Evo još jedne bezvezne riječi izvrnute krajnosti lucidnog stvora koji gmiže po usudu i putu nepovratne istine o svemu.Inferiorna misao i superiorna težnja moje svijesti da bude jača od svih drugih nametnutih tvorevina dvolične dualnosti boga ludila,laži me ljubavi,ubij me,pusti krv i kapljicu okreni naopako,pusti je unutra.Čulo i mistika,koraci u tami,buka i tišina,šav neizrecive mudrosti na boginji kreposti,kao rijeka ona je tekla i smrt je našla u daru,omotan ljubavlju trakom laži,darujem ti smrt...Čuješ utjecaj iz okoline koji ne prestaje da bombardira tvoje osjete,trga te u komadiće miris ruže,a taj ustajali zrak vjetra,koji zaudara na prošlost,još i dalje puše unutar obzorja tvoje ličnosti,podsvijest je gladna i prazna,um se isprepliće sa ludilom,na samoj granici ništavila pleše titrajuću kožu...Pokušavam uskrsnuti nepostojeću misao,nešto što je bilo kao ideja negdje daleko u tmini,pravu istinu o doživljaju svetosti u snu,nešto nestvarno,prošlo vrijeme predočeno u stvarnosti,kroz suzne oči...Ponovo ta istina u tvojoj ruci krvari,iskonska snaga blaženog neznanja,početak stvaranja rajske tuge usnulog bića u zaboravljenom svijetu jada,neka morbidna bajka,još ne ispričana,negdje na granici razuma..Osjećam pravdu kuće,želim samo vratiti sve unatrag na početak ništavila,sve okrenuti prema sebi i zaželiti novu tugu na papiru,kiša uvijek pada i smiruje demone u meni...Čuješ li kako te doziva nešto,jeka se lomi kroz tvoju dušu i dopire u carstvo univerzuma pjevajući pjesmu smrti,još jedna je boginja mrtva,još jedan je život došao svome kraju,sve je završilo u snu,sve je prestalo biti i sve je tu...
Post je objavljen 04.08.2008. u 00:01 sati.