30
utorak
ožujak
2010
SVAŠTA PO MALO
Moram priznati da je vrijeme učinilo svoje, nikako se naviknuti na komp. Ne vuče me, a ako i sjednem ispred njega, nekako sve obavim na brzinu. Osim toga, lijepo vrijeme nekako mi ne dozvoljava da sjedim u zatvorenom.
Danas poslijepodne, krenuh pješice u grad. Platila sam nekoliko računa, pri tome se osjećala kao da mi netko vadi zube bez injekcije 
Prozujala sam po cijelom gradu, svuda sniženja, a ništa posebno na ponudi.
Na meni opet sve nekako knap, sva sreća što se bliži proljeće i jahanje na gecku. Opet psujem kad mi nešto ispadne iz ruke, a trbuh smeta 
To je najbolji znak da se treba više kretati...
Jučer je juniorka prebacivala fotke na komp. Konačno smo ih mogli pogledati u punoj dimenziji. Ima ona dobro oko, pogotovo kad snima iskosa, zaboli vrat od iskretanja glave 
Ponekad izgleda kao da bira najveće ruševine za motive.
U pomanjkanju ideje za smisleni post, odabrala sam nešto od svega toga. Uživajte u pogledu na Veneciju i Milano. Juniorka je oduševljena, iako razočarana Talijanima kao ugostiteljima i turističkim radnicima. Lajavi, neljubazni, neorganizirani 
Ali, zato su Austrijanci posve druga priča. Simpatični, nenametljivo uslužni i organizirani. Totalno kontra digićima.
Sve je to bilo lijepo - snijeg, zafrkancija, društvo, jurcanje na skijama, ali sedam dana - uvrh glave. Onda je genetika došla do izražaja. Ni Pajo ni ja ne volimo snijeg, pa je tu odbojnost prema zimi i ona naslijedila. Nama je dosta snijega tri dana u godini
Što se događa kad se igra žvakom
Ne pada jabuka daleko od stabla
Budite mi dobro
& 
komentiraj (9) * ispiši * #
25
četvrtak
ožujak
2010
I'M BACK...
Kao što naslov kaže, eto mene među vama 
Prošlo je puna tri mjeseca otkako nisam u blogosferi. Sačuvala sam okice, izašla iz svih mogućih virtualnih zbivanja, pročitala barem dvadesetak knjiga (što i nije loše), bavila se nekim stvarima koje sam zapustila, više komunicirala s okolinom
Kanta se smrdala i predpostavila sam da je hard u pitanju (jer je na izdisaju). Problem je bio u tome da nikome ne dajem da mi dira kantu, osim svojem komp-doktoru. I problem je bio da je komp-doktor malo izvan zdravstvenog pogona, a onda smo i mi imali financijske izdatke na sto strana (psmtr elektri, t com-u, mobile-u, plinu, autu, kvarovima kućanskih aparata, juniorkinim putovanjima, blagdanima itd). Kad te krene, onda te krene
Danas stigao doktor u kućni posjet
Upalio računalo i u tri sekunde skužio u čemu je problem...
Bila sam u nedoumici, da li da priznam vlastitu glupost ili ne
No, kako nisam od onih koji izbjegavaju priznati svoje bedastoće i koji ne taje vlastite gluposti, dapače pravi sam primjer samokritičnosti, odlučila sam vam sve lijepo reći...
U biti, nema se tu što mnogo reći. Kad nam je doktor Pero ponovno instalirao roknute windowse, za nekoliko dana sam ustanovila da mi se komp uredno pali, ali bez slike i tona...
Pokušavala sam nekoliko puta i uredno iskopčala kantu iz struje.
Sjedne danas moj Pero za komp i ustanovi da sve normalno funkcionira, samo da monitor nije uredno spojen s kantom, tj. spojen, ali ne i dotegnut kabel, pa se ustvari izgubio kontakt 
Ubi se Fanika
Eto toliko, pa sad navalite i pljujte me koliko god želite, sve vam opraštam.
Sigurno nećete biti gori od ostatka moje familije, niti od juniorke koja je uporno htjela provjeriti sve kablove (što je u biti prvo)...
Mnogo toga trebam nadoknaditi, redom vas obići, trenutno nemam mnogo cajta, pa tek toliko da znate...
Sad je na vama red, ožežite bez milosti 
Budite mi dobro
&
komentiraj (25) * ispiši * #
