16

petak

listopad

2009

NOVOSTI S TERENA



Eto mene, napokon smijeh

Na Dan neovisnosti uživali smo u suncu, u kratkim rukavima i kratkim hlačama, a nekoliko dana poslije, strefile nas prave sibirske temperature cry
Upalili smo grijanje, nakon što smo cijeli dan cvokotali k'o bedaki.

Onda nas napadoše vjetruštine, računi iz sandučića razletjeli se po cijelom dvorištu nut T-com, T-mobile, Komunalac - ažurno su poslali svoje tražbine, a smrznuti poštar ih nije do kraja utaknuo u sandučić, pa je Fanika trčala i skupljala koverte, rušeći sve živo - sebi u bradu...

Osim zime, muke je bilo i s fiksnim telefonom i internetskom vezom. To se u posljednje vrijeme često događa. Kad su krenuli s izgradnjom rotora, svima u ulici su isključili fiksnu liniju, a nakon ponovnog uključenja, pobrkali sve brojeve. Tako smo nazivajući svoj broj - dobili petog susjeda, a on je nazivao sebe i - dobio nas.
No, ovog puta greška je bila negdje u instalaciji. Taman se smjestila za komp i otkrila da ne mogu na net. Onda sam dodijavala tehničkoj podršci T com-a, dok me nisu povezali direktno. Nakon razgovora, trebala sam dati ocjenu usluge, pa sam olakšala dušu u stilu - da ja vama ne platim uslugu, slijedilo bi isključenje, ovako ja neka naganjam za uslugu koja treba biti osigurana blabla
Pajo je neki dan plaćao račune za njihove usluge uplatnicom koju nam šalju. Umjesto kupona, oni ispisuju cijelu čitabu na A4 formatu. Pa neka ja sada spremam čitave plahte u kutiju s plaćenim računima. Nakon toga, Pajo odmah napisao prigovor. On svako malo piše prigovore T comu ili T mobile-u smijeh. Svaki bedak ima svoje veselje...

Sad, kad mi je virtuala konačno dostupna, a juniorka ove godine ide u poslijepodnevnu smjenu, imam mira za uživanje.

Još da me ne muči srednji prst na desnoj ruci...
Naime, moji kineski noktići su trajali cijela dva dana. Negdje sam udarila rukom i noktić mi puknuo - popola. Koliko para toliko muzike, ponovo bijah predmet sprdačine moje family. Jedva sam odlijepila preostale nokte i ustanovila da mi svega toga nije trebalo. Hebi ga, nisam ja domaćica s Beverly Hillsa, pa da zapovijedam latino-služavki.
Onda zubima otkinuh kožicu s gore spomenutog srednjeg prsta i napravih cirkus. Slijedeći dan sam pak ogrebla - drugu stranu istog prsta bang Svako malo zapinjem i raskrvarim taj nesretni prst.
Napokon se sjetih flastera, ali sad mi sve ispada iz ruku nut

Dobra strana kišnih dana je da sam konačno obukla kišni outfit i prošetala do pekare, planinareći preko rotor-gradilišta. Svi capkaju, a ja stupam vojničkim korakom, po blatnim grabama. Na povratku sam ciljala lokvice po nogostupu i usput oprala blato s čizama. Znate ono - kao mala djeca, uvijek pogode u lokvu thumbup

Neki dan sam pratila juniorku u shoping. Kupovala cura cipele nut Skoro sam posjedila. Ona k'o pesek, mora zaviriti u svaku rupu (dućan). Najgore mi je što kupuje cipele, a zabada nos među veste, majice, jakne i gaće.
Kad je napokon pronašla što je tražila - ljubičaste antilop cipele, ljubičastu vestu i svilenkastu maramu iste boje, mogla sam odahnuti. Nagradila sam nas kolačima kod Zagorca njami.
Sad je pronašla Pajin crni sako klasična kroja, crnu kravatu i složila si outfit za subotnji izlazak, u stilu rane faze Coco Chanel - sva sreća da Zmaja nije rođena početkom prošlog stoljeća, nikako se ne bi uklapala u stereotip.
Istina, jučer poslijepodne sam planinarila i tražila široke crne hozntregere po cijelom gradu lud
Sinoć je probavala garderobu, uživajući u kreativnom neredu (čitaj - razbacanim krpicama svuda po sobi), stala na nove štikle i nadvisila me za čitavu glavu.
Dotle Pajo okreće očima i sluti da je neka ljubav u pitanju. I već polagano sprema brižno-očinsku strategiju naughty

Toliko od mene za ovaj put - drž'te fige da rane zarastu, da juniorka ne zaradi žuljeve od cipela i da tajo Pajo shvati da mu kćer odrasta...

Za kraj, jedan slajd s rotora...

Budite mi dobro
wave & kiss



<< Arhiva >>