faraonn
02.02.2006., četvrtak
Ljubomora
|
(oprosti, ponekad je jača od mene) Oslanjam pogled na pupoljak-glavu. Kao ranjen soko poslani vrisak pratim. Dao bih i treće oko, da se vrati ruke stisak, što sa ruže odlijeće, visoko. Otresam krilo. I grane šara crvena tinta unutrašnjeg pisma. Srce joj bunar. S razlogom ili bezrazložno, grizem se. A moja ruža stoji i čeka, mene čeka. Bojom mi kaže kako nemam pravo, i mirisom mi ranjeno krilo liječi.  |
