Marketing
Što ste propustili na Subversive film festivalu?
Nekako pretpostavljajući da su mnogi propustili ovaj festival oklijevajući pred tim opakim i pomalo zaštrašujućim naslovom za vas prije svega legaliste zaključio sam da bi vrijedilo tjedan dana nakon što su se dojmovi sjeli i vama koji ste propustili za slijedeći puta probati otvoriti oči. Dakle među vama mnogima koji niste došli mogu prvo lakonski zaključiti da ste mnogoštošta propustili na tek netom... protekli tjedan završenom jednog od možda najbolje po filmskim naslovima koncipiranom festivalu do sada ove godine i sve to naravno za 0 kn-a.
Ajde jedino što se plaćalo i što mi ne ide u glavu da jest tako bilo je bilo predavanje jednog od najtraženijih filozofa današnjice i poznata filmologa Slavoja Žižeka (lijeve provenijencije) jer mi to ne ide nekako u korak sa tom vaninstitucionalnom borbom protiv čudovišta neoliberalnog kapitalizma. Htio bih samo spomenuti da ovog gospona prati svojevrsna karizma jerbo mu na predavanju već dvje godine nailazim na prekrasne primjerke ljepšeg ali ujedno i najjačeg spola ove planete.
Da to ne bi bilo sasma začudno dotični gore spomenuti gospon bajdvej hoda sa jednom prekokrasnom manekenkom, i sad tko ne bi bio filozof - ljevičar kad se na njih pale zgodni komadi.
Od interesantnih gostiju/zvijezda Subversive film festivala uz njega su tu bila i dvojica disidenata iz Kine. Jedan od njih dvojice je živi svjedok poznatog gušenja studentske pobune na pekinškom trgu Tiananmenu.
Eto tako je to bilo stanje stvari s ljudima na ovom festivalu.
Naravno, osim ovih joggera za uljenjene umove na Subversive film festivalu je bio i odličan filmski program i to vjerovali ili ne ... sve za džabe.
Tu je bilo filmova za dušu. Ne nije bilo blockbustera, ali zato filmova iz danas jedne od utjecajnijih filmskih nacija, naravno pogađate Kine ( i njoj pripicuknutih nekoliko režisera istočne Azije).
Kud krenuti u prisjećanju nego li sa odličnim filmom samog otvaranja "Rijeka Suzhou" - Lou Yea jednog od danas najpopularnijih kineskih disidenata koji je u isto vrijeme gostovao i na Cannesu sa svojim novim filmom "Spring fever". U filmu "Rijeka Suzhou" je riječ o jednoj zanimljivoj priči o ljubavi i ispreplitanju dvje strane ljubavi prema jednoj osobi ... ili je to tako izgledalo. Vrlo zanimljiv koncept sa neočekivanim raspletom. Film je to dostojan programa kino Europa u bezfestivalskim mjesecima koji slijede u Zagrebu.
Osim Lou Yea tu je i da ga uvjetno nazovemo i stari zagrebački znanac i pobjednik 2. izdanja Zagreb film festivala Li Yang i njegov film "Slijepo okno" (koji je bio u žiriju tog festivala prošle godine). Stoga onima koji posjećuju najveći filmski festival u Zagrebu u mjesecu listopadu imali su ga možda čak i priliku upoznati. Osobno sam ga zajedno sa Sadisticom i tom prilikom njegova posjeta ZFF-u i intervjuirao za Agrest 3D. Upravo sa tim filmom koji je pobjedio na ZFF-u nam se i petog dana festivala predstavio Li Yang.
Riječ je o jednoj socijalnoj drami u kojoj se predstavlja nebriga kineskih vlasti da u toj čudnoj kombinaciji komunizma i kapitalizma zauzmu čvršći stav spram podivljalih kapitalista kojima ljudski život ništa ne znači. Riječ je o polulegalnim rudnicima i rudarima koji u njima rade.
I treći možda najveći režiser u ovoj niski kineskih režisera je i nadaleko u svijetu poznati i proslavljeni Kinez Wong Kar Wai. Šta reći o Wongu a da nije rečeno nego da su ova dvojica prethodno pobrojanih tek u usporedbi s njim početnici a njega se nadaleko citira i spominje kao filmski uzor. Kad mislim uzor onda ne govorim o uzoru vama ili meni nego najpoznatijim, suvremenim europskim i svjetskim režiserima. Njega kao uzor spominje i najbolji njemački i usudio bih se reći europski režiser danas Fatih Akin ("Gegen die wand", "Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul", "Auf der anderen Seite"), da ne velim da ga i Tarantino spominje. Koliko je popularan u američkom "umjetničkom" establišmentu pravim imenom Wang Jiawei (rodom iz Šangaja) govori i činjenica da za njegov ne tako davni odlični film (koji je dio filmske kritike dočekao na nož) "Noći boje borovnice" akvizicija za film je bila i uberpopularna svjetska jazz zvijezda Norah Jones (tek toliko odlično je odigrala svoju rolu), a za svoj novi film akvizicija mu je ni više ni manje nego Nicole Kidman (koja istina za budi rečena ima navadu s vremena surađivati u art projektima i time sebi definitivno zbog neupitnog glumačkog talenta dizati si cijenu, sjećam se njene suradnje sa Stanley Kubrickom ili novije u "Dogvilleu" sa Lars Von Trierom ili godinu prije u "Hours/Satima" Stephen Daldrya).
I tako jedini doticaj koji smo do ovog festivala mogli imati sa Wongovom filmskom čarolijom bilo je u Zagrebu prilikom prije par godina ... tijekom gostovanja njegovog glavnog filmskog oka, snimatelja i fotografa Christopher Doylea na ovdašnjem One take film festivalu.
Eto tako na ovom drugom izdanju Subversive film festivala bio je Wong prisutan sa svojim možda najboljim filmom ikad, to je film koji je nastao, (možda upravo onako kako bi trebalo zapravo nastati neko remek djelo) spontano u odmoru stvaranja jednog drugog filma (wuxia filma, "Ashes of time") a to je "Chungking express". Film je to koji je projiciran za samo zatvaranje festivala a govorio je o opet o temi ponešto sličnoj onoj filma s otvaranja (onaj Lou Yea "Rijeka Suzhou") festivala . Naime u filmu je riječ o raznim ali na kraju sretnim završecima ljubavnih zavrzlama dvojice policajaca označenih u filmu samo sa brojevima 223 i 663.
Trebalo je doći, koji nisu bili neka ne propuste slijedeće izdanje ovog zanimljivog festivala.
Post je objavljen 31.05.2009. u 15:01 sati.