faraonn
27.03.2006., ponedjeljak
Iz nekih sjećanja ne želim biti prognan
|
Tamo, gdje pjetlovi jutro bude, gdje se čuje govor ptica. Među hukom borova i jela, nestala je moja majka-jedinica. Mukom zavijen, pobjegao je vjetar, nestale kiše, zaspali snjegovi. Samo breze, drske ljepotice, u pozdravu mirnom miluju sjećanja. Sjećanja moja, bol nikad preboljena, tuga nikad zaboravljena. Iz ovog sjećanja jedino ne želim da me nikada prognaju.  |
