... a to je da ja stvarno jako, jako volim Istru (i bijelu, i sivu i ...), i Istrianke, i Gustafe, i teran i malvaziju. Volim i fritaju s tartufima, i bijele i crne tartufe ali posebno mjesto u svom srcu imam za Motovun pa stoga želim da sve koji vole ovaj gradić i festival ili nešto od svega gore navedeno da se prisjete i dobro provedete za predstojeće novogodišnje proslave uz ovaj filmić iz FiMa produkcije. Oni imaju ideju, oni imaju štofa, oni imaju mota, i kao i ja jedva čekaju... :)

Danas donosim zanimljivu vijest, naravno za sve ljubitelje znastvene fantastike, a tiče se danas sve popularnije serije Zvezdna lesa.
Dakle "povijest bolesti" Stargate ide obrnuto proporcionalno od filma kojeg režirao mag takovih akcionih filmova Rolanda Emmerich danas već davne 1994g. sa Jamesom Spaderom i Kurtom Russellom u glavnim ulogama. Taj film je bio dobra predigra jednom još dinamičnijem i efektnijem sf-u iz Emmerichove radionice snova (Independece Day, 1996) ali vjerojatno ni sam Emmerich nije mogao predvidjeti kako će ovaj film imati 10 godišnji "spin off" u vidu sf serijala. Naravno ova serija nije dospijela na naše tv ekrane kao ni nekad ST serijal u doba eks države (govorim o ST originalu). Ona se svejedno gleda na neki od načina (putem kablovske, satelitske ili televizija susjednih država, ili čisto preko interneta) i postala je miljenica mnogih koji su se bili zakačili na sf putem ST-a i Picarda ili filmova iz SW serijala. Stargate na televiziji je prisutan dakle već 10 godina kao Stargate SG-1 (ovo posljednje za neupućene je oznaka svojevrsnog star gate "strike teama") pa se iz toga razgradila ideja u Stargate Atlantis (čija će treća sezona uskoro krenuti) i sad ono za sve zaljubljenike u ovaj žanr i seriju dolazi novo iznenađenje koje se zove Stargate Universe.
Robert Carlyle će biti u glavnoj ulozi. Njega znate iz uloga kao što su Begbija iz Trainspottinga (1996), Daffya iz The Beach (2000/I) te Dona iz 28 Weeks Later (2007) itd. Robert Carlyle. Njegove uloge kao i najnovija u spin off filmu serije 24 sata mi se izuzetno dopadaju, uvjerljiv u ulogama i meni dovoljno zanimljiv da u liku Dr. David Rusha (Carlyle), po navodima CominSoon portala, bi trebao voditi novi Star gate team civila i vojnika izgubljenih na krajnjem rubu svemira na svemirskom brodu prastare civilizacije gdje su dospjeli kad su morali nasilu pobjeći kroz zvezdna vrata u nepoznato. Tako da bi se sam zaplet novog serijala trebao svesti na njihov povratak u "civilizaciju".

Bio sam nedavno stvarno iznenađen kad sam pročitao vijest o bunkeriranju filma. Naime nakon trailera filma Zohan, bi se o filmu moglo doista tako i prosuditi. Pretpostavljam da su cenzori gledali samo trailer.
Prvo u filmu nisu uopće diskriminirani Arapi.
U jednoj ovakvoj sarkastičnoj komediji su svi predstavljeni "iščašeno". Jedino je je Zohan jebač nad jebačima. On jebe sve živo i neživo, glavno je da se kreće i naravno samo žene, iako ponekad u toku filma bih pomislio da bi i pticu u letu kresnuo. Naravno za sve žene ima prenaglašene prepone s golemom kvrgom. U filmu se kaže da ima ogroman buš okolo svog uda, i za njega veli da služi kao jastuk ženama.
Uglavnom više bih spomenuo jednu parafiliju ... gerontofiliju koja je potencirana u filmu do bolno bolesnih razmjera. Naime Zohan kombinira svoj nezajažljivi seksualni apetit sa štancanjem svega što mu pod ruku dopadne. Naime svojevrstan "ice breaker" za njegov uspon u karijeri frizera je bila kompletna usluga svim bakicama koje su došle u salon palestinke koja ga je "jedina" primila na rad (dakle nema ni riječi o diskriminaciji Arapa.). I to stvara golemu popularnost salona jer Zohan slovi kao muž koji daje sve od sebe u sobi za ostavu nakon friziranja.

Pače reko bi da je možda najviše kao u trn u oku zasmetala činjenica da dolazi do romanse, isitnabog na neobičan i izvrnut način, između Zohana i Palestinke. NO i to ne bi trebalo zasmetati cenzorima jer naime dok ju nije upoznao imao vrlo produktivan promiskuitetan život i onda je ona u njemu prvo izazvala erektivne probleme sa svim bakicama s kojima je imao odnos a onda kad joj se jednom približio shvatio je da mu se samo na nju diže. Dakle za sve probleme Židova u krevetu rješenje su Palestinke ili Arapkinje. :) Zašto u tome tražiti nešto loše?
Dobro, vjerojatno im kao argument ZA može poslužiti činjenica da su malobrojni Arapi u filmu opisani kao ne/potencijalni teroristi. I sigurno je Hamasu zasmetala činjenica da ih se spominje kao toliko organiziranu terorističku organizaciju koja se dovela do tog stupnja da je otvorila i Phone line, gdje možete naručiti neki od njihovih proizvoda/usluga.
Ali opet na kraju dolazi do suradnje između svih tih aktera radnje tako da ne mogu
Uglavnom film je prepun žanrovske sprdnje. Prvenstveno mislim na akcione filmove i filmske serijale tipa James Bond i Rambo. Naravno, sa Sandlerovim dodatkom koji svim tim mačističkim (sranjima) osobinama koje je objedinio u liku svog filma, dodaje i feminiziraniju stranu. Naime Zohan ima želju od djetinjstva da se bavi nečim kreativnim i pomalo upitno muškim. Dakle Sandler mu dodaje žensku stranu.
Još bih prije rekao da se sprdajući sa svim i svačim, dotaknuo i kršćanstva ili barem jednim od neupitnih simbola kršćanstva i stavio ga tamo gdje sunce zalazi. Naime u jednoj od uvodnih sekvenci filma dok gol ko' od majke rođen roštilja na nekoj izraelskoj plaži baca ribu u zrak i hvata ju dupetom. Velim ako sve promatramo stereotipno uvjetovano, kao i stereotipi kojima se on cijelo vrijeme filma poigrava i ismijava na filmu, onda možemo i ovo svrstati među te iste.
Znam da je ovaj film donekle odbačen od kritike, ali svim gledateljima koji ga nisu još pogledali toplo preporučam jer će se ne samo ugodno iznenaditi razinom humora kojojm ovaj film obiluje nego i dobro ismijati, istresti a to mislim da je puno potrebnije današnje stresno razdoblje bredblagdanskih raznoraznih groznica običnim ljudima.

Europski filmovi kao i ostatak svjetske kinematografije šije za nekoliko kopalja recentnu prerađivačku američku kinematografiju i to u onim žanrovima gdje su podosta dugo dominirali. To je naravno horor žanr. Svi pa i vrapci na grani znaju za japanski horor koji je donio svježine u posustali američki stroj.
No, ne znam dal znate da i Europejci črnega kojna za trko imadu. Uskoro nadam se da će i u kina doći jedan takav. Riječ je o švedskom hororcu za kojeg sam čuo prvo od jednog američkog kolege koji svršava na horore. Dakle riječ je o novom filmu koji na zanimljivi način s malo priča jednu zanimljivu priču. To je međutim samo jedan u nizu izuzetno dobrih i sa komercijalnom notom zanimljivih filmova. Dakle nije riječ o skroz na skroz artističkom pothvatu Svenska filmsinstituta i njegovih pripadnika. Ovo je film koji tematizira postojanje vampira. Dakle vampirski horor podžanr. Riječ je o, čak na momente i dječjem filmu, naravno isitinabog da je prenasilan za djecu da bi im se otvoreno preporučio ali zato u slijedu filma koji uskoro (nadam) se dolazi u hrvatska kina, "The twilight", ovaj romantični vampirski hororac će sasvim dobro poslužit kao pripravak za čekanje.

Jedan je to od odličnih filmova koji su potekli iz ove zemlje blagostanja sa krajnjeg sjevera.
Dakle ono što me uvijek u ovakvim filmovima može privuči je što uvjerljivija scenografija i kamera koja ne odaje visokoestetiziranu atmosferu već pokušava što realističnije dočarati nečije postojanje nalijepljeno na našu turobnu svakidašnjicu. Tako u ovom filmu stvarno ništa ne manjka na atmosferi. Odlična prikazana turobna, učmala i dosadna sredina koja kao pozadina filma služi kao plauzabilni argument u vašem nastojanju da povjerujete, ili da možete pretpostaviti kako ovdje netko može poluditi i krenuti u ubilački pohod. Sve se to dešava u jednom od onih gradskih predgrađa sjevera koje podebljane zimskim ugođajem podosta nalikujući na socrealističke spavaonice gdje, pogotovo zimi se nema što pametno za raditi osim visiti po birtijama, stvara onu jezu iščekivanja zla.
U jednoj takvoj sredini živi dječak koji ima čudne želje. Oskar je dječak nad kojim se iživljava ekipa iz škole. Negdje u to vrijeme upoznaje lijepu, čudnu ali svakako zanimljivu djevojčicu Eli. Kroz to poznanstvo njegov se svijet okreće naglavce (ali prema pozitivi).
Ono što mogu filmu zamjeriti je preveliko poistovjećivanje sa žanrovskim prethodnicima preko velike bare. Smetaju me steretipna rješenja koja su mogla biti jednako pomaknuta kao i sam kostur filma. Dakle fora sa mačkama koje mogu nemrtve prepoznati, izgaranje vampira na danjem svijetlu i tako. Ono što me začudilo i zapravo oduševilo u ovom filmu koji ima neke opće karakteristike žanra (gdje bi se možda moglo režisera sasvim opravdano prozivati zbog preuzimanja nekih žanrovskih predznaka i nemanju hrabrosti do kraja da se napravi nešto ozbiljno revolucionarno recimo nešto tipa kao što je Matrix unio u žanr sf-a) je ipak učinjen jedan odmak od toga lošeg okusa u dva segmenta. Prvi bi bio u sekundarnim spolnim karakteristikama vampira. Naime iako nebitno Tomas Alfredson, (cojones d'oro) ipak s mudima zauzima jedan vrlo zanimljiv stav u filmu i kaže nam da oni koji borave u sjenama i hrane se našom krvlju možda su rasa sama za sebe. Naime oni nisu humanodniji od onih vampira u filmovima Berkmatova (Nočni dozor i Dnevni dozor), već su im dane hermafroditske karakteristike. Tako i onako oni žive vječno pa im i ne treba nikakvo razmnažanje.
Sam naslov filma je više nego kvalitetno odrađen u jednoj sceni, sa jednim pomakom. Naime po dosadašnjoj legendi o vampirima oni ne bi mogli ući u kuću ako ih se iskreno ne pozove, eee to više nije slučaj. Da ne bih više razotkrivao ostavljam onima koji će eventualno gledati ovaj film da vide što se onda dešava.
Osim toga u ovome je hororu portretirana (zabranjena) ljubav teenagera jedne i druge rase. Opet je i to Alfredsonov hrabar postupak u današnje doba prokazivanja raznih autora koji koketiraju sa pedofilijom i iskorištavanjem djece. Sve u svemu jedna lijepa ljubavna priča, priča o prijateljstvu koja između Oskara i Eli postaje jača i zrelija od mnogih ljubavi odraslih jedniki.
Film zbog odlične atmosfere i nekih (teško je to nazvati revolucionranih) odmaka u žanru mogao bi postati pravi hit među ljudima koji vole horore, a i onima koji vole europsku kinematografiju i pogotovo onu nordijsku, švedsku bit će ima drago vidjeti velike naznake oporavka ove škole filma.

... sa gostujućim doktorom Nerminom Padežom, prof. dr. Nenad Zamjenicom, prof.dr. Stjepanom Zarezom došli su do epohalnog otkrića koje potresa medijski prostor i danas:

X-MEN ORIGINS: WOLVERINE HD

... trailer izgleda fenomenalno. Odličan akcijom nabijen trailer za nadam se sadržajno puno bolje koncipirani film od originalnog X men-a. Ipak je to uz nezaobilazne efekte najbitniji čarobni sastojak ovakvih filmova, ne?

Uvijek mogu biti siguran da se mogu veseliti filmovima koje napravi Clint Eastwood. S punom odgovornošću mogu reći da je on jedino sposoban napraviti u USA svake godine jedan odličan film koji nije limunada i ima glavu i rep te na kraju iznenađuje. Film o pravim svevremenskim ljudima, malim ljudima, herojima kojima ne treba zvijezda za hrabrost. Naravno prije svega film o pravim muškarcima koji iako imaju toliko godina koliko danas ima Clint ne posustaju i bore se na svoj način sa pizdarijama ovog svijeta.
Rečenica : He never sees to amaze me iako ima svoju inačicu na hrvatskom u mojoj glavi ima onu potrebnu jačinu kad bi išao opisivati ovog starca koji je kad je došao u Hollywood nakon svojih špageti westerna zagospodario i dalje autoritativno reži sa svog trona.
Naravno da me ne prestaje iznenađivati, i sprdnjom na svoj račun. Naime Clint slovi kao rasist, mrzac svakoje vrste, ali eto uspijeva se poigravati tim u javnosti plasiranim mačo sranjima na svoj račun u filmu koji (ako bi po tome gledali) ima i autobiografsku crtu.

Njegov humor i govor je prepun psovki, podjeba, sarkastičnih opservacija i vrlo, vrlo ciničnog humora na račun svojih sugovornika, no to je upravo to. To je esencija života ili razmeđa između onog što zovemo biti papak i ne biti papak, i uzeti na ponekad usamljenički način kontrolu svog života.
Clint u ovom filmu sve radi (nekako uobičajeno za njegove zadnje projekte). On je sveprisutan pa čak i na kraju filma kada više nije u kadru morati ćete osjetiti njegovu prisutnost, jer riječi izgovorene od strane drugih su njegove i atmosfera je tu također njegova jer on te zadnje kadrove nastavlja režirati i ispunjavati ih svojom bestjelesnom prisutnosti. Nevjerojatno. Tako što nisam vidio ili da se eufemistički izrazim ... viđa se rijetko.
Pokušavam nakon ove stvarno impresivne akcijske drame razlučiti neke loše stvari od dobrih, no nema ih.
Ovo je ono što bih uvijek preporučio kao pravi, umri muški (ali bez nepotrebnih preseransa i naravno Brucea Willisa) film. Nakon ovakvih filmova ostati će dijalozi za pamćenje. Meni je posebno se usjekla jedna scena u pamćenje kad mu u posjet dolazi najstariji sin i njegova žena. Što reći nego jedna sekvenca preslikana tako često iz života beskičmenih, sfaširanih muževa, supruga i prijatelja kojima sam ne samo ja nego i vi okruženi. Njih dvoje su antipod, Danajaci koji kao u Troju donose mu poklone kao što su: telefon sa ogromnim brojkama (ne bi li tako njegov otac mogao bolje vidjeti koji broj bira zvati), još se tu u zbroju svih "poklona" našla i neka hvataljka kojom se mogu dohvaćati rukom teško dohvatljivi predmeti. Uglavnom tretiraju ga otvoreno kao retardusa i invalida... naravno bez i da ga pitaju. Također sin, kome je naživo izvađena kičma, po napucima žene pokušava si otjerati oca u ubožnicu koja je kao hotel ... i tu sve puca. Prekrasno stavljena jedna životna slika na filmsko platno, kažem toliko puta viđena.
Ovo sve se može shvatiti i kao odgovor (proglas otpora) mladim pastusima Hollywooda da, eto još ste miljama daleko da me (C.Eastwooda) otjerate u neki dom penzionera jer ja itekako sam živ, i na nogama i sa čukom koja funkcionira fenomenalno toliko dobro i svježe da eto napravim iz čista mira jedan film koji će teško itko od vas ponoviti.
Za kraj vam i Clint pjeva odličan song koji svojim napuklim glasom daje još dodatno šarma ovom filmu. U filmu se osim o odlično koncipiranim međuljudskim, međurasnim i međunacionalnim odnosima i o nužnosti biti čovjek čovjeku ... radi i o autu. Naravno da Eastwood ne preza automobil staviti u naslov i u... nazvao bih to uvjetno podzadinsku glavnu ulogu. On je simbol i slobode ali i američkog sna. Gran Torino je ovdje dobio zajedno sa Fordom kao tvornicom koja ga je napravila poseban hvalospjev. Torino/sve te američke legendarne cestovne krstarice možemo promatrati i kao mitsko (iako neživo) biće. Jednostavno on nema straha, srama i to sve tako dobro upakira da se sutradan poželite provozati u njem.
Film iako, da se tako izrazim, tek izašao ispod čekića dobio je neke nagrade i nominiran je za nagradu Zlatni Globus, no stvarno gledajući Clintov opus nije teško i bedaku da mu dodjeli Oscara. Teško se s njim uopće i natjecati, čovjek je sam svoja liga ... totalno izvan konkurencije.

... bila je to jedna od prvih sf serija koje sam gledao. Naravno bila je to BSG u starom izdanju negdje ukorak sa mojim otkrićem sage o Skywalkerovima. Mislio sam da nitko neće moći dohvatiti visine i dobru da to nazovem "briju" prvotne ekipe posade Borbene krstarice Galactica, ali sam se prevario. Razina popularnosti koju ova serija ima danas ne može se mjeriti sa onom nekad. Utoliko više što se planira raditi BSG film (koji će se pozabaviti cylonskom okupacijom kolonija) i zasebna serija o dogovštinama na planetu Caprica koji će manje biti sf a više nekakva drama sa etičkom pozadinom o snošljivosti a radnja serije smještena je u vrijeme prije prvog Cylonskog rata.
Eto a ovo je prva u nizu malih kratkih sneak peakova koje će se puštati na netu do samog početka emitiranja serije negdje krajem prvog a početkom drugog mjeseca 2009.
Uživajte!

... prije nego sutradan objavim jednu poslasticu za sve fanove Battlestar Galactice htio bih da upoznate ovu mean killing machine iz izuzetno popularne, ali i jako kvaliltetno učinjene sf serije. Znam da među vama (i žemskama i muškima) ima fanova ove serije stoga želim da upoznate Triciu Helfer.
Rođena 11.04.1974. i odrasla na farmi u Kanadi. Bila je model za mnoge poznate modne magazine i onda iz tog bussinesa vinula se kako i u intervjuu veli u jedan sasma drugi posao. Ne samo kaj je turbo komad nego i vozi svoj Harley Davidson, naime kao što ćete vidjeti u intervjuu umiljata plavuša veli da nije jedna od onih biker chicks koje se voze odostraga ona voli preuzeti stvari u svoje ruke. :)

Koliko su važne dodjele nagrada za Zlatni globus... upitno je. Ono što one zapravo jesu, to je uvod ili nekakav okvir kretanja nekoga tko radi u kladarama za kladioničarske omjere kad je u pitanju Oscar.


Nominacije kako slijede (a označeni boldano jesu moji favoriti):

1. za najbolji igrani film:
1. THE CURIOUS CASE OF BENJAMIN BUTTON
2. FROST/NIXON
3. THE READER
4. REVOLUTIONARY ROAD
5. SLUMDOG MILLIONAIRE

2. najbolju žensku ulogu u igranom filmu:
1. ANNE HATHAWAY – RACHEL GETTING MARRIED
2. ANGELINA JOLIE – CHANGELING
3. MERYL STREEP – DOUBT
4. KRISTIN SCOTT THOMAS – I’VE LOVED YOU SO LONG (IL Y A LONGTEMPS QUE JE T’AIME)
5. KATE WINSLET – REVOLUTIONARY ROAD

3. za najbolju mušku ulogu u igranom filmu:
1. LEONARDO DICAPRIO – REVOLUTIONARY ROAD
2. FRANK LANGELLA – FROST/NIXON
3. SEAN PENN – MILK
4. BRAD PITT – THE CURIOUS CASE OF BENJAMIN BUTTON
5. MICKEY ROURKE – THE WRESTLER

4. najbolju komediju ili musical:
1. BURN AFTER READING
2. HAPPY-GO-LUCKY
3. IN BRUGES
4. MAMMA MIA!
5. VICKY CRISTINA BARCELONA

5.za najbolju žensku ulogu u komediji ili musicalu
1. REBECCA HALL – VICKY CRISTINA BARCELONA
2. SALLY HAWKINS – HAPPY-GO-LUCKY
3. FRANCES MCDORMAND – BURN AFTER READING
4. MERYL STREEP – MAMMA MIA!
5. EMMA THOMPSON – LAST CHANCE HARVEY

6. za najbolju mušku ulogu u komediji ili musicalu
1. JAVIER BARDEM – VICKY CRISTINA BARCELONA
2. COLIN FARRELL – IN BRUGES
3. JAMES FRANCO – PINEAPPLE EXPRESS
4. BRENDAN GLEESON – IN BRUGES
5. DUSTIN HOFFMAN – LAST CHANCE HARVEY

7. za najbolji dugometražni animirani film
1. BOLT
2. KUNG FU PANDA
3. WALL-E

8. za najbolji film sa neengleskog govornog područja:
1. THE BAADER MEINHOF COMPLEX (GERMANY)
2. EVERLASTING MOMENTS (SWEDEN/DENMARK)
3. GOMORRAH (ITALY)
4. I’VE LOVED YOU SO LONG (FRANCE)
5. WALTZ WITH BASHIR (ISRAEL)

9. za najbolju žensku sporednu ulogu u igranom filmu:
1. AMY ADAMS – DOUBT
2. PENELOPE CRUZ – VICKY CRISTINA BARCELONA
3. VIOLA DAVIS –DOUBT
4. MARISA TOMEI – THE WRESTLER
5. KATE WINSLET – THE READER

10. za najbolju mušku sporednu ulogu u igranom filmu:
1. TOM CRUISE – TROPIC THUNDER
2. ROBERT DOWNEY JR. –TROPIC THUNDER
3. RALPH FIENNES – THE DUCHESS
4. PHILIP SEYMOUR HOFFMAN – DOUBT
5. HEATH LEDGER – THE DARK KNIGHT

11. za najboljeg režisera:
1. DANNY BOYLE – SLUMDOG MILLIONAIRE
2. STEPHEN DALDRY – THE READER
3. DAVID FINCHER – THE CURIOUS CASE OF BENJAMIN BUTTON
4. RON HOWARD – FROST/NIXON
5. SAM MENDES – REVOLUTIONARY ROAD

12. za najbolji filmski scenario:
1. SIMON BEAUFOY – SLUMDOG MILLIONAIRE
2. DAVID HARE – THE READER
3. PETER MORGAN – FROST/NIXON
4. ERIC ROTH – THE CURIOUS CASE OF BENJAMIN
5. JOHN PATRICK SHANLEY – DOUBT

13. za najbolji filmski soundtrack:
1. ALEXANDRE DESPLAT –THE CURIOUS CASE OF BENJAMIN BUTTON
2. CLINT EASTWOOD – CHANGELING
3. JAMES NEWTON HOWARD – DEFIANCE
4. A. R. RAHMAN – SLUMDOG MILLIONAIRE
5. HANS ZIMMER – FROST/NIXON

14. za najbolju pjesmu na filmu:
1. “DOWN TO EARTH” — WALL-E
glazba: Peter Gabriel, Thomas Newman
stihovi: Peter Gabriel
2. “GRAN TORINO” — GRAN TORINO
Music by: Clint Eastwood, Jamie Cullum, Kyle Eastwood, Michael Stevens
stihovi: Kyle Eastwood, Michael Stevens
3. “I THOUGHT I LOST YOU” — BOLT
glazba & stihovi: Miley Cyrus, Jeffrey Steele
4. “ONCE IN A LIFETIME” — CADILLAC RECORDS
glazba & stihovi: Beyoncé Knowles, Amanda Ghost, Scott McFarnon, Ian Dench, James Dring, Jody Street
5. “THE WRESTLER” — THE WRESTLER
glazba & stihovi: Bruce Springsteen


... i sami vidite ako ste ikad pratili dodjelu za nagradu Oscar da su vrlo slične ako ne i identične nominacije.

Prije nekoliko mjeseci na danima Zagreb film festivala sam imao prilike čuti, još tada u povjerenju od strane jednog kolege, na predstavljanju filmske ekipe i samog filma o EKV-u vijest o danima srpske kulture u Zagrebu. Pa gdje ćeš bolje suradnje između ove dvije države nego kroz kulturnu razmjenu. Znam da postoje nazovimo to nekakve dvije tendecije u Rvata kad su Srbi i srpska kultura u pitanju. Ovo izjavljujem na početku najave jerbo nemam namjeru politizirati i polemizirati o korelaciji između srpskog i hrvatskog filma jer ih ja razdvajam te nemam namjeru, kao neki koji vole počesto izazivati i busati se u prsa svojim ne znam čime... spajati ove dvije kulture u jednu i proglašavati ih spojenima po principu spojenih posuda. To više nisu i nikada više neće biti... barem ne u toj mjeri u kojoj je to bilo prije devedesetih. Dakle neki vole srpski film, a neki ga odbacuju. Tako je to recimo sa drugim svjetskim filmografijama te sa raznim filmskim žanrovima. Riječ je jednostavno o filmskom ukusu, no... neke stvari se ne mogu tek tako zaobići.
Naime mnogi srpski filmovi su stekli u raznih naraštaja Hrvata kultni status. Tako je to sa filmovima prije devedesetih kao što su Šijanovi fenomenalni, neponovljivi filmovi "Tko to tamo peva" i po mnogima bolji, parodija na western žanr "Maratonci trče počasni krug". Taj bi krug odrastanja mnogih osamdesetih zaokružio još i sa filmom "Balkanski špijun". Sjecas li se Dolly Bell (1981), Otac na sluzbenom putu (1985), Dom za vesanje (1988) su filmovi koje je napravio možda i najproslavljeniji srpski režiser Emir Nemanja Kusturica. Po mom sudu ti filmovi definitivno bi spadali u taj dio priče o srpskom filmu osamdesetih. Naravno svi ti filmovi su bili svojevrsna koprodukcija kinematografija zemalja te bivše tvorevine pa tako i Kusturičini no, sa bosanske strane će biti neumitnih kontroverzi i naravno svojatanja no... što je tu je pa tako treba uzeti realnost da je čovjek odabrao svoju domovinu.
Osim ovim filmova u nazovimo to uvjetno "zlatnom dobu srpskog filma" koje završava ranih devedesetih imamo filmove koji plijene pažnju iako u jeku rata nema filmske distribucije u Hrvatskoj. To je film možda najboljeg od najboljih srpskih režisera, Paskaljević i njegov film "Bure baruta" koji točno radi predikciju svega što će se dešavati u raspadu srednjeg, građanskog sloja... pa film koji se milijun puta prepržio i bio izuzetno popularan s kraja devedesetih i početka novog tisućljeća, "Rane". Slična je stvar i sa prvim Dragojevićevim filmom "Mi nismo anđeli". Naravno tu ima još podosta naslova koji zaslužuju biti no, popis je kratak jer ionako ovih filmova neće biti na Danima srpske kulture koji uskoro slijede.
Eto tako osobno sam sklon reći ko' što sam i govorio unazad neko vrijeme da srpski film ranih devedesetih i prije je neprelazan i teško dohvatljiv ovdašnjim i režiserima, scenaristima i glumcima. No, kako sve stvari na ovom svijetu imaju svoje uspone i padove tako je i nekad u bivšoj topionici naroda zapadnog Balkana i srpski film imao svoj uspon pa onda dug pad (naravno ovdje govorim isključivo o igranom filmu). To su priznavali i sami filmski orjentirani ljudi iz te balkanske države i jadikovali nad usudom no, ako je za vjerovati nekim naznakama dolazi doba promjene.
Tako sam nedavno svjedočio nekim filmovima koji bi mogli dati naznaku da dolazi do oporavka te kinematografije. Ove godine sam od četiri srpska igrana filma (po jednog u Motovunu i tri u Zagrebu) vidio jedan izuzetno loš ("Čarlston za Ognjenku"), nekoliko stvarno vrlo dobrih i jedan odličan. Kad je riječ o odličnom, onda je tu u pitanju film Stefana Arsenijevića koji je i igrao u kinu Europa "Ljubav i drugi zločini". To je što mogu reći o novoj recentnoj srpskoj kinematografiji, a ono čemu sam se nadao na Danima srpskog filma u Hrvatskoj ... je riječ o izuzetno jakim filmovima koje zagrebačka a i šire publike nije imala iz već poznatih razloga otvoreno vidjeti na velikom platnu. Od tog kontigenta filmova koji bi spadali u must see novijeg srpskog filma, samo će biti prikazan "Crni bombarder" , Darka Bajića gdje u vodećim ulogama igraju Dragan Bjelogrlić, Anica Dobra i Srđan Todorović.
Tako da Danima srpske kulture u Zagrebu u organizaciji SKD Prosvjeta (čiji filmski dio će se održati u kinu Europa), filmski program pršti dokumentarcima, a uz ciklus novosadskih autora, koji donosi sedam kraćih filmova i ispitne filmove Fakulteta dramskih umetnosti u Beograda, u kinu Europa pod nazivom 'Antirežimski i antiratni dokumentarni filmovi o Srbiji' bit će prikazana njih tri. Film 'Srbija nulte godine' poznatog režisera Gorana Markovića analizira život građana Srbije u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića te postavlja pitanje koliko smo svi odgovorni i što smo mogli učiniti da spriječimo zlo na ovim prostorima.
Tu su još filmovi 'Anatomija boli 1 i 2' Janka Baljaka koji govore o NATO-ovom bombardiranju Radiotelevizije Srbije 1999. godine, tada propagandnog oružja srpskog režima, u kojem je poginulo 16 ljudi tehničkog osoblja televizije. Dokumentarac 'Pištaljka jača od pendreka' autora Gordana Suše tematizira krađu na lokalnim izborima 1996/1997. te donosi autentične snimke građanskog protesta koje nisu dosad viđene u Hrvatskoj.
Dani srpske kulture održavaju se od 12. do 18. prosinca, te je tu osim ovog besplatnog fimskog programa i kazališni i muzički ( Atelje 212 i Horkestar na Cvjetnom placu).

Filmovi na programu su:

Dani srpske kulture

13.12.2008. Subota


17:00 Srbija godine nulte
r: Goran Marković
18:30 Anatomija boli 1 i 2
r: Janko Baljak
20:00 Pištaljka jača od pendreka
r: Gordana Suša
21:30 Impossible - made in Serbia I (ciklus novosadskih autora)
r: Aleksandar Davić i umetnička grupa Fia
21:30 Ove noge nisu male (ciklus novosadskih autora)
r: Aleksandar Davić, Tolmai Sabolcs i Nenad Milošević
21:30 The Liberator (ciklus novosadskih autora)
r: Željko Garić
21:30 Led Art – Kunstlager (ciklus novosadskih autora)
r: Led Art
21:30 Absolutely dead (ciklus novosadskih autora)
r: Aleksandar Davić i grupa Apsolutno
21:30 Dobro veče (ciklus novosadskih autora)
r: Aleksandar Davić i grupa Apsolutno
21:30 Milenijumska buba (ciklus novosadskih autora)
r: Dragan Živančević i Aleksandar Karišik


14.12. 2008. Nedelja


15:00 Crni bombarder
r: Darko Bajić
17:00 Šljiva (ispitni filmovi Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu)
r: Stefan Arsenijević
17:00 Caged Bird Won't Ever Fly Away (ispitni filmovi Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu)
r: Marija Aranđelović
17:00 Živi mrtvaci (ispitni filmovi Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu)
r: Mladen Đorđević
17:00 Pasulj (ispitni filmovi Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu)
r: Ivan Bukvić
17:00 Motion Report (ispitni filmovi Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu)
r: Verica Patrnogić
18:30 Geto
r: Mladen Matičević i Ivan Markov
20:00 Sav taj folk
r: Radovan Kupres




Vidimo se!

Pitate se od kud ja da recenziram neki koncerat, i koja je to poveznica sa filmom uopće. Pa meni ima ih dovoljno. Prvo ova vrlo popularna grupa je prekojučer dupkom ispunila Tvornicu. Red je bio ispred kakav se rijetko viđa. Drugo ono što mnogi muški nisu znali došle su gomile, doslovno čopori (dozvolite da se poslužim filmskim žargonom podmorničarskih filmova ... wolfs packovi) žena na ovu poslasticu, koja je došla u prvi mah malo preveć (250 -300kn) no, ponekad treba jednostavno neke stvari žrtvovati i ako sam ja u pitanju malo začilati od filma i di ćeš bolje nego da se ode na jedan ovakav ... po meni koncert godine u Zagrebu. Da ne tvrdim da sam vidio podosta ekipe koja je po festivalima di se znam navraćati.

No da se vratim filmskim korijenima. Naime, kad sam zamislio ovaj blog tada sam spomenuo i napisao u "postulatu", "statutu" kako ću pisati i o glazbi kao nezaobilaznom najvažnijem sporednom dijelu svakog filma. Pa ne iznenađuje stoga i činjenica da je Gotan Project, malo poznato onima koji na to obraćaju pažnju, ima dojmljivu statistiku koja se tiće soundtrackova u filmovima danas. Dakle najpoznatija koju ćete oma naići na jubitou je tango Jennifer Lopez iz "Shall we dance" možda i najdojmljivija nekom tko ih još nije dosad čuo. Nadalje oni nižu stvari koje su na soundtrackovima filmova kao što su:
The Bourne Identity (2002) (performer: "Epoca")
The Truth About Charlie (2002) (performer: "Epoca")
Benjamin (2003) (performer: "Vuelvo Al Sur")
Shall We Dance (2004) (performer: "Santa Maria" (2001), "Shall We Dance?" (1951))
Ocean's Twelve (2004) (performer: "El Capitalismo Foraneo")
Guess Who (2005) (performer: "Queremos Paz" (2001))
Sicko (2007) (performer: "Una Musica Brutal")
The Alibi (2006) (performer: "Santa Maria (Del Buen Ayre)")
... no osim ovog dojmljivog popisa mora se dodati i njihova sudjelovanja u nekim serijama od kojih bi ja samo izdvojio ovu većini poznatu:
Six Feet Under (1 episode, 2003) - The Opening (2003) TV episode ("Vuelvo Al Sur")

Oni izvode izuzetno prijemčljive zvukove klasičnog tanga sa crossoverom između techa (i to housea), hip hopa i uglavnom sve to dobro izmiksaju s elektronikom te iz toga nastane jedna izvrsna i vrlo zavodljiva chillout glazba. Koja kad bude dodatno ispunjena baršunastim i senzualnim glasom jednako tako senzualne i neobično lijepe, egzotične Veronike iz Argentine učini da doslovno ponese publiku na val dobre vibre (kao onu prekojučer u zagrebačkoj Tvornici), koji ako sam ja u pitanju trajati će dosta, dosta dugo... do slijedećeg koncerta.
Uglavnom ekstatični i pomalo transcendentalni zvukovi koje ova squadra sa dva kontinenta izvodi su ponijeli sve prisutne bez upotrebe onog nama dobro poznatog starog trika dizanjem ruku pjevača ne bi li u svom zanosu u ekstatično stanje poveli sa sobom i učmalu publiku, to je prekjučer jednostavno bilo ... izlišno. Ono što je Zagrebu i šire Hrvatskoj izuzetno potrebno je više ovakvih koncerata koji bi trebali biti uobičajenost ne bi li edukativno djelovali na "pošumljenu" publiku u Hrvata. Ono što mogu zamjeriti sve u svemu odličnom showu je tango dvojac. Daleko od toga da oni nisu savršeno tehnički otplesali svoje numere na koncertu i doveli povremeno (pogotovo ženski dio dvojca) do ludila rijetki muški dio publike no, to nije ni do koljena onom strastvenom, seksualnom energijom (koja se mora jedino tako osloboditi) nabijenom plesu... ipak plesno i glumački superijornije Jennifer Lopez u filmu "Shall We Dance".

Mislim tko je ikad plesao tango i slične latinoameričke plesove znat će o čemu pričam, a za one koji ne vjeruju neka pogledaju ples u punoj svojoj raskoši sa Jennifer i nimalo lošeg Richarda Gerea.

e solamente para vosotros la marabillosa Veronika Silva y Gotan Project e todavia la atmosphera electrica en el Tvornica!

Bliže se blagdani i polako dolazi do smiraja ovogodišnja filmska sezona. Ostalo mi je još tek nekoliko filmskih najava. Prva je ona koja će trajati sve do 23 o.m., a tiće se jedne od vrlo slavnih kinematografija svijeta. Riječ je o jednoj slavenskoj i to ovog puta poljskoj.
Who is who u poljskoj kinematografiji i na koje se razdoblje referira najpoznatije doba poljskog filma (i ujedno ono razdoblje koje ćemo imati prilike vidjeti)?
teško je tu izdvajati neka imena, opet se svodi na ukus pojedninog gledatelja. Nekako bi ta lista imena poznatih režisera išla od : Roman Polańskog ("Rosemary's Baby", "Frantic", "The Pianist"), Andrzej Wajde ("Katyń" je njegov najnoviji izuzetno provokativan temom koju je otvorio ... potresan film o masakru poljskih oficira u Katinskoj šumi), Krzysztof Kieślowski ( "The Decalogue", "The Double Life of Véronique", "Three Colors" ... kojima je stekao kultni status pred kraj života) kao recimo najrazvikanijih poljskih režisera.
Ostali manje razvikani ali ne ništa manje važni su i: Piotr Andrejew, Józef Arkusz, Stanisław Bareja, Walerian Borowczyk, Marek Brodzki, Piotr Dumała, Aleksander Ford, Wojciech Has, Agnieszka Holland, Jerzy Hoffman, Wanda Jakubowska, Tadeusz Jaworski, Kazimierz Karabasz, Jerzy Kawalerowicz, Jan Jakub Kolski, Tadeusz Konwicki, Krzysztof Krauze, Jerzy Kucia, Kazimierz Kutz, Józef Lejtes, Jan Lenica, Marcel Łoziński, Juliusz Machulski, Janusz Majewski, Lech Majewski, Janusz Morgenstern, Andrzej Munk, Jerzy Passendorfer, Marek Piwowski, Stanisław Różewicz, Zbig Rybczyński, Jerzy Skolimowski, Ladislas Starevich (Władysław Starewicz), Jerzy Stuhr, Piotr Szulkin, Michał Waszyński, Krzysztof Zanussi, Andrzej Żuławski, Lucas Rembas.

Pak ovaj ciklus poljskog filma ne ide toliko široko kao ovaj popis a slijedeća imena su ta koja se spominju: Andrzej Wajda, Andrzej Munk, Jerzy Kawalerowicz, Wojciech Has, Kazimierz Kutz, Tadeusz Konwicki, Stanisław Różewicz. To su režiseri koji su postali poznati u razdoblju od 1955 - 1963.g.
Tako dakle svi Hrvati koji se nađu od 08.12. pa sve do 23 o.m. imaju izvanrednu priliku da pogledaju u kinu na velikom platnu i u ugodnoj atmosferi kina Tuškanac nešto od reprezentativnog ciklusa poljske klasike. Naime šest važnih filmova petorice velikih redatelja kojima je zajedničko da su filmove iz ovog programa realizirali prema književnim predlošcima. Prvi je na rasporedu potresni i kritički nabijeni Wajdin film Pepeo i dijamant s karizmatičnim Zbigniewom Cybulskim u glavnoj ulozi, a ciklus završava filmom Quo vadis? koji je poznat kao najskuplji film poljske kinematografije.


09.12.2008 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus poljskog filma: Osmi dan tjedna (Osmy dzien tygodnia)
Rezija: Ford, Aleksander, igrani, 35 mm, boja, 1958, 83 min
Uloge: Sonja Ziemann (Agnieszka Walicka), Zbigniew Cybulski (Piotr Terlecki), Barbara Polomska (Ela), Ilse Steppat (Walicka)


10.12.2008 u 20h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus poljskog filma: Pepeo i dijamanti (Popiol i diament)


12.12.2008 u 20h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus poljskog filma: Osmi dan tjedna (Osmy dzien tygodnia)


13.12.2008 u 20h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus poljskog filma: Obecana zemlja (Ziemia obiecana)
Rezija: Wajda, Andrzej, igrani, 35 mm, boja, 1975, 179 min
Uloge: Daniel Olbrychski (Karol Borowiecki), Wojciech Pszoniak (Moryc Welt), Andrzej Seweryn (Maks Baum), Anna Nehrebecka (Anka Kurowska), Tadeusz Bialoszczynski (Ojciec Karola - Karolov otac)


15.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Dolina Isse
Režija: Konwicki, Tadeusz, 1982, 110 min, Uloge: Maciej Mazurkiewicz (Tomaszek), Anna Dymna (Magdalena), Maria Pakulnis (Barbarka), Danuta Szaflarska (baka Misia), Ewa Wisniewska (Helena), Edward Dziewonski (baka Surkont)

utorak, 16.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Obećana zemlja
Režija: Wajda, Andrzej, 1975, 179 min, Uloge: Daniel Olbrychski (Karol Borowiecki), Wojciech Pszoniak (Moryc Welt), Andrzej Seweryn (Maks Baum), Anna Nehrebecka (Anka Kurowska), Tadeusz Bialoszczynski (Ojciec Karola - Karolov otac)



srijeda, 17.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Dolina Isse
Režija: Konwicki, Tadeusz, 1982, 110 min, Uloge: Maciej Mazurkiewicz (Tomaszek), Anna Dymna (Magdalena), Maria Pakulnis (Barbarka), Danuta Szaflarska (baka Misia), Ewa Wisniewska (Helena), Edward Dziewonski (baka Surkont)



petak, 19.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Majka Kraljeva
Režija: Zaorski, Janusz, 1983, 127 min, Uloge: Magda Teresa Wójcik (Lucja Król), Zbigniew Zapasiewicz (Wiktor Lewen), Franciszek Pieczka (Cyga), Boguslaw Linda (Klemens Król)



subota, 20.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Quo vadis?
Režija: Kawalerowicz, Jerzy, 2001, 160 min, Uloge: Pawel Delag (Marcus Vinicius), Magdalena Mielcarz (Lygia), Boguslaw Linda (Petronius), Michal Bajor (Nero), Jerzy Trela (Chilo Chilonides), Franciszek Pieczka (Apostol Petar)



ponedjeljak, 22.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Majka Kraljeva
Režija: Zaorski, Janusz, 1983, 127 min, Uloge: Magda Teresa Wójcik (Lucja Król), Zbigniew Zapasiewicz (Wiktor Lewen), Franciszek Pieczka (Cyga), Boguslaw Linda (Klemens Król)



utorak, 23.12.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
Quo vadis?
Režija: Kawalerowicz, Jerzy, 2001, 160 min, Uloge: Pawel Delag (Marcus Vinicius), Magdalena Mielcarz (Lygia), Boguslaw Linda (Petronius), Michal Bajor (Nero), Jerzy Trela (Chilo Chilonides), Franciszek Pieczka (Apostol Petar)

... naravno karte su po 10 kunjerosa i ... vidimo se tamo!

Za danas imam jednu najavu za koju mislim da spada u rang onih probavljivih vijesti o nekomercijalnim, nezavisnim, art filmovima. Naime riječ je o najblažoj formi i najokorjelijim štovateljima komercijalnog filma, onoj jednominutnoj formi. Di ćeš kraće od toga, a da ima nekakvu prepoznatljivu formu filma.

Zanimljivost za sve one koji možda ne znaju da se ova zagrebačka revija odvija od 2004 unatoč tome što postoji stariji brat u Požegi, gdje se međunarodni festival jednominutnog filma održava već od 1993.g. U Požegi postoji selekcija dok se u na ovoj reviji domaćeg jednominutnog filma u Zagrebu mogu vidjeti, uz iznimke, svi pristigli filmovi domaćih autora ne stariji od dvije godine.

Uz pred vas podastrijete razloge mogu sasvim opravdano ustvrditi kako mjesta za ove obje filmske manifestacije ima, jer ako ništa riječ je o formi koja ne može gledatelja zamoriti.

Vidimo se danas (05.12.2008 ) u kinu Tuškanac u 20h na 5. revija jednominutnog filma: 60 sekundi hrvatskog filma!

Znam, vidim da mnogi prate recentnu američku filmsku produkciju. Naravno riječ je o onoj komercijalnoj, no rijetkost je da se prati ona jedina koja vrijedi, a to je nezavisna filmska produkcija (iako kad je riječ o nezavisnoj u USA se to mjeri milijunima dolara). Dakle siguran sam da ste svi čuli za jedan mali, sve moćniji u svijetu filma Sundance film festival. Mnoge naše dalekovidnice su ga prepoznale kao Novu Meku u kojoj mogu lakše doći do intervjua sa nekom od poznatijih filmskih zvijezda Hollywooda. No, mnogi ne znaju za još jedno referentno mjesto gdje se također dodjeljuju nagrade najboljim filmovima iz nezavisne američke produkcije. To su kako naslov veli, Gothamove nezavisne filmske nagrade. Ovdje osim ovogodišnjih nominiranih i pobjednika imate i pregled unazad svih tih godina postojanja ove nagrade ... pak ove godine dobitnici i nominirani su bili izuzetno zanimljivi filmovi. Siguran sam da bi mnogi hrvatski filmski selektori blagoslovili ovaj događaj da im se kalendarski smjesti negdje sredinom godine, i tako olakšali budgete svojih festivala za par putovanja po filmskim festivalima. Inače proglašenje pobjednika je bilo prije dva dana u Cipriani Wall Streetu u New Yorku.

Lista pobjednika 2008 je slijedeća:

Najbolji igrani film: "Frozen River"
Najbolji dokumentarni film: "Trouble the Water" (među kandidatima za ovu nagradu je bio i odličan dokumentarac "Man on the wire" koji je priskrbio si veliku pažnju za trajanja Motovuna)
Nagrada za najbolju grupnu glumačku izvedbu :
"Synecdoche, New York" - Philip Seymour Hoffman, Samantha Morton, Michelle Williams, Catherine Keener, Emily Watson, Dianne Wiest, Jennifer Jason Leigh, Hope Davis and Tom Noonan i
"Vicky Cristina Barcelona" - Scarlett Johansson, Rebecca Hall, Javier Bardem and Penelope Cruz
Najbolje režisersko otkriće: Lance Hammer, "Ballast"
Najbolje glumačko otkriće: Melissa Leo, "Frozen River"
Najbolji film koji ne igra u vašim kinima: "Sita Sings the Blues"

Dodjelu nagrada je za "The Daily Show" vodila Asif Mandvi. Osim ovih nagrada glumica Penelope Cruz, režiser Gus Van Sant i Melvin Van Peebles te dokumentaristica Sheila Nevins su dodijeljenje Nagrade za postignuča u filmskoj industriji.

... inače Synecdochu i Vicky Cristinu (igra u multipleksima) imate ili ste imali prilike vidjeti u hrvatskim kinima ili po festivalima, no zanimljivo je da za dobitnika nagrada u Sundanceu i sada ovdje "Frozen river" nije nađen interes među distirbuterima ili na neko mjesto na festivalima. To mi jednostavno nije jasno. Možda sada će taj film dobiti neko mjesto iako ako se mene pita podosta je kasno jer se time dosta kaska za svjetskom ponudom. Iako filma nema na YouTubeu pa da vam ga ovdje prikažem ... ima i više nego izdašan trailer, stoga uživajte.

Naravno ne zovem vas na šoping harač po Grazu, Trstu ili Brežicama, već u kino koje daje dobre vibracije gradu i Kroejši u cijelosti. Dakle objavljen je neki dan novi program kina Europa pa se tako tamo more vidjeti, po blogu hvaljeni i osporavani, novi Matanićev film Kino Lika. Osim toga tu je i dalje odličan film o EKV-u te novi film čovjeka koji je najbolje ispričao priču Ivinom rođendanu i sad nam daje filmski omnibus o Tri priče o nespavanju.


Dakle na programu su redom od danas:

03.12. SRIJEDA
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
21:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica


04.12. ČETVRTAK
17:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
19:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
21:00 VIDEOSKOP



05.12. PETAK
17:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica
19:15 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
21:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić


06.12. SUBOTA
19:00 Plavi zub (Festival filmova snimljenih mobitelom)



07.12. NEDJELJA
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
21:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica


08.12. PONEDJELJAK
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica
21:15 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić


09.12. UTORAK
17:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica
19:15 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
21:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić


10.12. SRIJEDA
17:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
19:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica
21:15 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić


11.12. ČETVRTAK
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
21:00 Solo (premijera)
r: Tomislav Žaja, Davor Švaić


12.12. PETAK
17:00 Tri priče o nespavanju
r: Tomislav Radić; uloge: Ecija Ojdanić, Jasna Ančić, Rosana Pastor, Dario Marković, Žuža Ergenyi, Maria Almudever, Marinko Prga, Dražen Bratulić
19:00 Kino Lika
r: Dalibor Matanić; uloge: Krešimir Mikić, Areta Čurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica
21:15 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić


... vidimo se!

... to je ono što su uvijek priželjkivali fanovi... sukob Titana.

1. Quantum of Solace, 17.667 gledatelja
2. The Women, 7.309 gledatelja
3. Open Season, 6.986 gledatelja
4 Pravedno ubojstvo, 5.325 gledatelja
5. Elegy, 3.419 gledatelja
6. Mamma Mia!, 2.608 gledatelja
7. Saw 5, 2.378 gledatelja
8. Nights in Rodanthe,1.869 gledatelja
9. Mirrors, 1.579 gledatelja
10. Wild Child, 1.113 gledatelja

... došao je novi, bolji Đejms Bond i poveo pred drugima za "tri dužine kina" da se tako izrazim. Tu je film Žene, tako da si curke mogu organizirano u kino, gdje je riječ o još jednom u nizu chickfilckova koji ... ne treba ako bogaznate i volite film ići gledati u kino zato jer u njemu "aristocats", vama radnim i napaćenim ženama prepričavaju svoje trivijalne doživljaje u frizeraju. Mislim šta je ovo? Ovo svakako nije film i nije zabava, već je mučenje dabra pred dranje kože za vaš gušt. Ovo me više podsjeća da volite nositi krzno najrijeđh životinjica naše nam plave kugle, kao recimo najmanjeg primata na svijetu (da znate kolko je mali i slatki, ne bi mu to činile). Ovaj film je dakle katastrofa isto kao, niti među ženama vrlo hvaljen "Sex i grad". Ako pak žensko sestrinstvo mora kolektivno ići u kino onda je za tu priliku ipak bolji Mamma mia! Ovaj film priča opet o ženama i ljubavima, ali kroz pjesmu. Odličan film, lijepe pjesme, lijepi komadi (žemski). No da ne bi generalizirao ima ljudi koji vole ići gledati očajne i već po ne znam koji put prežvakane hororce u kino. Niti ovaj put na ovoj ljestvici ne nedostaje Pilana broj 5 s novim dranjima kože za sve sadiste grada i šire pa onda Ogledala koji koketira sa nevidljivim nadnaravnim, kojeg na kraju i prikaže kako izgleda. Uglavnom riječ je o dva osrednja horora koji neće niti djete u kolicima prestrašiti naviklo na konstantne mafijaške obračune u miloj nam metropoli.
Začudno, ali za mene jedino sa ovog popisa filmova koji "obaraju rekorde gledanosti" preporučam, iako se samnom ne bu složila Ida Prester, jedini ... donekle film, pri tom mislim na sf hard core akcijski film "Quantum of Solace". Dakle vjerujem da će se i većini žena svidjeti jer on je po prvi puta čovjek od krvi i mesa, okrutan, nepopustljiv, a i zaljubljuje se jednom (ako ste gledali "Casino Royale" onda znate za Vespu, e ona se spominje i u ovom filmu iako je nema, nevjerojatno zar ne) ... definitivno ovaj science fiction je najbliže onome što u sf žanru predstavlja ST serijal.
Pak moja preporuka tjedna će naravno iz gore pobrojanih razloga biti za odlazak, ako ste u Zagrebu, u kino Europu na neki od njihovih filmova iz ponude. Imate lijep izbor (od komedija do krimića) i jeftinije je nego u multipleksima i ono najbitnije kad izađete iz kina imati ćete o ćemu pričati ili smijati se. Da ne bi bilo da govorim nejasno moj favorit tjedna je "Orkestar u gostima". Dakle kino Europa.