25
utorak
svibanj
2010
IDILIČNO...
Zuzi ostala s četiri mačića. Jedan je uginuo nakon dva tjedna.
Žuti je "dečko", a ostalo su "cure".
Brižna mama se dosjetila kako držati sve nestašniju djecu pod kontrolom - sve ih odnijela kroz otškrinuti prozor u podrum i smjestila u kredenc 
Malci bujaju k'o da jedu germu 
Vani, ispod police, nastanio nam se ježurka 
Danas smo Pajo i ja bili kod Rexove gazdarice i susjeda Rexa na kavi 
Rex nam je postao pravi "starac" , stisle ga pseće godine, punih četrnaest. Gurajući mi glavu u krilo, zatražio je svoju dozu maženja, skoro me prekrenuo sa stolice i usput - kihnuo. Gazdarica ga je našpotala, na što je mirno sjeo pored nas, s pogledom punim neugodnosti. Taj pas me uvijek iznova fascinira - zna pokazati, veselje, nježnost i osjećaj neugodnosti. Za razliku od nekih ljudi 
Ova je s fešte u nedjelju - crni zeko s imanja mog komp-doktora...
Toliko od mene za ovaj put
Budite mi dobro
& 
komentiraj (19) * ispiši * #
18
utorak
svibanj
2010
BURKA USRED METROPOLE...
Dragi moji blogeri, ne znam kako vi, ali ova kiša me dokusurila. Nakon lijenog vikenda i prevlačenja po kući, jučer ujutro se probudih u stanju, koje ću najbolje opisati s dvije riječi - sažvakana i ispljunuta 
Zmaja isto tako. Dobro, ona je imala drugi razlog.
Još prije dva mjeseca, dogovorila se s kolegicom iz razreda, da će ih njezin tata voziti u Zagreb - da ispred Hipodroma slušaju Metallicu. Karte nisu kupile, pa su cure isplanirale da slušaju izvana. Iz dobro poznatih razloga, nadobudni tata nije ih vozio. A ni ofiranje oko Paje u posljednji tren - nije im uspjelo. Na posljetku, cure se pomirile sa sudbinom i zadovoljile se gledanjem djelića koncerta na blaženom You tube-u
Metallicu ne slušam, tj. slušam je prisilno zbog juniorke, ali drago mi je što je koncert sa 30 tisuća prisutnih prošao bez incidenta
A sad, nakon podužeg uvoda, da se vratim temi iz naslova...
Nosko je u subotu proslavio 86-i, imali smo "tulum" sa zapečenim palačinkama od sira i kojekakvim specijalitetima , Na odlasku, pokupila sam stare "Globuse" i prije spavanja bacila oko...
Potkraj travnja, ekipa tjednika je priredila kulturološki eksperiment na ulicama Metropole. Studente glumačke akademije prerušili su u muslimanski bračni par turista. On je bio odjeven najnormalnije, a žena - potpuno tradicionalno pokrivena, osim očiju...
U svemu su sudjelovali, osim glumaca - Marija Šerić, islamologinja s Pilarovog instituta, fotograf i snimatelj. Obišli su ZOO, Glavni kolodvor, Avenue Mall, Mc Donald's, Muzej suvremene umjetnosti, kafić, parfumeriju, naručili taksi, zapitkivali ljude za smjerove, vozili se u tramvaju...
Reakcije...
Da ne nabrajam, koga zanima neka ode na članak
http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/mama-mama-vidi-ninju-hrvoje-zaboga
Moj stav o nošenju burke i zabranama...
Ne volim zabrane, osim kad se radi o ugrožavanju života, opće sigurnosti, ljudskih prava i vrijeđanju. No, kako je trenutno čitav svijet u strahu od terorizma, ispod tradicionalne halje dalo bi se svašta sakriti. Iako bi se o tome, čime je terorizam isprovociran, dalo mnogo debatirati...
No, ipak mislim da se čovjek mora prilagoditi sredini u koju dolazi. Svaka čast tradiciji, poštujem vjeru i tradiciju i smatram da je treba njegovati. Ali, u svakodnevnom životu, a naročito kod dolaska u drugačiju, da ne kažem suvremeniju sredinu, mislim da bi tradicija trebala ostati - osobna stvar.
Mislim da je ljudska reakcija na ženu u tradicionalnoj odjeći na ulicama Zagreba - stvar opće kulture i odgoja svakoga ponaosob. Da ne govorim o profesionalcima koji su trebali s njima komunicirati u restoranu, trgovini i slično.
Što mislite - koja skupina je najbolje reagirala? Djeca. Najiskrenije i najprirodnije. Prva asocijacija u stilu dječjih usta - vidi nindže
U članku me najviše nasmijao jedan detalj, ili bolje rečeno paradoks - muslimanska žena kod kuće je uređena i našminkana, više razgolićena, a zapadnjačka suvremena žena, kod kuće sjedi u staroj iznošenoj trenirci, a vani pokazuje sve atribute...
A sad, da vas čujem
Budite mi dobro
&
komentiraj (17) * ispiši * #
09
nedjelja
svibanj
2010
"THE VOICE"
Ovo mi je uljepšalo poslijepodne. Rijetki su glasovi koji mogu otpjevati posve različite žanrove, na posve različiti način. Nekima se ta različitost sviđa, nekima ne. Ja mislim da je dokaz velikog dara.
Mislim da Russell Watson zaslužuje nadimak "the voice". Osim glasa, njegovi nastupi pokazuju koliko odista uživa u pjevanju.
Životni put mu je bio veoma neobičan - nije školovao glas i prehranjivao je obitelj pjevajući po barovima. Kad je konačno otkriven njegov raskošni "neškolovani" talenat, borio se s bolešću, tumorom na mozgu...
Stavila sam nekoliko snimaka posve različitih žanrova, no bez brige, on pjeva i rock 'n' roll, jazz, swing i čisti rock, pa koga zanima - blaženi nam you tube...
Malo soula - "Try a little tenderness"
"Strangers in the night"
"You've lost that loving feeling"
A ova mi je posebno draga - glazba iz filma "Mandolina kapetana Corellija"
"Pelagia's song"
"Nessun dorma"
Budite mi dobro
&
komentiraj (10) * ispiši * #
