Marketing
Znaš li da te volim više nego što sam ikad pomišljala da ću nekoga voljeti? Osjećaš li to?
Uf, ovo je 99. post. Još samo malo i eto ih i stotinu objavljenih. ZAR VEĆ?
Nisam se ni okrenula, a taj je period prohujao. Prošao. I ostao iza mene. Ostale su mi samo te uspomene i ova stranica, i sve riječi koje sam ja izbacila, i svi moji osjećaji su ostali ovdje iza mene. I sada ih samo mogu čitati i prisjećati se svih tih sranja koja sam "prošla". Stavih pod navodnike zato jer sam ja još stvarno mlada i još mnogo toga nisam prošla. Još mnogo toga me čeka, još puno problema, i to onih pravih problema, a ne ovih mojih navodnih. I sve to ću morati proći, pretrpjeti i stisnuti zube.
Ovaj blog. Što je ovaj blog uopće, stvarno se nekad pitam? Došlo mi je mnogo puta da ga obrišem, da ga maknem odavde jer i kad se htjela iskaliti ovdje, i napisati sve od riječi do riječi kako se osjećam, nisam mogla. Ne. Previše ljudi ovo čita. Stoga, što je ovo tu? Čemu sam ja stvarala sve to, čemu sam pisala, uređivala, satima sjedila dok nisam našla pravi dizajn i odgovarajuću pjesmu? Čemu sam stotinu puta razbijala komp kada mi nije spremio i objavio post? Čemu svaki dan otvaram blog i gledam, lutam, čitam ostale?
Čemu sve to?
Čemu sav taj trud oko njega? Čemu sav trud i oko drugih stvari kad će to jednom sve nestati, kao i mi?
To pitanje mi je par puta postavila moja prijateljica. Zamislila sam se nad tom rečenicom. Čemu sve to. Ja joj nisam tada dala pravi odgovor, čini mi se da joj uopće nisam ni dala odgovor. Ali sada se pitam. Sada razmišljam i opet odgovor nije tako blizu. Eh, njega ni nema.
Mi smo jednostavno tu, mi moramo živjeti i raditi ono što je pretpostavljeno za nas. I nemamo što tražiti odgovore koji ni ne postoje. Na nama je da gradimo svoj život, od temelja pa do krova. Na nama j da budemo zadovoljni sobom. Na nama je da drugima pomažemo, i da pokušamo i iz najmanjeg čovjeka izmamiti osmijeh od uha do uha.
Na nama je da širimo ljubav?!
Je, tako je. Na nama je jednostavno da budemo tu. Da šetamo ovim svijetom koliko možemo. Da ostavimo neki trag, da nas se uvijek sjećaju zbog nečega.
Ali nismo tu da bi činilo zlo i da na kraju netko ne dobije priliku da se dokaže i da ostavi svoj trag. Nismo tu da bi od nekog napravili samo mrlju na ovom svijetu.
NE.
Na sreću svaki čovjek ima srce. Makar duboko negdje skriveno, ali jednom će i ono isplivati na površinu. I voljet će dok može. Pružat će ljubav. Dobivat će ljubav.
Voljet će?
Post je objavljen 01.08.2007. u 17:43 sati.