Zgrožen sam nad ovime i nad svime što nadilazi mogućnosti moje spoznaje i gubi se u onom vrtlogu ludila koje me cijeloga obuzima i gubim dah.Nadajući se da će prestati,bar na tren,samo da osjetim dašak olakšanja i stisnutu ruku unutar sobe bez prozora u zagušljivoj tmini suludog očaja.Pomislio sam da je ideja stvoritelja bila samo moja misao koja se kovitla u zagrljaju na samome vrhuncu eksplozije osjeta i očekivano nadahnuće kreatora je počelo da ide niz brdo,sve gore od gorega,bijesni psi me proganjaju.Njihove ralje su željne moje krvi,u očima im vidim tupi odsjaj primitivnosti i želje da se nahrane sirovim mesom moje napuštene ljubavi,ionako je ne jestiva.Pkušavam ne misliti o mislima koje samo naviru,dolaze kao zalutala bujica nakon neke proklete oluje,dolazi i donosi svoju složenost i ljepotu harmonije koja uvijek zvuči disharmonično,naginjući na kaos i na neku nesmislivu ljepotu,neku stranu ugodu u nekome stranome srcu.Daleko je to bilo,u nekome drugome snu,u nekoj drugoj zatrovanoj stvarnosti iluzija,tamo daleko iza zavjese i unutar kazališta,igrala se uloga mržnje i opet onog nepojmljivog ludila,užasa glupih neindividua,krezube babe i mrtvaci plešu kolo i slave život,patetično.Lako je to kada ne misliš da misliš na postojanost i na neizvjesnost sudbine i u stalnom očekivanju nečega stranoga a tako prepoznatljivoga,ona laž koja nas proganja u snovima i vrišti iz podsvijesti kao bijesna hijena na samu sebe dok si glodje izderane kosti,umorne od ove zablude.Teško je ne reći pravu riječ a da pritom ne mislimo na ono što smo željeli reći,lakše je okrenuti ledja i zabiti nož onome koji ne gleda i opet mu ponuditi sigurnost i zavesti ga u slijepu dobrotu.Dvolična i licemjerna rasa korača na četiri noge dok ispijaju kavu besmislica u svojoj šalici propale duhovnosti.Evolucija svijesti bez nade,evolucija ludila i tron gluposti,prelijepo je to,biti tako razočaran svime onime što se kao neka usporena slika na filmu odvija pred mojim očima,grozno i nepojmljivo je to.Poželim plakati samo kada bi znao za suze,jer i one su previše otrcane da bi se ponavljale kada ničemu ni ne služe...
< | svibanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage