petak, 31.08.2007.

Ovaj svijet će doživjeti prekid veze s normalnošću.

Lako je u životu kad imaš ljude oko sebe. Lako je prelaziti prepreke uz nečiju pomoć. Ništa nije teško kada znaš da će ti netko pružiti ruku i spasiti te od svakog ponora. Sve je jednostavnije uz nekoga, uz prijatelja, uz voljenu osobu. Uz obitelj.
Danas se obitelje ne cijene kao što su se prije cijenile. Više im ne pridodaju onu dragocjenost kao i prije. Sada nam je roditelj samo stari ili stara. Sada su nam tu samo da bi nam dali pare i tu su da bi nam samo prigovarali. No tek kasnije shvatimo koji je to dar, jer stvarno kad pomislim da negdje netko nema jednog roditelja, ili još gore, nema uopće roditelja, znam da moram biti sretna i da se nemam pravo žaliti na obitelj. Jer da sam htjela nešto bolje, ne bi mogla dobiti, jer ovo što sada imam, cijenim, poštujem i ljubim. Naravno da mi svi, ajmo reći tinejđeri, svoje tzv. starce volimo i ne znamo što bi bez njih, no uvijek radimo sranja, i ne shvaćamo njihovu brigu za nas. Nije nam nekada jasno čemu sve te zabrane, čemu sve prodike i priče. Ali jednog dana će nam sve biti jasno, jednog dana će nam sve doći iz guzice u glavu.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Kao što nam i u vezi prijatelja ponekad stvari nisu jasne. Jer baš pričam sa frendicom i zaključim da je lijepo kad imaš puno ljudi oko sebe koje voliš, kada znaš da ne možeš ostati sam. Jer ponekad se "zakačimo" za jednu osobu i nikuda dalje od nje. Puno je primjera djevojaka gdje su dvije frendice, nerazdvojne, stalno zajedno. To se često može vidjet, i naravno lijepo je to. No ponekad se neke granice pređu. Dogodi se puno stvari, cure znaju prijetiti da se ne smije maknuti od nje, da ne smije drugu frendicu imati jer će nju izgubiti. I tada se zbuniš. Još te sve okolnosti tjeraju da ostaneš samo s njom, da se makneš od svijeta, da ne upoznaješ s novim ljudima. No ipak, nakon nekog vremena sve to dosadi, nakon nekog vremena shvatiš da su te vukli za nos. Shvatiš da su ljudi sebični, i to skužiš za svoju najbližu osobu. Eh, razočaranje. Veliko razočaranje. No odlučiš tome stati na kraj i kreneš dalje. No ako si dobra osoba, iznutra, ako imaš dvije tri daske u glavi nije teško ništa. Jer imaš s čime promisliti, dobro razmisliti i ne dopuštati si više takve stvari.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ali ježi ga, šta je da je, ovaj svijet je gotov. Ovaj svijet odlazi da ne kažem kuda, i na nama je da se snađemo kako god znamo. Jer stvarno kada gledam svaki dan vijesti ili teletekst, pomislim hoće li se prekosutra netko moj bližnji spominjati u crnoj kronici, jer me stvarno više strah svega. Čovjek se počeo bojati prelaska ceste. Izlaska u trgovinu. Odlaska na piće. Čemu to sve vodi? Kažu da ne treba dizati paniku dok se neke granice ne pređu, no ove su granice već odavno pređene, ove granice više ne vide početak svega.
Ovaj svijet je odlazio jedan po jedan, no sada odlazi njih deset po deset.
I sada je na nama da se snađemo. Na nama je da uživamo dok možemo. Na nama je da se borimo za nešto bolje. Na nama je opet da volimo. Ljubimo. I ne brinemo previše.
(još uvijek)
- 18:58 - Tvoje riječi ( 44 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 17.08.2007.

U životu poželi samo jedno; da ne voliš izgubljeno i ne izgubiš voljeno.

//100.post, jezer ti gajde.//
Image Hosted by ImageShack.us
Čovjek sa svojim slabostima i svojim životom pokušava nešto uraditi pravilno na ovom svijetu. Vjerojatno je zato tu i stavljen. A ne da uporno radi greške i stvari koje ne bi trebao. Nije tu da bi druge povrijedio svako malo, da bi nekome činio nešto loše. No opet, ima nas svakakvih, zar ne? I svi smo različiti. Svatko ima svoj karakter, svoja razmišljanja, svoje nagone i svoje vrline i mane. I onda se opravdava čovjek tom svojom manom. Kaže takav sam i ne mogu to promijeniti. Istina je da ne može promijeniti, no ipak može malo je ublažiti, malo razmisliti koji put o svojim postupcima. Promisliti prije negoli nešto učini.
Jesam, pronašla sam se u tome. Znam i ja reći da sam takva i gotovo. No svejedno znam da to nije dobro, da bi trebala to nekako promijeniti, no kako? Što da učini čovjek? Zar je pojedina svaka osoba kriva što je takva? Nije ona odlučivala kakva će biti, kako će se ponašati i hoće li biti tvrdoglava ili lijena. No opet, kakav god da jesi, netko će te takvog voljeti. Imat ćeš prijatelje i nekoga tko ti je više od prijatelja, i oni će te prihvaćati takvog kakvog jesi, nadam se. Prigovarat će ti i srati, no ti samo možeš stisnut zube i pretrpit. I zbog ljubavi prema njima pokušati promijeniti, pokušati promisliti malo bolje. U klinac, ljubav te može na lijepo okrenuti, možeš uživati, bio to prijatelj ili nešto više, no kada dođe do nekog zabipa, do neke prepreke, kada vidiš da s nešto događa, mogu se desiti i loše stvari. Zbog ljubavi ljudi rade svašta, istina.
Bace se s mosta, režu žile, popiju tablete, objese se.
Image Hosted by ImageShack.us

Nisu imali snage. Nisu mogli to izdržati. Previše im je stalo do te osobe i nisu znali nastaviti živjeti bez nje dalje. No, zar je to potrebno? Ja sam uvijek bila protiv toga, i dalje sam. No čovjek u takvim trenucima ne zna što radi, izgubi se i jednostavno si pokušava olakšati na bilo koji način. I učini veliku pogrešku u životu koje nije ni svjestan. Kad postane svjestan toga što je učinio, možda bude kasno. Možda si upropasti mnogo toga u životu. Ježi ga, svatko može reći ja to nikad ne bi učinio, no nikad ne reci nikad. Slavna je to rečenica, i istinita bome. Ništa ne možeš govoriti dok se ne nađeš u takvim situacijama. Doživjela sam to mnogo puta, doživjeli su svi to i ako je tada čovjek bio pametan promislio je glavom prije ikakvog glupog postupka. I učinio je pravu stvar. Na pravi način. Bez bacanja s mosta, bez rezanja žila.
Ah ne znam. Ne mogu sve ljude strpat u isti koš, ježi ga svi smo toliko različiti. I trebaš ti sad sve prihvatiti, sve tolerirati. Istina, neke ne moraš jer ljudi prelaze granice ponekad previše a da i ne shvaćaju. No osobe kraj tebe koje voliš, prihvatio si takve kakve jesu. I živiš s time. I iskorištavaš život na najbolji način. Bar pokušavaš.
No eto, život ko život, sa svim padovima i usponima je tu, i živimo. Opet volimo. Opet poštujemo. Opet praštamo. Opet preživljavamo.
Volimo.
Image Hosted by ImageShack.us
- 11:45 - Tvoje riječi ( 12 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 01.08.2007.

Znaš li da te volim više nego što sam ikad pomišljala da ću nekoga voljeti? Osjećaš li to?

Uf, ovo je 99. post. Još samo malo i eto ih i stotinu objavljenih. ZAR VEĆ?
Nisam se ni okrenula, a taj je period prohujao. Prošao. I ostao iza mene. Ostale su mi samo te uspomene i ova stranica, i sve riječi koje sam ja izbacila, i svi moji osjećaji su ostali ovdje iza mene. I sada ih samo mogu čitati i prisjećati se svih tih sranja koja sam "prošla". Stavih pod navodnike zato jer sam ja još stvarno mlada i još mnogo toga nisam prošla. Još mnogo toga me čeka, još puno problema, i to onih pravih problema, a ne ovih mojih navodnih. I sve to ću morati proći, pretrpjeti i stisnuti zube.
Ovaj blog. Što je ovaj blog uopće, stvarno se nekad pitam? Došlo mi je mnogo puta da ga obrišem, da ga maknem odavde jer i kad se htjela iskaliti ovdje, i napisati sve od riječi do riječi kako se osjećam, nisam mogla. Ne. Previše ljudi ovo čita. Stoga, što je ovo tu? Čemu sam ja stvarala sve to, čemu sam pisala, uređivala, satima sjedila dok nisam našla pravi dizajn i odgovarajuću pjesmu? Čemu sam stotinu puta razbijala komp kada mi nije spremio i objavio post? Čemu svaki dan otvaram blog i gledam, lutam, čitam ostale?
Čemu sve to?
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Čemu sav taj trud oko njega? Čemu sav trud i oko drugih stvari kad će to jednom sve nestati, kao i mi?
To pitanje mi je par puta postavila moja prijateljica. Zamislila sam se nad tom rečenicom. Čemu sve to. Ja joj nisam tada dala pravi odgovor, čini mi se da joj uopće nisam ni dala odgovor. Ali sada se pitam. Sada razmišljam i opet odgovor nije tako blizu. Eh, njega ni nema.
Mi smo jednostavno tu, mi moramo živjeti i raditi ono što je pretpostavljeno za nas. I nemamo što tražiti odgovore koji ni ne postoje. Na nama je da gradimo svoj život, od temelja pa do krova. Na nama j da budemo zadovoljni sobom. Na nama je da drugima pomažemo, i da pokušamo i iz najmanjeg čovjeka izmamiti osmijeh od uha do uha.
Na nama je da širimo ljubav?!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Je, tako je. Na nama je jednostavno da budemo tu. Da šetamo ovim svijetom koliko možemo. Da ostavimo neki trag, da nas se uvijek sjećaju zbog nečega.
Ali nismo tu da bi činilo zlo i da na kraju netko ne dobije priliku da se dokaže i da ostavi svoj trag. Nismo tu da bi od nekog napravili samo mrlju na ovom svijetu.
NE.
Na sreću svaki čovjek ima srce. Makar duboko negdje skriveno, ali jednom će i ono isplivati na površinu. I voljet će dok može. Pružat će ljubav. Dobivat će ljubav.

Voljet će?
- 17:43 - Tvoje riječi ( 36 komentara) - Tvoj papir - #