eviltwin

Vanjka je sanjao da vozi automobil. To sigurno, jer je sinoć čitao Iljfa i Petrova. Bilo je proljeće, sunce i kiša i zeleno i bijelo i lude ptice, bezbroj, rijeka je bila potpuno zelena, cesta je isto bila zelena. Ovdje na jugu, rijeke krivudaju uvjerljivije, stijene su oštrije, ljudi su tamnoputi i glatkih lica, duhovi su narančasti i nekako strše, kao da su naknadno dodani. Ne postoji zima - samo život i okrutnosti.

ZA PREMILIM JUTROM

koliko boja nosi dan
u kojem ni usnulog lišća nema
proljeće ulazi u moj stan
i bez krajička modrog neba

cvijeće se stvorilo u vlažnom vrtu
užitka što ga nosi maj
ogroman zanos i cvrčku, i hrtu
odlazim natrag u zavičaj

gdje sunce vlada prezrelim nebom
koje ni u snu ubilo nije
misao što je donosi dan

ni jutra nema, večeri, noći
u glazbi davno preminule moći
u gradu što mi ne poklanja san

[u Zagrebu, početkom XXI stoljeća]