Ploviš kroz moje vene slatki otrovu uzvišene ljubavi,osjećam te u krvi.Pomiješan sa tom slatkom tekućinom ti vrištiš i tražiš svoj put do svijesti.Letiš kroz te ceste prema centru svijesti i očekujem tvoj učinak,očekujem eksploziju ugode,ljubavi moja.Prokuhana emocija ulazi u gan razuma i zavlači svoje nokte pod kožu spreman da ubije svu depresiju i neimaštinu u tijelu.Ekstaza ludila,ekstaza ljepote,gozba sa bogovima na vrhu planine.Nemogućnosti postaju tek neka blijeda slika čovjeka koji imao ograničeni um u materiji.Sve postaje stvarno,sve izgleda moguće.Ljubav,ta prokleta ljubav i toplina koja zauzima svoj dio u truloj duši,uzdiže je iz temelja do iznemoglosti,nepodnošljiva ugoda.Letim sam unutar svega,krila su od zlata a moja misao je božanstvena,superiornost u svakome pogledu,ljepota postojanja,tek sada postajem svjestan vlastite egzistencije,prekrasno,predivno,neopisivo je to,taj prokleti osjećaj.Demon u meni veliča snagu tog proklestva,udiše nektar bludnosti igle koja prodire u svetu venu i donosi osjećaj superiornosti.Uzdižem se iznad smrtnosti,gledam bijedne smrtnike kako tumaraju za svojim snovima i taj njihov nevažni život,kako su samo jadni u toj svojoj iluziji.Ja koji sam bog i sa svojim plaštom letim iznad njih i promatram njihove duše kao neke sjene koje nikada neću moći dodirnuti,osjetiti.svaki put kad se otrov ljubavi prinese u tijelo,osjetim požudu da postanem bog,jer ja i jesam bog za samoga sebe,ja sam neuništiva karika u ovome besmislenome svijetu,velika ništica nadanja i stvaranja.Predivna ljepota,duša puna uzbudjenja,puna snage i svih mogućnosti,sve je moguće,oh, da,sve je moguće sada.Letim kroz vlastita sjećanja koja me vraćaju unatrag do onoga vrtloga strasti kada sam bio kao i oni,slijedio instikte stvarnosti i ne obazirao se na zov demona.Bio sam kao i svi,glup i stran u mori ove stvarnosti,reagirao normalno na sve podražaje iz okoline i automatski negirao neželjene učinke.A sada,kada sam ponovo u dkladu sa harmonijom prelijepe tvari,sada ponovo moje srce kuca jačinom svemira,jačinom bivstva.Prelijepo,predivno,neopisivo je to...let unutar sebe i nazad i naprijed,sve je moguće,prekrasno,neopisivo,nepojmljivo bijednim smrtnicima.samo posebni mogu ući u naš koven i osjetiti jačinu boga sivog sunca,samo posebni mogu osjetiti besmrtnost i postati božanska bića na trenutak,inicirati se u krg besmretnosti i pustiti bogu da udje kroz predivne vene mudrosti,dopustiti neživoj tvari da stvori svoj postanak u tebi.....predivno
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
