faraonn
18.05.2006., četvrtak
U raskoraku
|
Uplaše me okićene riječi, kao buket ruža donesen za oproštaj. Bolje ne dolazi, ako vlakovi čekaju. U mom svijetu vlakova nema. U mom svijetu snjegovi ne padaju, a ako i slučajno padnu, dođu za pozdrav samo. Laste sa sjevera umorne, ovdje slijeću. Ponekad, u čežnji svojoj zaspem, a taj san moli nebuđenje. Mi tada ne maštamo, mi smo u vječnom proljeću. San je najljepša stvarnost, a bol je zaleđeno djetinjstvo.  |
