faraonn
19.03.2006., nedjelja
U proljeće se sagledavaju istine
|
I kad bjesne orkani u meni, a licem titraji odaju buru, ne može da pjeni unutrašnje more. Gasit će ga, samo kad ja hoću, neumorni monsuni. Možda je i stvarno tako, a možda proljeće i ne postoji. Ipak, sačekat ću. Ionako trajem. Možda i mene život iznenadi. Ustremljen nebu, pogled se hrani. Krikom pogođen galeb, od bola se brani. Samo života vrijedne, i one hrabre, ubije suhi mraz, rani. Neki u pokušaju i pobijede upornošću, kao što noć smjenjuju dani. Tko svijetlo zove, njemu ga i donose, sjenokosi rascvjetani.  |
