26
petak
lipanj
2009
SAPUNJARE...
Vjerojatno ste već naviknuti da na svakom programu, državne ili privatne televizije svakodnevno ide barem jedna - sapunica...
Od vremena "Gradića Peytona" i "Dinastije", sapunice su se počele proizvoditi kao na traci. Najčuvenije su one - latinsko američke 
Mili bože, ne znaš dal' se svađaju, dal' plaču, dal' se smiju, ljube, ubijaju...
Emocija kao u priči 
Od vremena "Marisol" i "Stočara", nisam gledala sapunice. I ne namjeravam. I pitam se - tko ih još gleda 
Vjerojatno ima pacijenata, jer ih valjda ne bi snimali, a ni otkupljivali...
U moru serija svih žanrova, nedugo je počela serija, koja mi je odmah prirasla srcu 
Talijanska serija "Bolničke priče" ili "Medicina Generale" u originalu...
Iako najavljena kao sapunica, već u prvoj epizodi vidi se golema razlika od običnih sapunjara.
Javna bolnica u Rimu, interni odjel. Pratimo živote nekoliko liječnika i sestara, njihove obiteljske i profesionalne priče. Slučajevi koji im svakodnevno pristižu na odjel, dijagnoze, njihovi privatni životi - isprepliću se konstantno. Glumci - profesionalni i odlični, ponekad se čini da gledaš dokumentarac 
Navukla sam se nakon prve epizode, pa sad pratim navečer, prije dnevnika ili ujutro, uz jutarnju kavu.
Osim toga, nekako mi je odmah lakše podnijeti naše vlastito zdravstvo, kad vidim da u bajnoj EU imaju iste probleme - vječiti nedostatak novca, pretrpane sobe, čekanja na dijagnostičke pretrage, stres i nervoza, koja se jednostavno ponese kući, kad radno vrijeme završi 
Uz sve to, uživam i u talijanskom. Pjevuckavom, brbljuckavom. Uživam u humoru nekoliko glavnih likova i njihovim duhovitim šlagvortima...
Inače, ovo me vrijeme - ubilo u pojam 
. Čak sam upalila grijanje onih nekoliko dana kad se temperatura spustila za dvadesetak stupnjeva
Ajde, nadam se da će se ljeto vratiti...
Ode nam Jacko... Unatoč njegovom ludom privatnom životu, voljela sam njegovu glazbu...
Laka mu zemlja bila...
Budite mi dobro
& 
komentiraj (24) * ispiši * #
21
nedjelja
lipanj
2009
GAUDEAMUS IGITUR
Ovo se nije dogodilo kod nas, no vjerujem da ima sličnih iskustava...
Kraj je školske godine, ima nezadovoljnih nastavnika, nezadovoljnih učenika...
Znam, nađe se nakaradnih i jednih i drugih... Ali - nije li bolje učiti na vrijeme, nego pokazivati svoj (ne)odgoj i nezadovoljstvo zaključenom ocjenom na ovaj način...
Ovo se dogodilo na Tehničkoj školi u Sremskoj Mitrovici...
Sjećam se, kad sam prije tridesetak i više godina gledala film "Gospodinu s ljubavlju" sa slavnim Sidney Poitierom. Tada sam se zgražala...
Morgan Freeman u filmu "Osloni se na mene"
Očito je zapad stigao i na naše prostore... Zgražala sam se prije tridesetak godina, gledajući filmove o ponašanju u Američkim školama...
Zgražam se i danas. I zgražat ću se dok sam živa...
Budite mi dobro
&
komentiraj (21) * ispiši * #
19
petak
lipanj
2009
SREĆA ILI KAZNA BOŽJA
Znate li - kako se od jučer Bjelovarčani međusobno pozdravljaju?
Ne bok, ne zdravo, nego - čestitam 
Otkako se saznalo da je osvajač jack pot-a iz Bjelovara (uplatno mjesto - ulica na koju se izlazi iz naše), isplivalo je nekoliko "provjerenih" verzija o njegovu identitetu.
Naravno, kako ja ne vjerujem u lovu do krova iz vedra neba, nisam uplatila niti jedan listić, iako mi je lutrija na vrhu ulice.
Želim svu sreću milijunašu, očito je svjestan količine, čim je izjavio da će mu - tek sad trebati sreće .
Jučer sam, sunčajući se - slušala našu lokalnu radio Tereziju i smijala se duhovitim dosjetkama voditelja. U Bjelovaru se samo o tome pričalo 
Veli čovjek da svi još nekako znaju "potrošiti" do milijun i pol, dva milijuna kuna. Dalje jednostavno zaštekaju 
Hrpa bedastoća iz usta ljudi, koji u mašti troše 44 milijuna...Koje sve morske ideje 
Psihološka granica našeg prosječnog građanina u vezi s lovom dostatnom za sreću je upravo - milijun i pol. Za dalje smo mutavi
Ja smatram, da je sve više od toga - kazna Božja i velika glavobolja. Može netko reći da je demagogija, ali stvarno - mislim da ne bih bila ništa sretnija s 44, nego s milijun... Sreća je u nama, a ne u lovi.
Novac bi trebao biti sredstvo koje olakšava život, a ne robija. Sve preko potrebnog je - prava napast. I nitko i ništa me ne može uvjeriti u suprotno 
Idem se još malo osunčati danas, jer možda već sutra - upalim grijanje
Budite mi dobro
&
komentiraj (18) * ispiši * #
15
ponedjeljak
lipanj
2009
TEREZIJANA
Dragi moji blog-prijatelji, ovaj vikend stisle nas ljetne vrućine
U našem malom mistu održavala se godišnja fešta - Terezijana. Svake godine, ubacuje se nešto novo, sve je više koncerata, štandova i događaja...
Nisu više samo šatori s klopom, prva i osnovna ponuda.
Konačno je Terezijana obogaćena nečim autohtonim. Ponuda naših domaćih sireva, od kojih je "kvargl" najpoznatiji. To je mješavina usoljenog sviježeg sira i crvene paprike, oblikovana u stožac i tek malo prodimljena. Kvargl pamtim od malih nogu i obožavam ga, naročito uz domaći špek 
Bilo je tu - meda, kupinova vina i domaćih proizvoda svih vrsta.
Štandovi s đinđama... suveniri bolje i lošije kvalitete...napuhane skakalice za klince, luna park - uz obavezne kokice i šećernu vunu...
U gradskom hotelu, nedavno uređenom, održavala se slikarska izložba, a na parkiralištu hotela - nudila se domaća slatkovodna riba na sto načina
Glazba baš i nije bila po mom ukusu, ali dobra za štimung i široke mase - Jole, Crvena jabuka i Maja Šuput. Ali srećom, za one istančanijeg ukusa, bio je tu - Ventilator Brass Band, Gypsy swing quintet i glazba iz mjuzikala
Kako većina okvirno zna, naš Bjelovar dekretom je osnovala carica Marija Terezija - 1756. godine. Bio je uvijek vojno središte i ostao je, sve do devedesetih godina. Danas su uglavnom svi vojni objekti u vlasništvu grada. Poznata vojarna, smještena u gradskoj jezgri, danas je zgrada Gradske uprave. U uređenom dvorištu održavaju se priredbe, koncerti i organizirani dočeci Nove godine.
No, ono što me ove godine najviše razveselilo su - konji.
Od magaraca i malenih patuljastih konja do onih reprezentativnih - jahaćih .
Fijakeri su osvanuli na gradskim ulicama i u njima naš sugrađanin koji nedaleko Bjelovara drži konje. Odijeven u prigodan kostim sa bijelom vlasuljom, imao je čast dovesti Caricu i ispratiti je. Osim njega, tu su bili Bjelovarski graničari - husari, koji su na improviziranim gradskim vratima držali stražu, koja se neprestano mijenjala - svakih sat vremena...
A Fanika, k'o Fanika, nije se dala otjerati od konja. Pajo se pak primakao konjima na četiri kotača, izloženim kod paviljona...
Sva sreća, naletjeli poznati, pa smo otišli na piće i moj susret s konjima je "nasilno" prekinut
A ovu sam jednostavno morala izdvojiti...
komentiraj (17) * ispiši * #
12
petak
lipanj
2009
LOKALPATROTIZAM
Mali smo, ali nas ima svugdje
Prije tjedan dana završio je reality "Farma". Bilo je tu svega i svačega, ali priznajem, Gotovci su podigli gledanost. I pokazali ono što nikoga nije iznenadilo. Naprosto je tragikomično kako netko smatra da je uspjeh biti - neinteligentan, ljigav, pokvaren, pijan, lijen, netalentiran, neobrazovan...
I za to sve - dobili solidnu lovicu 
Nema veze što ih je popljuvao svatko normalan, oni su ponosni na sebe
Pobjedu je odnio naš bjelovarac Mario Mlinarić. Neki su smatrali da je kalkulirao od prvog dana, ciljao na pobjedu i ponašao se u skladu s time...
Marija ne poznajem osobno, viđam ga povremeno kad dođe iz Zagreba. Tako sam lani imala priliku uživati u njegovoj zafrkanciji. Došao je s nekoliko mladića na bazen i zabavljao cijelo društvo i sve okolo. Nisam vidjela nikakvu razliku između ponašanja tada i ovog na Farmi...
Kad se ogoliš u reality-ju, onda mediji izvuku svega i svašta o tebi, da toga u izolaciji nisi ni svjestan. Tako se pisalo da je Marijev otac ubio njegovu majku, kad mu je bilo svega 11 godina. Mislim da je bilo krajnje neukusno da se piše o porodičnoj tragediji koja se dogodila dok je bio maloljetan.
Neki dan razgovarala sam sa ženom iz susjedne ulice. Dugo je poznajem, nekad je radila s Noskom. Dotakle smo se Marijeve pobjede. I ispričala mi da ga poznaje od trenutka, kad je nakon tragedije - došao sa sestrom u Bjelovar, gdje su ih prihvatili - stric i strina. Ispričala mi je da je kao srednjoškolac znao raditi cijelo ljeto kod njenog rođaka - bez prestanka, po cijele dane.
Mislim da nije moguće tri puna mjeseca glumiti radinost, smirenost, samosavladavanje, discipliniranost i nekonfliktnost, u sredini gdje su tračevi, lijenost, podmetanje, laganje, ulizivanje i dvoličnost - konstanta . I trpjeti sve one babetine koje rade dramu svakodnevno, a većina ih ne zna gdje su šuplje
Mario kaže da je u Farmu ušao da vidi kako će funkcionirati u posve drugačijim uvjetima, od onih u stvarnom životu.
Mislim da tamo nitko nije ušao, a da na lovu nije pomislio, ako ništa drugo - zbog tjednog honorara od soma ojrića, što je nedostižni san većine naših građana za mjesec, a kamo li za tjedan dana
Pa ako je i glumio tri mjeseca, dobro je odglumio, svaka čast
I nakon izlaska nikoga nije blatio, niti popljuvao.
Bilo kako bilo, Mario je najviše zaslužio pobjedu. Nadam se samo da će si novcem riješiti barem jedan od egzistencijalnih problema...
Danas čitam, Mario je oborio Guinessov rekord, po drugi put. Na stazi u Mićevcu, gurao je terenac težak dvije tone više od milju i skinuo dosadašnji rekord za 5 minuta. Doduše, osobno me baš ne impresioniraju rekordi tog tipa, ali - ako dečko ima cilj, bitno je da stigne do njega 
Mario se tako pridružio BB Saši, simpatičnom i neozbiljnom bajkeru, koji nas je uveseljavao u prvoj i najboljoj sezoni Big Brothera
Neki dan moji sugrađani mu prirediše doček u gradskom parku. Nisam bila ali vidim po fotkama, park je bio - njegov...
Znam da su emislije takvog tipa - programi "kruha i igara", ali ipak je lijepo znati da je neki od zemljaka uspio u nečemu. Pogotovo ako je to čovjek koji je još kao dječak novac zarađivao - cijelo ljeto. I koji je završio fakultet. I izdigao se iznad obiteljske tragedije.
Konačno dobar primjer za ovu našu generaciju, koja iz dana u dan iz medija dobiva poruku da se bolje "snalaziti" bez truda i znoja, bez poštenja i rada I koja na primjerima uči da najbolje u životu prolaze oni koji rade posve suprotno od zapovijedi Božjih...
Danas započinje naše općenarodno veselje - Terezijana. Prošetet' ću malo s Pajom sutra uveče. Dolazak Marije Terezije ću svakako propustiti kao i svake godine, jer mislim da nam je Austro-Ugarske bilo i previše .
Ali ima zanimljiv jazz koncert, degustacija lokalnih specijaliteta i prezentacija starih zanata...
Budite mi dobro
&
komentiraj (34) * ispiši * #
09
utorak
lipanj
2009
NORA...
Nastavljam u mačjem tonu
Neki dan u kulturnom pregledu, po prvi put saznah za mačku Noru...
Nora je donešena iz prihvatilišta za životinje. Posjeduje izuzetan glazbeni talenat - svira klavir
Trenutno se sprema koncert za Noru i orkestar
Baš sam se nasmijala
Kad se sjetim onih audicija za pjevačke talente, Nora mi dođe kao - čudo prirode
Kad smo već kod mačaka, dotepenac se smjestio kod susjeda
Budite mi dobro
&
komentiraj (18) * ispiši * #
06
subota
lipanj
2009
MALO ŠALE
Dobila sam danas od svog komp doktora mail s fotkom koja me oborila s nogu
Dobio i naš grad - niskopodni tramvaj i to bez Bandića kao gradonačelnika
Inače, "Picindol" je naselje na periferiji Bjelovara. Naravno, to je razgovorni naziv nas domaćih, stvarno ime je Radničko naselje...
Ugodan vikend i budite mi dobro
&
UPDATE
Pojavio se jučer ujutro - novi mačić dotepenac. Odmah je priredio hrpu svinjarija 
- razvukao šlape, pokakao se na tepihu u kuhinji, prekrenuo teglu s kaktusićima. Zuzinja je stalno u obrambenom gardu
komentiraj (24) * ispiši * #
02
utorak
lipanj
2009
INTERMEZZO
Nisam baš za neko pisanje u posljednje vrijeme
Otkad je zatoplilo, komp mi služi uglavnom da pročitam poštu i portale s aktualnim vijestima
Kod nas - sve po starom
Približava se kraj školske godine, juniorka se kampanjski primila posla .
Na treningu se uče forme za polaganje pojasa. Navečer, Zmaja ubaci kasetu s formama i ponavlja uz TV Ovaj put se i daska razbija na polaganju ...
A Fanika...
Navečer, uzmem knjigu u ruke i čitam. Ipak knjigu ništa ne može zamijeniti
Zuzinja navlači malog mačora, pokazuje mu izazove koje pruža svijet Mačor uči - kako sići niz stepenice i kako hodati po travi
komentiraj (21) * ispiši * #
