(Vrati me u život)
Vraćeno proljeće
mijenja oblike
kao i svi
duhovi.
Nekima dođe
u punom sjaju,
Mene ni ne dotakne.
Sačekati proljeće
mogu samo
proljeća željni.
A ono dođe neprimjetno,
A neke zaobiđe.
Tebi uvjek dođe
Rascvjetana moja.
Tjerani od sebe
kipe talasi
u nama.
I nema
smiraja.
Buđenje je osudilo
zavještanje
nesanice.
Samo se otimaju
zaboravljeni oluci,
ispunjeni
kišnim
nesporazumom.
Rasčesljana kosa
žalosne vrbe
vjenčiće proljeću
vraća,
dok zatečeni zraci,
upleteni,
nemoćno bježe.
I od mene bježe.
Lijeno,
kao anakonda,
otiče rijeka.
Lijeno i
odsutno.
Ja na drugoj
obali cekam.
Nazirem te.
Proljeće je,
ružo moja,
u Tebi.
Hoće li ga onda biti
i u meni?
|