Najlepše
od prošle noći
je njena prošlost.
I danas se
prosipa s lica
njena praznina.
Odakle, kuda?
Nisu to pitanja
spavača i djece,
to su biografije
testamenti.
Dijete najjače plače
pri rođenju,
a onda
sve tiše i
tiše, dok
čovjek
ne ušuti.
Izmaglice,
kao da donose
osmjehe daleke,
vedrinom začinjene.
Proleti po neki
pismonoša,
bez pozdrava,
a ja moga
čekam.
Otrže se,
s grane
vrabac,
kao list.
Meni su
jesen i zima
dosadile...
|