Blog jedne dvoumice
Dragi Bože!
Želim Ti se ponekad obratiti i zamoliti Te za nešto ali na žalost nisam taj tip osobe koja će moliti.
Ponekad Ti želim reći da nisi fer prema meni, ali se onda sjetim ljepih trenutaka u svom životu i posramim se svojih misli. Znaš, nikada Te nisam molila neke velike stvari, nisam tražila da
se okreneš meni i zaspeš me darovima.
Ono što sam tražila bile su sitnice od kojih je zapravo satkan ovaj svijet.
Nekad stvarno poželim nestati, ali se sjetim da Ti to nebi htjeo.
Svima si dao život pa tako i meni.
Znam da nisi sretan kada ja plačem ili kad sam bolna, ali pitam se zašto onda to uopće i dopuštaš.
Zašto odlaze nevini ljudi, zašto oni zli uvijek sve prežive?
Zar nije dosta što ih puno umire od gladi već si morao dodati još i te iznenadne smrti?
Kako možeš mirno gledati dok ljudi stradavaju zbog tuđe ruke ili zavisti?
Zar Ti nije žao djece koja ostaju bez roditelja?
Toliko Ti toga želim reći ali ne znam kako...
Ako smo svi isti pred Tobom zašto dozvoljavaš sav taj kaos?
Po tome sam shvatila da i gore ima politike...
Ako si dobar onda brzo umreš.
Ako si muljator nadživiš cjelu obitelj.
Ne kužim, što se dogodilo tamo gore da si počeo postupati tako?
Jesmo li Te s nečime uvrijedili?
Reci ako jesmo, ljudi smo griješimo i ispravljamo svoje greške pa ćemo i tu ispraviti.
Daj nam neki znak da znamo da nismo sami u ovom životu što kao divlja rijeka teče.
Daj budi uz nas.
Ne ostavljaj nam tek puste nade i sjećanja.
Što da napravim kad se nađem pred zidom i ne znam kako dalje?
Pomozi mi.
Trebam Te uza se u ovim trenucima.
Znam da Te trebaju i druga bića ali odvoji malo svog Nebeskog vremena za još jednu izgubljenu dušu.
Za mene.
Izdvoji vremena za svakoga po malo.
Posveti se svima jednako.
Nemoj jedne ljubiti a druge zaboravljati. Nije fer prema ljudima i njihovim malim dušama što lutaju.
Reci mi kako da ti se izravno obratim?
Kako da budem sigurna da ćeš saslušati mene ili bilo koga drugoga tko te
skrušeno moli i vapi za pomoću tvojom?
Kako da znam da naša pisma i molitve ne bacaš u smeće?
Znam da svi zajedno trebamo više vjerovati u tvoju ljubav i moć, ali kad te netko pokosi
nisi siguran trebaš li toj osobi više davati svoje povjerenje.
Lutaš i sakupljaš ona mala zrna sreće što su ostala iza vrata prošlosti.
Daj nam pomozi, svima a ne samo meni.
Objasni mi smisao života u kojem te netko stalno vrijeđa, omalovažava i kad poželiš nestati.
Naprosto se pitaš zašto si se rodio i koja je tvoja svrha na svijetu.
Zašto živjeti kad je život tek sekunda u vječnosti u koju ćemo svi jednoga dana otići?
Molim te potrudi Se da mi odgovoriš jer željno iščekujem tvoj argument, iako nisam sigurna da ću ga ikada dobiti natrag.
Reci anđelima da malo više slušaju naše molitve i da ne spavaju kad se duše mole i traže te pomoć. I daj napokon, pozdravi gore sve drage mi ljude i reci im da se možda vidimo uskoro!!!
S ljubavlju Tvoja Nana
