Nad jablanom,
kao jezerom,
oblak u
snu zalutao.
Prelet iznad
ponora,
ništa dobro ne
posjeduje,
ništa ne
dokazuje.
Misteriji budućeg,
drže još
otvorene oči.
Pretvaraju me
u čekanje.
Ako nađem
zadnje tonove,
zalutale
obalama,
neću ostaviti
sjećanje,
valovima
zavještano.
Ako nađem!
Inače,
valovi će isprati
svaki djelić
lijepog sna,
što si mi ga udijelila.
Osim,
ako se Ti
Mojom Srećom
ne zoveš.
|