Zgrožen sam nad ovime i nad svime što nadilazi mogućnosti moje spoznaje i gubi se u onom vrtlogu ludila koje me cijeloga obuzima i gubim dah.Nadajući se da će prestati,bar na tren,samo da osjetim dašak olakšanja i stisnutu ruku unutar sobe bez prozora u zagušljivoj tmini suludog očaja.Pomislio sam da je ideja stvoritelja bila samo moja misao koja se kovitla u zagrljaju na samome vrhuncu eksplozije osjeta i očekivano nadahnuće kreatora je počelo da ide niz brdo,sve gore od gorega,bijesni psi me proganjaju.Njihove ralje su željne moje krvi,u očima im vidim tupi odsjaj primitivnosti i želje da se nahrane sirovim mesom moje napuštene ljubavi,ionako je ne jestiva.Pkušavam ne misliti o mislima koje samo naviru,dolaze kao zalutala bujica nakon neke proklete oluje,dolazi i donosi svoju složenost i ljepotu harmonije koja uvijek zvuči disharmonično,naginjući na kaos i na neku nesmislivu ljepotu,neku stranu ugodu u nekome stranome srcu.Daleko je to bilo,u nekome drugome snu,u nekoj drugoj zatrovanoj stvarnosti iluzija,tamo daleko iza zavjese i unutar kazališta,igrala se uloga mržnje i opet onog nepojmljivog ludila,užasa glupih neindividua,krezube babe i mrtvaci plešu kolo i slave život,patetično.Lako je to kada ne misliš da misliš na postojanost i na neizvjesnost sudbine i u stalnom očekivanju nečega stranoga a tako prepoznatljivoga,ona laž koja nas proganja u snovima i vrišti iz podsvijesti kao bijesna hijena na samu sebe dok si glodje izderane kosti,umorne od ove zablude.Teško je ne reći pravu riječ a da pritom ne mislimo na ono što smo željeli reći,lakše je okrenuti ledja i zabiti nož onome koji ne gleda i opet mu ponuditi sigurnost i zavesti ga u slijepu dobrotu.Dvolična i licemjerna rasa korača na četiri noge dok ispijaju kavu besmislica u svojoj šalici propale duhovnosti.Evolucija svijesti bez nade,evolucija ludila i tron gluposti,prelijepo je to,biti tako razočaran svime onime što se kao neka usporena slika na filmu odvija pred mojim očima,grozno i nepojmljivo je to.Poželim plakati samo kada bi znao za suze,jer i one su previše otrcane da bi se ponavljale kada ničemu ni ne služe...
Post je objavljen 29.05.2010. u 23:42 sati.