Blog jedne dvoumice
ZAR SAM POSTALA NITKO?
Kažu ljudi promjene su dobre inače upadneš u kolotečinu. Slažem se jednim djelom s njima ali pitanje je kakve su promjene dobre? U zadnje vrijeme sam i ja primjetila neke promjene u svojoj vezi. Sjedimo dragi moj i ja i on govori kako će od idućeg mjeseca uplaćivati štednju u banci. Sve je to ok i podržavam ga. A onda kroz priču kaže" to mi je 4,200.00kn godišnje". U tom trenu sam zastala. Stvar nebi bila loša da nije prije mjesec dana izjavio da se nikad neće ženiti i da neće imati djece. Prvotno su to bile šale a onda sam ga jednom upitala dali stvarno misli tako i on veli "da". I onda priča o kolegici s posla koja ima 30g., presuper je, i singl je. Na to nabaci komentar da je tako najbolje.
Dobro koji kurac onda ja trunem kraj tebe ako su ti druge presuper, ako se nećeš ženiti, ako nećeš imati djecu i ako ne planiraš budućnost sa mnom???????
-Daj smiri se i ne drami.-veli on.
-Kako da se smirim kad ja kao kreten zamišljam i planiram našu budućnost a sad me tako potkopavaš?
I zaista od toga dana sam shvatila da on zaista ne želi imati djecu, ne želi se ženiti, bitne su mu materijalne stvari. Bitno je imati dobar auto, dobru kuću, puno para i piti pivo cjeli dan.
Ovo danas je samo potvrdilo moju sumnju da ne vidi mene pored sebe u budućnosti.
Sad mu je fora da "će on imati". Pitam ga neki dan kakvi su mu planovi za život, jer vidim da više uopće ne razgovarano o tome, on veli "da neželi nikoga zamarati s tim i ne želi nikome govoriti".
Halooooooooooo? ZAR SAM JA POSTALA NITKO? ZAR SAM OD NEKADAŠNJE NAJVEĆE NJEGOVE LJUBAVI POSTALA TEK SJENKA?
Zar se osoba tek tako može istrošiti i odbaciti na tako brutalan način?
Zaista više ne znam gdje pripadam i kad me netko pita kakvi su mi planovi za budućnost odgovorim" preživjeti do sutra i tako iz dana u dan".
Htjela sam mu reći kako se osjećam ali me ne želi saslušati nego odmah skoči" nemoj me klati s glupostima, ne želim o tome i sl."
Pitam se zašto smo mi žene tako dobroćudne i naivne?
Zašto one dobre uvjek zaskoči takva sudbina?
Trudim se ostati smirena ali ne znam koliko ću još moći tako.
Pokušavam se vidjeti u njegovoj budućnosti ali mi jednostavno ne polazi za rukom...
Dragi Bože!
Želim Ti se ponekad obratiti i zamoliti Te za nešto ali na žalost nisam taj tip osobe koja će moliti.
Ponekad Ti želim reći da nisi fer prema meni, ali se onda sjetim ljepih trenutaka u svom životu i posramim se svojih misli. Znaš, nikada Te nisam molila neke velike stvari, nisam tražila da
se okreneš meni i zaspeš me darovima.
Ono što sam tražila bile su sitnice od kojih je zapravo satkan ovaj svijet.
Nekad stvarno poželim nestati, ali se sjetim da Ti to nebi htjeo.
Svima si dao život pa tako i meni.
Znam da nisi sretan kada ja plačem ili kad sam bolna, ali pitam se zašto onda to uopće i dopuštaš.
Zašto odlaze nevini ljudi, zašto oni zli uvijek sve prežive?
Zar nije dosta što ih puno umire od gladi već si morao dodati još i te iznenadne smrti?
Kako možeš mirno gledati dok ljudi stradavaju zbog tuđe ruke ili zavisti?
Zar Ti nije žao djece koja ostaju bez roditelja?
Toliko Ti toga želim reći ali ne znam kako...
Ako smo svi isti pred Tobom zašto dozvoljavaš sav taj kaos?
Po tome sam shvatila da i gore ima politike...
Ako si dobar onda brzo umreš.
Ako si muljator nadživiš cjelu obitelj.
Ne kužim, što se dogodilo tamo gore da si počeo postupati tako?
Jesmo li Te s nečime uvrijedili?
Reci ako jesmo, ljudi smo griješimo i ispravljamo svoje greške pa ćemo i tu ispraviti.
Daj nam neki znak da znamo da nismo sami u ovom životu što kao divlja rijeka teče.
Daj budi uz nas.
Ne ostavljaj nam tek puste nade i sjećanja.
Što da napravim kad se nađem pred zidom i ne znam kako dalje?
Pomozi mi.
Trebam Te uza se u ovim trenucima.
Znam da Te trebaju i druga bića ali odvoji malo svog Nebeskog vremena za još jednu izgubljenu dušu.
Za mene.
Izdvoji vremena za svakoga po malo.
Posveti se svima jednako.
Nemoj jedne ljubiti a druge zaboravljati. Nije fer prema ljudima i njihovim malim dušama što lutaju.
Reci mi kako da ti se izravno obratim?
Kako da budem sigurna da ćeš saslušati mene ili bilo koga drugoga tko te
skrušeno moli i vapi za pomoću tvojom?
Kako da znam da naša pisma i molitve ne bacaš u smeće?
Znam da svi zajedno trebamo više vjerovati u tvoju ljubav i moć, ali kad te netko pokosi
nisi siguran trebaš li toj osobi više davati svoje povjerenje.
Lutaš i sakupljaš ona mala zrna sreće što su ostala iza vrata prošlosti.
Daj nam pomozi, svima a ne samo meni.
Objasni mi smisao života u kojem te netko stalno vrijeđa, omalovažava i kad poželiš nestati.
Naprosto se pitaš zašto si se rodio i koja je tvoja svrha na svijetu.
Zašto živjeti kad je život tek sekunda u vječnosti u koju ćemo svi jednoga dana otići?
Molim te potrudi Se da mi odgovoriš jer željno iščekujem tvoj argument, iako nisam sigurna da ću ga ikada dobiti natrag.
Reci anđelima da malo više slušaju naše molitve i da ne spavaju kad se duše mole i traže te pomoć. I daj napokon, pozdravi gore sve drage mi ljude i reci im da se možda vidimo uskoro!!!
S ljubavlju Tvoja Nana
Stigma bivše ljubavi
Opet me pere neka jebena depresija, ne znam jel to inače u rujnu ili je sve u mojoj ludoj glavi...
Imam puno toga za napisati pa bolje da odmah počnem iako ne znam od kojeg dijela svoga života da krenem...
Neki dan sam nešto razmišljala i shvatila da su me sva sranja koja sam imala u životu samo ojačala.
Zaljubila sam se vrlo mlada, sa 15 godima prvi put.
Sad kad pogledam vidim da je lik bio (i ostao) kreten.
Pio je, razbijao a ja naivna kakva sam bila vjerovala da je on super.
Prijetio mi je da će me ubiti, pratio me kad sam išla u školu i nazad,
stajao satima ispred moje kuće...
Psihički me uništavao iz dana u dan.
Druga ljubav je potrajala nešto duže, oko tri godine.
Bilo je super dok smo bili u Slavoniji.
Onda je on otišao u Zg raditi i ja sam prestala izlaziti iako je on
svako malo odlazio na tulume, a ja nisam smjela otići na kavu jer bi me u protivnom ostavio.
Voljela sam ga više od ičega i sve bih dala za njega.
Sjećam se kako me jednom ostavio jer sam ostala sa sestričnom na kavi jer je nisam vidjela mjesecima prije. I tako iz dana u dan. Ostavljao me svako malo zbog pizdarije jer je bio glupi konzervativac. Nije žena za birtije već za kuću i djecu.
Govorila sam mu da je dpbro dok opraštam i vraćam se jer kad ja prekinem više nas Bog dragi neće sastaviti.
Počeli smo živjeti zajedno i sve je bilo super, ali malo po malo me je gušio.
Šutjela sam i trpila, uvijek kad bi mi brat dolazio bila sam najsretnija na svijetu
a kad bi odlazio lila sam gorke suze. Sad vidim da sam trebala prije reagirati.
Glumila sam sretnu osobu izvana a u dubini duše sam vrištala od bola.
Tješila sam se da će biti bolje.
U veljači me istjerao iz stana jer mu se nisam javila na telefon dok sam bila na poslu.
Navečer u devet sati ostala sam bez krova nad glavom, u gradu gdje nikoga ne znam.
Nazvala sam buraza i došao je po mene. nije me ništa pitao kad je došao.Sve mu je bilo jasno kad je vidjeo moje suzne oči. Nakon te večeri je krenuo pravi pakao. Krenula su proganjanja na poslu, zivkanje na telefon, prijetnje od strane njegove obitelji i ostali pakao. Nakon nekoliko dana smo se vidjeli i objasnila sam mu sve šta mi je radio. Tek mu je kasnije došlo u glavu da nije bio fer i da me zatvarao i gušio sa svojom ljubomorom.A da ne govorim o "slučajnim" udarcima . Nije prošlo dugo kad je sletio s ceste i ostao mrtav na mjestu. Tih dana mi ništa nije bilo jasno, sve mi je u magli nekako. Pamtim bratove riječi da će biti bolje.Vrijeme sve lječi,govorili su mnogi. No kako je vrijeme odmicalo meni je sve bilo gore. Njegova obitelj je mene krivila za njegovu smrt, pogotovo sestra i tata. krenula su zivkanja moje obitelji i mene u neko doba noći, puštanje glazbe i slične stvari. Malo po malo situacija se smirila mada i danas kad prođem svojim selom osjetim osuđujuće poglede na sebi. Jebiga, život ide dalje, sad samo sebe krivim što nisam prije reagirala i spasila mnogo ljudi od te agonije. Zato sam naučila da više ne šutim ako nešto nije u redu ili ako nisam sretna.Vičem na sav glas i vrištim ako treba. Prošlost je ostala iza mene, imam novi život ali svejedno se nekada zapitam dali će se to ponoviti....
