u ime paradoksa i blasfemije života
četvrtak, 28.08.2008.
Stara zaboravljena bol.....
Unutar postoji istina?Laž je u tvojim očima,zar to ne vidiš,ne osjećaš.Okreni se unatrag i svrgni sa vlasti kralja laži i bezumlja.Budi iznad samoga sebe i sagledaj svoj život kao drugo biće unutar tijela te osobe koju zovu imenom.Zaboravi sve to.Zar da i dalje patiš?Zbog čega?Dali je ovaj svijet toliko okrutan da ti donosi samo bol i neprestanu borbu za još jedan udisaj,otkucaj srca.Budi sretan zbog sunca što sija i šuma koje skrivaju tajnu i bude maštu skrivenog svijeta.Otvori oči,napokon i pogledaj ljepotu istinskog svijeta bez laži koje su ti cijeli život spontano usadjivali u dušu,svijest.U jednom trenutku vremena,cijeli svijet će se urušiti i otvorit će ti se vrata koja vode iza zavjese ovog lažnog teatra.Budi hrabar i spoznaj istinu o istini.Budi odvažan i pobijedit ćeš strah i bezumlje.Samo slijedi istinu putem inicijacije u novi svijet.Svijet istine?Pokušaj samo zamisliti kako bi izgledao bez pokretača iluzije u kojoj se nalaziš.Zamisli svetu tvar kako pulsira u tvome biću.Osjeti jačinu energije kako te doziva da ju napokon oslobodiš i da postaneš energija svjetlosti,da ne gubiš nadu jer to sve postoji.Unatrag i ponovo unatrag,pa sve do samoga početka početka sa gozbom i demonima unutar kuće.Oni grizu i mole za oprost za sve grijehe što su počinili kada su spoznali istinu u laži.Žele se vratiti unatrag?Žele oprost u transcendetalnom smislu,iskoračiti u ništavilo i nestati zajedno sa ništicom i nepostojanjem.Ponovo i ponovo...sve ispočetka.Radja se nada za nas i uvijek se molimo paradoksu ništavila da nam podari algoritamsku epohu bivstva u svemiru.Unatrag i ponovo na početku početka.Sada gledam kuću kako prima još demona,oni neprestano dolaze.(Demoni).Uvijek neki novi,plaču i grizu svoju bol.Oni žele nestati.Oni žele nestati zajedno sa svime što postoji i što ne postoji u univerzalnoj svijesti bespuća svemira.Misija na povratku iz ezoterne gluposti.Bog im je oduzeo radost i svu toplinu koju su posjedovali dok su bili ljudi,dok su živjeli tu na zemlji mnogo godina.Sada su u kući oprosta i čekaju ga,da,oni ga čekaju.Oprosti im?Oprosti im zato jer nisu znali.Nisu znali da je život samo paradoks smrti i da ne postoji ono što ne postoji...iako žele vjerovati oni ne mogu vjerovati u nešto što ne postoji,sada.Pogledaj kuću i hram u kući unutar svijeta ograničenja.Pogledaj oči kako krvave gledaju u svjetlo oprosta,čezne za dodirom.Čezne za dodirom svjetlosnog bića da spere sve grijehe sa njega,da ga oslobodi smrti.Oprost?Ruke uzdignute i spuštene,nada je na povratku u njihove ozeble duše...dišu ponovo.Oni vrište,bacaju riječi na svjetlo koje poprima energetski izgled gospodina.Superiorni entitet pokazuje svoju ljepotu demonima a oni plaču od euforije,ekstaze ludila.Svi su u transu,u neopisivom zanosu i na vrhuncu vrhunca postojanja u smislu sakralne epohe ludila.Žele?Oni žele stopiti se sa svjetlom,osjetiti napokon taj mir,tu savršenost,ljepotu.Svjetlo?Oprosti im,zar ne vidiš da čekaju svoj nestanak.Oni žele nestati....oni žele nestati.I sada kada više ne posjedujem viziju onoga svijeta koji nestaje iz moje svijesti,ja....ja umirem.Oprosti mi bože što sam postao tako ograničen i ružan,želim biti.Uhvatio sam misao kako se radja unutar postojanja i nestajem u kaotičnom apsurdu nepovezanih osjeta.Želim osjetiti tvoj pogled kako se subjektivno,tako suptilno topi i puni moju prazninu,prazninu.Pao sam na samo dno,u okrutnu i blatnjavu rupu iz koje nema izlaza.Plačem kao netko tko je izgubio sve što ga je držalo na životu.Grozničavo tražim izlaz iz ovoga prokletoga stanja...ludim od toga jer znam da nema izlaza.Sve dok ne otvorim svoju dušu i pustim unutra andjela svjetlosti.Gospodina?Svjetlo više ne dopire do mene,zaboravio sam kako je to kada te toplina svjetlosti podigne na višu razinu egzistenciju u samome sebi.Zaboravio sam kakav je to osjećaj biti poželjan i očekivan u svijetu laži i iskrivljenog percepciranja istine u njemu.Kako bih volio nestati i probuditi se unekome drugome svijetu daleko od svega ovoga što me proganja već cijelu vječnost.Kao feniks uzdignuo bih se do visina i zastao u velikoj misteriji postojanja nečega nestvarnoga,iluzije vlastite pojavnosti...smisao.Umoran sam od svega,tako umoran.Zastao sam da razmislim o svome pogrešnom razmišljanju o sebi i drugima.Pogledaj se u oči,govorim sam sebi pokušavajući postići nekakvu ravnotežu sa samim sobom i sa osobom koja se radja u meni.Isplivaj na površinu ti koji si oduvijek bio u meni.Reci mi zašto...zašto ne mogu vidjeti drugu stranu.Povratak u stanje mistične učmalosti i proklete nesvete misli.Zamisli samo to.Zamisli da se nisi rodio ili da si umro i nestao u ništavilu,prestao postojati.Pokušaj shvatiti zbog čega se osjećaš tako usamljeno i zaboravljeno od svih...zaboravljen u očima boginje.Zašto si tako usamljen?Iako si okružen ljudima i osobama kojima je jako stalo do tebe,koji te vole...a ti se opet osjećaš odvojeno i tako daleko od svih.Zašto bože?Poželi nešto i ostvarit će ti se ono što nikada nisi želio,uvijek nešto demonsko i prokleto.Neprestano vještice lete na svojim metlama u tamnoj noći bez zvijezda okrunjene vlastitom svetosti boga pana.Podigni ruke ka nebu i skini jednu zvijezdu za sebe i baci je u dno ponora neka ti daje vječiti sjaj i toplinu,kada si ostao tako hladan.Neka ti zvijezde pokazuju i stvaraju put.Neka te prati odvojenost od tijela i neka te astralna nit odvede u astralni svijet bez ograničenja.Pokušaj stopiti se sa mnoštvom duša koje su napustile svoje tijelo u potrazi za suptilnim neizrecivim osjećajima.Stopi se sa jednim od njih i živjet ćeš vječno.
utorak, 12.08.2008.
EKV
Voda pada na tvoje oči boje meda
Ja sam dečak iz vode
Imam trag pod levom miškom
Na tvoje usne boje mesa
Pustiću kap svoje vode
Pustiću glas iz grla
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Tvoje usne na meni
Tvoje ruke na meni
I guram nož medju zube
I menjam oblik kao vidra
Nosim sablju oko bedra
Skupljam znoj sa čela
Na tvoje usne boje mesa
Pustiću kap svoje vode, vode
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Voda pada
U tvoje očhi boje meda
Ja sam dečak iz vode
Imam trag pod levom miškom
Na tvoje usne boje mesa
Pustiću glas iz grla
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
četvrtak, 07.08.2008.
bez naslova
U ime boga lucifera,u ime sumeranskih bogova i u ime istine u srcu razuma,ja podižem svoj mač i natapam oštricu bezumljem u utjelovljenoj nadi.Blagoslivljam nesreću u noći i pokorno služim svjetlonoši i dajem svoju dušu za njegovo postojanje.Neka tvoje svjetlo prelijepi luciferu bude moja zvijezda vodilja do mudrosti i velike eksplozije znanja o suštini stvari,o poretku samoga poretka blasfemije i ludila.Ti si naš otac i ti mi daješ volju za životom,budiš zaspalu čežnju u meni,otkrivam srce nevidljivom plahtom i puštam tvoju riječ unutra,blagoslovi me neznanjem,blagoslovi me upitnom srećom i povedi moju dušu na put prema tvome suncu.Neka tvoja zmija obavije moju dušu sve dok ne popusti pod utjecajem ljepote o bivstvu,budi moje svjetlo....tebe poštujem prelijepa zmijo,tvoj otrov je otrov ljubavi...
ponedjeljak, 04.08.2008.
vjeruj mi ovo nema smisla....
Evo još jedne bezvezne riječi izvrnute krajnosti lucidnog stvora koji gmiže po usudu i putu nepovratne istine o svemu.Inferiorna misao i superiorna težnja moje svijesti da bude jača od svih drugih nametnutih tvorevina dvolične dualnosti boga ludila,laži me ljubavi,ubij me,pusti krv i kapljicu okreni naopako,pusti je unutra.Čulo i mistika,koraci u tami,buka i tišina,šav neizrecive mudrosti na boginji kreposti,kao rijeka ona je tekla i smrt je našla u daru,omotan ljubavlju trakom laži,darujem ti smrt...Čuješ utjecaj iz okoline koji ne prestaje da bombardira tvoje osjete,trga te u komadiće miris ruže,a taj ustajali zrak vjetra,koji zaudara na prošlost,još i dalje puše unutar obzorja tvoje ličnosti,podsvijest je gladna i prazna,um se isprepliće sa ludilom,na samoj granici ništavila pleše titrajuću kožu...Pokušavam uskrsnuti nepostojeću misao,nešto što je bilo kao ideja negdje daleko u tmini,pravu istinu o doživljaju svetosti u snu,nešto nestvarno,prošlo vrijeme predočeno u stvarnosti,kroz suzne oči...Ponovo ta istina u tvojoj ruci krvari,iskonska snaga blaženog neznanja,početak stvaranja rajske tuge usnulog bića u zaboravljenom svijetu jada,neka morbidna bajka,još ne ispričana,negdje na granici razuma..Osjećam pravdu kuće,želim samo vratiti sve unatrag na početak ništavila,sve okrenuti prema sebi i zaželiti novu tugu na papiru,kiša uvijek pada i smiruje demone u meni...Čuješ li kako te doziva nešto,jeka se lomi kroz tvoju dušu i dopire u carstvo univerzuma pjevajući pjesmu smrti,još jedna je boginja mrtva,još jedan je život došao svome kraju,sve je završilo u snu,sve je prestalo biti i sve je tu...
