NEŠTO DRUGAČIJE...

Ko o čemu, Fanika o filmovima

U biti, o ovoj temi htjela sam već pisati, no jučer me dodatno inspirirao film koji sam pogledala...

Svi znamo velike face u filmskom svijetu - antologijske veličine i onu nešto noviju, mlađu generaciju. Uglavnom su to glumci kojima nas zasipa američka, općenito anglosaksonska produkcija.

Filmove izvan toga - ili nemamo prilike vidjeti, ili nam se čine nezanimljivima. Što je velika greška. Istina i tu ima svega i svačega.

Sjećate li se "1001 noći" iliti popularne "Šeherezade"?
Da ju nisam uhvatila od samog početka, poslije se sigurno ne bih upuštala u gledanje. Bila je nešto novo i drugačije. Nama nepoznata, ili malo poznata sredina i mentalitet. Osim porodičnog ugođaja, intrigantne teme i odlične produkcije u kojoj ni jedan detalj nije prepušten slučaju i trećerazrednosti - seriju su nosili odlični, profesionalni glumci.

Nedugo nakon početka prikazivanja Šeherezade, na forum.hr-u se skupila uglavnom ženska ekipa, sa svih strana Balkana i šire. Profil tih žena je iznenađujuće raznolik. Ono što me odmah privuklo je pismenost, obrazovanost, tolerancija u raspravljanju (čak i kad se razmimoilazimo) i način razmišljanja. Neopterećeni politikom, vjerom i nacijom, razmjenjivali smo iskustva vezana za temu, uz izuzetno mnogo duha i humora.
Družimo se već godinu i pol dana, tema se proširila i ima nas otprilike tridesetak stalnih članova. Među nas se odmah uključio infektolog iz Seattlea, rodom iz Doboja, koji je pratio seriju među prvima. Kasnije je došao i jedan purger. Došao je na mala vrata, a onda se ohrabrio. Zabavno je čitati njegova muška razmišljanja. On od nas uči kako o istoj stvari razmišljaju žene, a mi od njega - kako razmišljaju muškarci

Sad smo već dobro uhodano društvo, poput ovog s bloga. Svake srijede uživo pratimo novu seriju o Sulejmanu Veličanstvenom, najpoznatijem sultanu Otomanskog carstva. Dok mi blejimo u seriju bez prijevoda, dotle Turkinja na privremenom radu u Sarajevu, slušajući - tipka prijevod. Uz koji dodaje svoje izuzetno duhovite opaske. Ono što me fasciniralo, njezino je odlično poznavanje našeg jezika. O pismenosti da ne govorim. Inače je po struci prevodilac. Odmah na početku, objasnila nam je da je Turski jezik iznimno slikovit i poetičan i da službeni prijevodi koje smo dobili uz seriju - nisu ni blizu pravom smislu. Kasnije sve to prevodilački tim dodatno proširi i uobliči u najbolji mogući prijevod, uz snimku epizode koju pak uploada infektolog.

Prateći Sulejmana, svatko od nas uključio se u kopanje po dostupnim linkovima i davao forumu svoj obol. Ukratko - o tom vremenu, svaka od nas je saznala više, nego kroz učenje povijesti kroz osnovnu i srednju školu.
Temu smo proširile od stavljanja kolaža iz serija, do recepata i turističkih informacija o Turskoj, o običajima, mentalitetu i svakodnevnom životu. Osim toga, infektolog nam na posebnom forumu postavlja filmove iz turske kinematografije s uglavnom engleskim prijevodom. Uz to objavljuju se serije fotografija sklopljenih u umjetničke kolaže - uhvaćeni trenuci, tematski podijeljeni - divota za oči.
Doduše, moram napomenuti da sam među najmanje aktivnim članicama, mnogo više uživam u trudu drugih. Ili se jednostavno bojim da moji eseji i razmišljanja ne bi dosegla iznimnu kvalitetu pojedinih bravuroza. A stvarno se radi o pravim esejima, čitajući koje, čovjek pomisli da ih piše profesionalac. Ja onda ubacim ono što mi najbolje ide, humor u nekoliko rečenica. Uostalom znate vi kako to kod mene ide


Od ponuđenog, skinem si povremeno i odgledam nešto, što me po sadržaju zanima, pogotovo neku suvremenu temu.

Tako sam odgledala nekoliko filmova s Halitom Ergencom - Onurom.
Nije mi dugo trebalo da skužim da je Onur samo mali dio njegova opusa. Doduše, učinio ga je slavnim u Turskoj i dao mu priliku da se istakne.
Prije i poslije, igrao je raznovrsne likove, dijametralno suprotnog karaktera, obrazovanja, mentalnog sklopa, izgleda i držanja. Gluma izrazom lica, mimikom, pogledom, to mu je najjači adut. Svi smo zamijetili da scene s djecom kod njega stvaraju posebnu kemiju. To su mu uvijek najbolje odrađene scene...

Onur...



Kemal Ataturk...



Sulejman Veličanstveni...



Nakon moćnih likova slijede i obični smrtnici...

Profesor Orhan...



Ozkan...



Ugur, inženjer koji je radio na proizvodnji prvog turskog automobila...



Kemal, fićfirić...



No, ovaj posljednji, koji sam jučer odgledala, nekako mi je nakon svega ostavio najdublji utisak. Možda baš zato što je uloga posve drugačija od svih dosad. Razočarani gastarbajter, povratnik iz Francuske, alkoholičar i dobričina...



Kao osoba je jednostavan i komunikativan prema medijima. Upada u oči strpljenje i kulturan pristup novinarima. I odličan engleski, bez naglaska. Osim što je dokazao da se zna dobro transformirati za potrebe uloga, Ergenc je inače završio odsjek za mjuzikl i ples na akademiji dramskih umjetnosti. Ima lijep bariton, ali ne bavi se pjevanjem. Šteta...



Na kraju, preporuka za one koji bi željeli pogledati odličnu komediju s istog podneblja. Priča o dolasku nove tehnologije - televizijskog odašiljača i TV prijemnika u zabačeno tursko selo, početkom '70-ih - film "Vizontele"...



Budite mi dobro

&