: HFS u suradnji s Brazilskim veleposlanstvom u Zagrebu

Nisam napisao uvodnik Subversive film festivalu koji se događa u Zagrebu, no nikad nije kasno za poneku najavu. Danas je možda po mojem mišljenju i udarni dan.
Naime danas gostuje na festivalu, ne samo prošlogodišnji gost nego i koliko i vidim jer je prisutan na oba festivala i domaći čovjek, Slavoj Žižek. Riječ je o poznatom slovenskom filozofu i vrhunskom filmskom znalcu koji svojom neobičnom perspektivom na film vam može sasvim sigurno proširit ako ne vaše filmske horizonte onda dobro zabaviti. Naravno osim tih dvaju pretpostavljam na osnovu prošlogodišnjih iskustava izuzetnih predavanja o spoju shvaćanju filozofije filma svakako je tu za zadnji dan i odličan filmski program. Ističem film Antonionija, meni osobito dragog Wong Kar Waija i njegov kratki metar za večerašnje zatvaranje. Ulaz je na sve osim na predavanja slobodan.




12:00
PROMOCIJA KNJIGA I ČASOPISA SLAVOJ ŽIŽEK: Paralaksa (antibarbarus, 2009.) i Bog na mukama/ Obrati apokalipse (ex Libris, 2008.)
Filozofski fakultet, dvorana 7
Sudjeluju:
BORIS GUNJEVIĆ, ŽELJKO TANJIĆ, ŽARKO PAIĆ,
SREĆKO HORVAT I SLAVOJ ŽIŽEK

13:00
KULT LIČNOSTI Chung Kuo – Kina - Michelangelo Antonioni >>
(Italija, 1972, 207’, 16 mm, kolor)

18:00
PREDAVANJE SLAVOJ ŽIŽEK: Kinematografija kao organ Kulturne revolucije
Kino europa

20:00
HONGKONŠKI I TAJVANSKI FILM Chungking Express - Wong Kar Wa >>
(Hong Kong, 1994, 97’, 35mm, kolor)

22:00
HONGKONŠKI I TAJVANSKI FILM Iz Pekinga s ljubavlju - Lee Lik Chi >>
(Hong Kong, 1994, 94’, 35 mm, kolor)

Pustio sam da prođe par dana od prikazivanja novog izdanja Star Treka i, dojmovi su naravno još tu (pomalo podgrijavani sa nikad tako odlično koncipiranim i cjelovitim ST serijalom kao što je Deep Space 9). Kad pomislim Star Trek prvo što mi pada na pamet jest da u nas nikad nije vladala neka posebna tenzija koja je itekako prisutna u svijetu gdje se sa strepnjom iščekuje svaka najava a, ne samo novi nastavak svemirskih pustolovina velike družbe Star Treka. Tako se u tom vrlom svijetu baratalo sa čak osam lažnih radnih naziva filma ne bi li se što u jednu ruku zamaskiralo tragove a, u drugu izazvalo još dodatnog usijanja i pozornosti ljudi.
No ... svejedno karte su unaprijed rezervirane da ne bi bilo nismo znali. Čim je film započeo ustrebalo mi je nekih 15 minuta uvodnih sekvenci da shvatim da je riječ o jednom iznimnom nastavku ove svemirske opere. Možda to može zvučati malo pompozno ili pretjerano no, stvarno ponekad nije potrebno više od ovog vremena da se na početku razazna dobar film od nekakvih zbrdazdola nabacanih ideja.
Što je onda novo u ovom filmu a što je staro?
Prvo svakom neupućenom, friškom fanu ili slučajno u kinu zatečenom gledatelju biti će odmah po početku filma lako jer film nije nastavak nekih prethodnih ideja i filmova i, ne mora trpiti razne preseranse starijih fanova i nazovi filmskih stručnjaka jer u filmu se radi o samom prapočetku početaka.

Naslovna glumačka družba pak opet je posve nova i nepoznata i nije iz prve A klase američkih glumaca. Opet loše za razne blefere i tzv. filmske znalce. Inače ovaj postupak producenata i filmske kuće je da se izrazim rječnikom Vulkanaca „potpuno logičan“. To je iz više razloga. Prije svega, onog štono sam rekao prije logičnog, jer manje koštaju nego li neke zvijezde stajačice (koje bi istinaBog producenti i režiser htjeli vidjeti ali nije da je što se babi snilo i ostvarilo). Drugi izuzetno bitan razlog je onaj koji se tiće krajnjeg glumačkog rezultata, performansa. Ispostavilo se da pravilo da mladi i neafirmirani glumci nerjetko ostave ili polože dušu i tijelo na filmsko-žrtveni oltar, ne bi li se dokazali i prikazali dostojnim ukazanog povjerenja.
Unatoč tome prošvercala su se dva, tri imena koja ipak ponešto odskaču od ovih listom mladih glumačkih imena. To su: prije svega Alfa i Omega ST-a, Leonard Nimoy kao Spock Prime, odlično zamaskirana ali štovatelju ove talentirane muze Tima Burtona ipak prepoznatljive Winone Ryder kao Spockove majke i možda najbolje maskom zaogrnut ali glasom i stavom pravog negativca ipak prepoznatljiv Eric Bana naše gore list u ovom ST serijalu. Kad se već osvrćem na Erica Banu i njegov performans moram spomenuti da je imao zanimljivu rolu jer iako je riječ o negativcu ako bolje ga promotrite vidjeti ćete da je on samo čovjek kojega je izjela tuga i jedino što mu je preostalo je osveta. Dakle on na filmu iako glavni negativac režiser ga je motivom ublažio i „humanizirao“ te nama kao gledateljima približio ne bi li ga lakše progutali i dobili puno manje bajkovitiju filmsku atmosferu a puno više onu pravu trekovsku uvijek tvrdo ili bar nazivno tvrdo ukalupljenu u neki znastveni standard, definitivno dobilo se time na uvjerljivosti a manje, koliko je to ipak moguće za ovakav jedan žanr, na znanstvenofantastičnom planu.

Ostatak liste glumaca predvođen je odličnim Zacharyem Qintom (kao Spockom) i Chrisom Pineom (kao Jamesom Tiberiusom Kirkom). Druga zanimljivost filma je ta što je učinjen odmak u odnosu na sve te prethodne filmove a prozvao bih ga svojevrsnim X files efektom. Naime kako su gledatelji X filesima bili zaintrigirani, zakačeni olfalktivnim nagovještajem romantičnog odnosa Dane i Muldera postoji sličan takav pandan tom miomirisnom nagovještaju i u jednoj „tako na znanosti utemeljenoj“ pomalo u stilu forenzičnih serija današnjice znanstvenofantastičnom serijalu kao što je Star Trek. Taj ipak stariji nagovještaj mogućeg ljubavnog odnosa ili bar vječnog pitanja među trekerima je uvijek bio: što je sa Uhurom i njenim mogućim romantičnom vezom sa ili Kirkom ili nekim trećim na brodu Enterprise. To pitanje koje je zakuhala mašta gledatelja i obožavatelja Star Treka uvijek je bilo negdje na površini i izgleda da se mašta gledatelja ovaj puta i ostvarila.
Naravno da je taj krajnji ishod i za mene bio iznenađujući i da mi je drago da se i taj rep koji se poduže povlačio kroz ovaj serijal konačno i završio, a kako i u kojem pravcu za to vas ipak zovem da dođete i pogledate ovaj film.
Osim ovog romantičnog uzleta u filmu ono što je prednost ovog filma je i non - stop akcija i odlični dijalozi sudionika filma. Naravno tu ima nekoliko iznenađenja od kojih me je najviše šokiralo uništenje Vulcana, kažu domicilne planete dviju toliko sličnih a toliko različitih rasa ... logičnih i racionalnih Vulkanaca i naprasnih i ratobornih Romulanaca. Biti će izuzetno zanimljivo kako će se razvijati i u tom pogledu radnja kroz ST serijal koji zasigurno predstoji. Naime sada su Vulkanci osuđeni na nomadski život.
A opet od starih stvari ali, poboljšanih novim efektima, tu je Enterprise i Spock Prime u uvijek odličnom izdanju Leonarda Nimoya (definitivno uloge koja mu je obilježila život i karijeru). Naravno da u filmu obiluje raznim referencama na starija glumačka izdanja uloga kao što su one J.T. Kirka, Spocka, dr. Leonard Bones Mc Coya,
Inače sam pratio nastajanje i sav šušur koji je išao uz nastanak ovog filma, sa nepodijeljenom pažnjom jednog klinca koji je davnih godina u zimskom kinu Supetra na Braču po prvi puta u životu otkrio Star Trek i zauvijek se zaljubio u njihove pustolovine tijekom tih užarenih ljetnjih mjeseci („Star Trek III : The search for Spock“). Iako je teško usporediti neke stvari koje sam tada ko' klinac doživio gledajući po prvi puta nešto od te franšize. Svakako se ako išta pamti onda su to žene koje su neminovno jedan od glavnih simbola ove serije. Pa tako sam bio jedno vrijeme „proklet“ zaljubljivanjem u svaku ženu nalik na poručnicu Saavik (koju je utjelovila Robin Curtis), a kasnije sam pratio i druge kako su bili inficirani bombama (ili „Star Trek bimbetama“) kao što su Seven of Nine, T'Pol, Kira Nerys, Jadzia Dax, Kassidy Yates (iz ovoga bi mnogi psiholozi ili psihoanalitičari mogli izvući fotorobot žena koje se muškarcima sviđaju).

No osim ove reminescenicije na protekle izdanke ovog filmskog serijala još jednom mogu ustvrditi da je „Star Trek (One ili Zero)“ izuzetno zanimljiv film koji je ravnomjernim i šarmantnim omjerom mješavine akcijskih momenata sa humornim jedan posve nov početak i izuzetno gledljiv i pitak sf akcijski film. Nema u njemu loših efekata i sve što se imalo na lageru ... izvadilo se van. „Pucalo se" svim fazorima i raspoloživim fotonskim torpedima. Sigurno će vam se dogoditi kao i mnogima koji su već gledali film da će vam vrijeme trajanja proletiti u roku dok ne kažete ... Kapla.
Te je ovo krunski dokaz kako visoka američka A produkcija ako stvarno hoće može napraviti skup ali odličan film koji može i polučiti odličan box office rezultat.

Današnji dan obilježavam 5 obljetnicu gdje sam stvarno prošao sa ovim blogom od prvih postova pa na ovamo sve i svašta. Zapravo za ovih proteklih 5 godina blog iako se to činilo nije bio sasma osoban upravo je govorio i govori o onome što volim. Bio je ako se izražavamo medijom koji pratim dokumentarac jednog početka i zabilježio je na više načina i moje neke dosadašnje životne dijelove, putešestije, uspjehe i padove. Ima tu svega no, na moj način.
Ne volim na ovakav način pisati sam o sebi (nešto kao neka autoreklama), a počesto sam unazad par godina vidio kojekakve hvalospjeve koji su sami sebi skladali mnogi blogeri obilježavajući time neku godinu pisanja, jer to stvarno nema smisla i smiješno je. No... nekako mi se učinilo prikladnim da bar ovu poluobljetnicu odiseje koja još traje a započela je na današnji dan u ovaj sat (iako sam stvarno započeo pisati o filmu na jednoj drugoj blog adresi nekih par dana prije) i obilježena je sa ukupno 1420 i kusur postova obilježim bar ovime. Što reći nego da je ukupno potrošeno je 181643 riječi.
Ono što je dobro je broj ljudi koje sam preko ili posredstvom ovog bloga upoznao. Naravno nisam kao neki sramežljiviji blogeri ostajao u sigurnosti vlastite sjene već se otisnuo u mnoga blogerska druženja gdje mnogi oni koji su se ukazali i dan danas egzistiraju, pišu, fotografiraju i kreativno se izražavaju. Što je svakako dobro.
Šteta šta više nema tih nekih druženja no kako mi se čini ona su sama sebe nadrasla. Osim te dobre društvene strane koji mnogi zanemaruju, ismijavaju i većma posprdno se odnose ako je u pitanju blog ima tu i drugih efekata po mene a i po sam ovaj blog. Tu bih istaknuo od početaka odlaženja i praćenja filmskih festivala čisto u ilegali i iz kuta prosječnog gledatelja do danas kada preko ovog bloga pratim festivale radim intervjue koje i sami možete pogledati i družim se sa jednim svjetom onkraj srebrna platna iz kuta novinara i filmskih kritičara koji rade za razne vrste novinarskih medija. Svakako tu su i razni citati mojih tekstova i ocjene u raznim medijima što mi je lagao bih drago da se prati.

Eto toliko o obljetnici. Raditi se dalje mora pa eto iskoristivši dio prostora posta za obilježavanje ove male obljetnice nastavljam dalje sa najavom jednog mnogima izuzetno zanimljivog događaja.
Naime znam dulje vremena za ove dane "španaca" i kao i mnogi koji vole španjolski film kao ozebli sunce sam jedva dočekao i taj dan da se konačno dokoturaju u Zagrebu.
Oni su poput neke tv sapunice jednostavno ih se ne možete riješiti. :) Naravno nije ovo kritika već podsjetnik na njihovu pa skoro planetarnu popularnost gdje su predvođeni Almodovarovom karizmom izniknuli neki novi ili, jednostavno zasjali neki stari režiseri novim sjajem.
Ovaj puta u organizaciji HFS-a i španjolske ambasade organiziraju se ne dani suvremenog španjolskog filma već retrospektiva upravo tih gore spomenutih režisera iz ipak velike Almodovarove sjene. Sami dani su počeli protekli tjedan 07.05. a ovaj ciklus se sastoji od filmova Juan Antonija Bardema i Luis Garcie Berlange.
Oni su dvojac bez kormilara jesu svojevrsni dokumentaristi zbivanja u španjoslkom društvu s kraja pedesetih godina i oni su koliko toliko uspješno plivali španjolskim filmom a svojim izričajem stjecali ugled u inozemstvu unatoč diktaturi fašista Franca. Ta sloboda izražavanja nije bila bez cijene naime osim nazovimo to uvjetno benigno cezure njihovih uradaka i teže malo ... bunkeriranja filmova, Bardem je završio i u zatvoru. Ako se pitate od kud vam poznato zvuči ime Bardem, dakle on je ujak danas vrlo proslavljenog španjolskog glumca Javiera Bardema (Mar adentro, No country for old men, Love in the Time of Cholera, Vicky Christina Barcelona).


... a na programu su redom:



11.05.2009 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Glavna ulica (Calle Mayor)
Rezija: Bardem, Juan Antonio, igrani, digitalno, c/b, 1956, 99 min
Uloge: Betsy Blair (Isabel), Jose Suarez (Juan), Yves Massard (Federico Rivas), Luis Pena (Luis), Dora Doll (Tonia)




11.05.2009 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Sonate (Sonatas)
Rezija: Bardem, Juan Antonio, igrani, digitalno, boja, 1959, 103 min
Uloge: Francisco Rabal (markiz Bradomín), Aurora Bautista (Concha), Fernando Rey (kapetan Casares), Carlos Rivas (Juan Guzman)


12.05.2009 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Sonate (Sonatas)


13.05.2009 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Neduzni (Los inocentes / Cronica negra)
Rezija: Bardem, Juan Antonio, igrani, 35 mm, c/b, 1963, 105 min
Uloge: Alfredo Alcón (Guido Santrori), Paloma Valdes (Elena Ezzquellia), Enrique Fava (Ignazio Fuentes), Zelmar Guenol (Leiva Fuentes), Lia Casanova (Natalia Ezzquellia)


13.05.2009 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Vlado Gotovac, moj slucaj
Rezija: Zizic, Bogdan, dokumentarni, boja, 2008, 80 min



14.05.2009 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Neduzni (Los inocentes / Cronica negra)


14.05.2009 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Mehanicki klaviri (Los pianos mecanicos)
Rezija: Bardem, Juan Antonio, igrani, 35 mm, boja, 1965, 94 min
Uloge: Melina Mercouri (Jenny), James Mason (Pascal Regnier), Hardy Kruger (Vincent), Didier Haudepin (Daniel Regnier), Maurice Teynac (Reginald)


15.05.2009 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Mehanicki klaviri (Los pianos mecanicos)


15.05.2009 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus spanjolskih filmova IV: Calabuch
Rezija: Berlanga, Luis Garcia, igrani, digitalno, c/b, 1956, 93 min
Uloge: Edmund Gwenn (prof. Jorge Serra Hamilton), Valentina Cortese (ravnateljica skole), Juan Calvo (Matias), Franco Fabrizi (Langosta), Felix Fernandez (Don Felix)


Na kraju ove najave nadam se da se neće desiti gaf kao tijekom proteklih Dana češkog oscarovskog filma u Zagrebu u jednom našem multipleksu. Naime odmah prvi dan na startu za neke ipak starije filmove koji su se i na jednoj našoj dalekovidnici ne tako davno vrtili nije bilo titlova. Naravno to je izazvalo bijes gledatelja koji su platili karte.

Hasta luego en el cine Tuškanac!

Sutra će se, u 19h u kino dvorani Kino kluba “Zagreb“ na Trgu žrtava fašizma 14, otvoriti druga ovogodišnja filmska radionica Kinokluba Zagreb koji se sastoji od radionica: scenarija, režije, kamere, rasvjete i montaže. Kako kažu iz Kinokluba u najavi ovo je samo jedna u nizu radionica koje ovaj zagrebački Kinoklub organizira tokom godine.

„Radionica scenarija, režije, kamere, rasvjete i montaže“ je praktički i teorijski koncipirana oko procesa izrade filma. Osnovna ideja je da polaznici prođu cijeli proces, sve produkcijske i postprodukcijske faze izrade filma. Od ideje, scenarija, preko snimanja filma do montaže zvuka i slike u konačni proizvod koji se naziva film.

Radionioca se sastoji od tri osnovna djela:

• režija, scenarij

• kamera, rasvjeta

• montaža

Svaki dio ima svog posebnog specijaliziranog predavača, tako da prvi dio predaje naš proslavljeni dokumentarist Goran Dević autor filmova „Uvozne vrane“ i Nemam ti šta reć lijepo“, koji u korežiji sa Zvonimirom Jurićem upravo završio svoj prvi dugometražni film „Crnic“.

Kameru i rasvjetu predaje Almir Fakić, filmski i TV snimatelj, poznat i po režije RTL-ove „Policijske patrole“, a montažu Staša Čelan koji je zaslužan za montažu dva dugometražna filma „Da mi je biti morski pas“ Ognjena Sviličića i „Oxygen 4“ Slobodan Jokića(Dan Oki).

Na samom kraju radionice polaznike čeka komisijski ispit, te po položenom ispitu postaju članovi 81 godišnjeg Kino kluba „Zagreb“.

Članstvo u KKZ-u podrazumjeva korištenje svih nemalih produkcijskih uvjeta, distribucije filmova kao i pohađanje naprednih radionica koje su za naše članove potpuno besplatne. Radionice pisanja scenarija, eksperimentalnog, dokumentarnog filma, kao i radionica snimanja samo su neke od njih, a njih vode vrhunski predavači kao što su Vladislav Knežević, Pero Orešković, Zvonimir Jurić, Jasna Žmak, Vedran Šamanović, itd.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti na web radionice, na 095/838-95-46 ili jednostavno doći u četvrtak (07.05.2009.) na potpuno neobvezno uvodno predavanje u 19h.




... još jednom pozivam sve zainteresirane da pođu sutra put Kinokluba Zagreb na Trgu žrtava fašizma i iskoriste ovu proljetnu radionicu filma u našem gradu.

Vidimo se !!