Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/explode

Marketing

U životu poželi samo jedno; da ne voliš izgubljeno i ne izgubiš voljeno.

//100.post, jezer ti gajde.//
Image Hosted by ImageShack.us
Čovjek sa svojim slabostima i svojim životom pokušava nešto uraditi pravilno na ovom svijetu. Vjerojatno je zato tu i stavljen. A ne da uporno radi greške i stvari koje ne bi trebao. Nije tu da bi druge povrijedio svako malo, da bi nekome činio nešto loše. No opet, ima nas svakakvih, zar ne? I svi smo različiti. Svatko ima svoj karakter, svoja razmišljanja, svoje nagone i svoje vrline i mane. I onda se opravdava čovjek tom svojom manom. Kaže takav sam i ne mogu to promijeniti. Istina je da ne može promijeniti, no ipak može malo je ublažiti, malo razmisliti koji put o svojim postupcima. Promisliti prije negoli nešto učini.
Jesam, pronašla sam se u tome. Znam i ja reći da sam takva i gotovo. No svejedno znam da to nije dobro, da bi trebala to nekako promijeniti, no kako? Što da učini čovjek? Zar je pojedina svaka osoba kriva što je takva? Nije ona odlučivala kakva će biti, kako će se ponašati i hoće li biti tvrdoglava ili lijena. No opet, kakav god da jesi, netko će te takvog voljeti. Imat ćeš prijatelje i nekoga tko ti je više od prijatelja, i oni će te prihvaćati takvog kakvog jesi, nadam se. Prigovarat će ti i srati, no ti samo možeš stisnut zube i pretrpit. I zbog ljubavi prema njima pokušati promijeniti, pokušati promisliti malo bolje. U klinac, ljubav te može na lijepo okrenuti, možeš uživati, bio to prijatelj ili nešto više, no kada dođe do nekog zabipa, do neke prepreke, kada vidiš da s nešto događa, mogu se desiti i loše stvari. Zbog ljubavi ljudi rade svašta, istina.
Bace se s mosta, režu žile, popiju tablete, objese se.
Image Hosted by ImageShack.us

Nisu imali snage. Nisu mogli to izdržati. Previše im je stalo do te osobe i nisu znali nastaviti živjeti bez nje dalje. No, zar je to potrebno? Ja sam uvijek bila protiv toga, i dalje sam. No čovjek u takvim trenucima ne zna što radi, izgubi se i jednostavno si pokušava olakšati na bilo koji način. I učini veliku pogrešku u životu koje nije ni svjestan. Kad postane svjestan toga što je učinio, možda bude kasno. Možda si upropasti mnogo toga u životu. Ježi ga, svatko može reći ja to nikad ne bi učinio, no nikad ne reci nikad. Slavna je to rečenica, i istinita bome. Ništa ne možeš govoriti dok se ne nađeš u takvim situacijama. Doživjela sam to mnogo puta, doživjeli su svi to i ako je tada čovjek bio pametan promislio je glavom prije ikakvog glupog postupka. I učinio je pravu stvar. Na pravi način. Bez bacanja s mosta, bez rezanja žila.
Ah ne znam. Ne mogu sve ljude strpat u isti koš, ježi ga svi smo toliko različiti. I trebaš ti sad sve prihvatiti, sve tolerirati. Istina, neke ne moraš jer ljudi prelaze granice ponekad previše a da i ne shvaćaju. No osobe kraj tebe koje voliš, prihvatio si takve kakve jesu. I živiš s time. I iskorištavaš život na najbolji način. Bar pokušavaš.
No eto, život ko život, sa svim padovima i usponima je tu, i živimo. Opet volimo. Opet poštujemo. Opet praštamo. Opet preživljavamo.
Volimo.
Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 17.08.2007. u 11:45 sati.