faraonn
14.02.2006., utorak
Ranila si me, ljubavi moja
|
(Iako povrijeđen, opraštam Ti) Ako prođem bez okreta glave, orošena čela i pogleda sjetna. Ranila si me, ljubavi moja, bez razloga. Nemoj opet da me boliš, maglo. U tebi tražim jesen. Proljeće mi oteše naglo, pa se putnik i ne sjeća pjesme, pjesme i sna što mu oteše. Ranila si me, ljubavi moja, oduzela mi pravo na proljeće. Ponovni zalet valova, ostaje zariven o kamenje. I neće trajati povratak dok se polomljeni krik galeba ne stiša. Jer ranila si me ljubavi moja, nepravdom svojom. Šetam obalom rastrzan, omamljen bolom. I nema broda, ni svjetionika, da bih njima glavu okrenuo. Ni tvoga Sunca nemam! Ljubavi moja, ranila si me. Kapetansku odoru savijam i moru poklanjam. A Tebi ću ipak, iako mutnog, cijelog sebe pokloniti. Nije bijes, nije sjeta, a ni muka. Postala mi je draga valova buka. Iako si me nepravdom ranila, opraštam ti sve ljubavi moja. Napravi od jeseni proljeće, od kiše učini Sunce, i vrati dugine preljeve. Jedino Ti možeš ponovo vratiti me na mjesto kapetana.  |
