Dok se maj primicao kraju, najavljujući veliki lipanjski vatromet kad je sunce najbliže našem svijetu, kad na sjeveru dan nikako ne prestaje, Vanjka je kopao po svom kovčežiću punom zgužvanih papirića tražeći voće, a nigdje ga nije bilo. Ako se i spominjalo, to je zbog njegova nedostatka. U "Voćki" se, usprkos naslovu, voće spominje samo kad se govori o gradu bez voćki. U "Jutru" lirski subjekt poziva svoju ljubav: donesi mi voće/da jedemo zajedno u zoru/umjesto kave i cigareta. Voća, dakle, nema, barem ne još. "Zadnji dan poklada" - opet isto - jabuke postoje, ali ne ovdje: nitko od njih nije došao na moja vrata a priča se da na Vrbiku, Autobusnom Kolodvoru dolaze, dobivaju sitniš, jabuke i orahe "Šumsko voće #1" govori, doduše, o malinama i borovnicama, ali opet prigovarajući kako to nije to - nazivaju se šumskima, a zapravo su iz vrta ili staklenika. "Šumsko voće #2" - nije ni napisano. Vrhunac takve poetike predstavlja pjesma "Kruška", koja odiše svojevrsnom obratnom nostalgijom: KRUŠKA u prošlim vremenima tražim samo jednu malu krušku nijednu malu krušku nemam u svojim uspomenama samo jedna mala kruška ništa više ne tražim u prošlosti. a nema je |