Prostorom se misli šire
kao želje zalutale.
Samo oblaci uzalud
opominju:
sletjeti je kao i umrijeti!
Ruže kad odrastu
prepoznatljivo,
žure svome smiraju,
same sebi dovoljne.
Nije to čežnja nebeska,
nedavanje je
samo strah od pada i
nekog novog
treska.
Noć ne smije biti lijepa.
Najbrži put do propasti
nađe ljubav.
Jer je čudesna,
a istovremeno,
varljiva i slijepa.
Post je objavljen 09.02.2006. u 06:59 sati.