možda znam a možda neznam o čemu pričaš.,...dojmi me se ...PRAVDA KUĆE....reci pravila, dogme,...norme, ...između pripadnika tvog plemena, zajednice,..obitelji,...nešto što se po tebi neda oskrnaviti, i zato Boginje umiru, iako su se sa svojih preuzvišenih oblaka u nebesima spustile da osjete dah tvoje privlačne ludosti, ...da bar nakratko budu dio poezije divljeg šarma u tebi, a ti ih redovito prinosiš kao žrtvu surovim Bogovima tvog pustog carstva,....ti si tigar u kavezu, još živ, još jak, još sa voljom da lutaš slobodan, ali okovan sigurnošću bijednog kaveza koji otvoriti možeš ćak blagim udarcem šape,....ali ne želiš...sve što ti daju je samo krvavi odrezak za koji se ne trebaš boriti....bježi...
04.08.2008. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ti si tigar u kavezu, još živ, još jak, još sa voljom da lutaš slobodan, ali okovan sigurnošću bijednog kaveza koji otvoriti možeš ćak blagim udarcem šape,....ali ne želiš... Da,to sam ja,ne želim napustiti vlastiti kavez,siguran sam u njemu al i dalje zarobljen,no godinama sam se naviknuo na ljepotu kaveza...siguran u njemu,nedodirljiv,zakopan...
04.08.2008. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crow
....ništa od toga,..ti češ morat van,cijelo tvoje biče vrišti na van,....a ne da te netko ne sluša,..tužno je ali ti ne slušaš samoga sebe, uostalom, u kavezu i na slobodi,...tigrovi su nedodirljivi,..stoga ne kužim ,...čemu taj strah i bijeg od svih i svega,,,to je pravi paradoks,...i taj mjesec , nije on kriv što ga zemlja ne dotiče,..svake mjesečeve večeri, on baca blage i dojmljive srebrne niti svjetlosti na na zemljinu kožu, ali samoj zemlji te niti više nisu dovoljne , ona hoče dodir i zagrljaj, strast, i požudu,...sve u kompletu,....sama galaktička vibra više nije dovoljna,...pa če zemlja ,...ako dobro pogleda na sebe,jako dobro osvijetliti sama jedan put,...stazu,..ostaviti je prohodnu, da bi se nočima i jutrom budila sa toplim i nježnim , strastvenim dodirima,...na koži...
05.08.2008. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crow
možda znam a možda neznam o čemu pričaš.,...dojmi me se ...PRAVDA KUĆE....reci pravila, dogme,...norme, ...između pripadnika tvog plemena, zajednice,..obitelji,...nešto što se po tebi neda oskrnaviti, i zato Boginje umiru, iako su se sa svojih preuzvišenih oblaka u nebesima spustile da osjete dah tvoje privlačne ludosti, ...da bar nakratko budu dio poezije divljeg šarma u tebi, a ti ih redovito prinosiš kao žrtvu surovim Bogovima tvog pustog carstva,....ti si tigar u kavezu, još živ, još jak, još sa voljom da lutaš slobodan, ali okovan sigurnošću bijednog kaveza koji otvoriti možeš ćak blagim udarcem šape,....ali ne želiš...sve što ti daju je samo krvavi odrezak za koji se ne trebaš boriti....bježi...
04.08.2008. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nula
ti si tigar u kavezu, još živ, još jak, još sa voljom da lutaš slobodan, ali okovan sigurnošću bijednog kaveza koji otvoriti možeš ćak blagim udarcem šape,....ali ne želiš...
Da,to sam ja,ne želim napustiti vlastiti kavez,siguran sam u njemu al i dalje zarobljen,no godinama sam se naviknuo na ljepotu kaveza...siguran u njemu,nedodirljiv,zakopan...
04.08.2008. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crow
....ništa od toga,..ti češ morat van,cijelo tvoje biče vrišti na van,....a ne da te netko ne sluša,..tužno je ali ti ne slušaš samoga sebe, uostalom, u kavezu i na slobodi,...tigrovi su nedodirljivi,..stoga ne kužim ,...čemu taj strah i bijeg od svih i svega,,,to je pravi paradoks,...i taj mjesec , nije on kriv što ga zemlja ne dotiče,..svake mjesečeve večeri, on baca blage i dojmljive srebrne niti svjetlosti na na zemljinu kožu, ali samoj zemlji te niti više nisu dovoljne , ona hoče dodir i zagrljaj, strast, i požudu,...sve u kompletu,....sama galaktička vibra više nije dovoljna,...pa če zemlja ,...ako dobro pogleda na sebe,jako dobro osvijetliti sama jedan put,...stazu,..ostaviti je prohodnu, da bi se nočima i jutrom budila sa toplim i nježnim , strastvenim dodirima,...na koži...
05.08.2008. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...