Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ezoterijau

Marketing

dop

Ploviš kroz moje vene slatki otrovu uzvišene ljubavi,osjećam te u krvi.Pomiješan sa tom slatkom tekućinom ti vrištiš i tražiš svoj put do svijesti.Letiš kroz te ceste prema centru svijesti i očekujem tvoj učinak,očekujem eksploziju ugode,ljubavi moja.Prokuhana emocija ulazi u gan razuma i zavlači svoje nokte pod kožu spreman da ubije svu depresiju i neimaštinu u tijelu.Ekstaza ludila,ekstaza ljepote,gozba sa bogovima na vrhu planine.Nemogućnosti postaju tek neka blijeda slika čovjeka koji imao ograničeni um u materiji.Sve postaje stvarno,sve izgleda moguće.Ljubav,ta prokleta ljubav i toplina koja zauzima svoj dio u truloj duši,uzdiže je iz temelja do iznemoglosti,nepodnošljiva ugoda.Letim sam unutar svega,krila su od zlata a moja misao je božanstvena,superiornost u svakome pogledu,ljepota postojanja,tek sada postajem svjestan vlastite egzistencije,prekrasno,predivno,neopisivo je to,taj prokleti osjećaj.Demon u meni veliča snagu tog proklestva,udiše nektar bludnosti igle koja prodire u svetu venu i donosi osjećaj superiornosti.Uzdižem se iznad smrtnosti,gledam bijedne smrtnike kako tumaraju za svojim snovima i taj njihov nevažni život,kako su samo jadni u toj svojoj iluziji.Ja koji sam bog i sa svojim plaštom letim iznad njih i promatram njihove duše kao neke sjene koje nikada neću moći dodirnuti,osjetiti.svaki put kad se otrov ljubavi prinese u tijelo,osjetim požudu da postanem bog,jer ja i jesam bog za samoga sebe,ja sam neuništiva karika u ovome besmislenome svijetu,velika ništica nadanja i stvaranja.Predivna ljepota,duša puna uzbudjenja,puna snage i svih mogućnosti,sve je moguće,oh, da,sve je moguće sada.Letim kroz vlastita sjećanja koja me vraćaju unatrag do onoga vrtloga strasti kada sam bio kao i oni,slijedio instikte stvarnosti i ne obazirao se na zov demona.Bio sam kao i svi,glup i stran u mori ove stvarnosti,reagirao normalno na sve podražaje iz okoline i automatski negirao neželjene učinke.A sada,kada sam ponovo u dkladu sa harmonijom prelijepe tvari,sada ponovo moje srce kuca jačinom svemira,jačinom bivstva.Prelijepo,predivno,neopisivo je to...let unutar sebe i nazad i naprijed,sve je moguće,prekrasno,neopisivo,nepojmljivo bijednim smrtnicima.samo posebni mogu ući u naš koven i osjetiti jačinu boga sivog sunca,samo posebni mogu osjetiti besmrtnost i postati božanska bića na trenutak,inicirati se u krg besmretnosti i pustiti bogu da udje kroz predivne vene mudrosti,dopustiti neživoj tvari da stvori svoj postanak u tebi.....predivno

Post je objavljen 21.12.2009. u 22:27 sati.