faraonn
29.01.2006., nedjelja
Jedna optimistična
|
(osnaži me, ružo moja) Bjelina monotono caruje. Nema osmijeha Da izazovu mirise. Nema! Samo praznina i monotonija. Htio sam proljećem da odjenem polja. Ali, po meni previše je svježih rana A godina obećava u sebi i lijepih dana. Ne posrćem to, sramota bi bila. Samo bole mjesta gdje su nekad krila bila. Na komandnom mostu s ružom u reveru, Kapetan prkosi sebi i hladnom Sjeveru.  |
