Izazivam kišu
da spere
vec osušene
tragove u
očima.
Imat ću gošću
ili joj
idem u goste,
a oči moraju
blistati sjajem.
Izazivam kišu,
Ali ako pođe
mojim tragom,
ne želim
da rastužim,
vec dovoljno
tužno,
Tvoje lice
drago.
Kako da Te čuvam,
a čuvati moram,
dragocjeno moje.
Ponesen vedrinom
i Sunca se
bojim.
Znam za jedno
selo
između dvije
gore
ali neću reći,
jer čuvati
moram.
Šutnjom
ću te čuvati,
ljubavi moja.
Ja, Tvoj
Anđeo planine.
|