faraonn
09.02.2006., četvrtak
Nebeska simfonija
|
Prostorom se misli šire kao želje zalutale. Samo oblaci uzalud opominju: sletjeti je kao i umrijeti! Ruže kad odrastu prepoznatljivo, žure svome smiraju, same sebi dovoljne. Nije to čežnja nebeska, nedavanje je samo strah od pada i nekog novog treska. Noć ne smije biti lijepa. Najbrži put do propasti nađe ljubav. Jer je čudesna, a istovremeno, varljiva i slijepa.  |
