(Tebi, ljubavi moja,
Tebi, koja si me vratila u život)
Nebo povijeno
nad glavom
majčinski
spava.
Ne tražim
više Tebe.
ni kosu Tvoju,
ni osmjeh,
ni oči tvoje
grahoraste.
U meni više
želja
ne raste.
Tražim prijatan kamen
da glavu spustim,
bit će mi mekan
od pomisli na Tebe.
I nemam želju
nijednu
nikom
da izustim.
Jer imam Tebe,
daljinom razapetu,
ali samo moju
i meni svetu.
|