eviltwin

Vanjka se nostalgično prisjeća vremena okrupnjivanja zemljišta. Uvijek je nastojao imati svoj mali vrt, s petrusimulom, selenom, kapulom, pomidorama, a onda su stigli neki uniformirani momci i "proveli postupak okrupnjivanja". Ne, ništa nisu dirali, niti su izgazili vrt, samo su nešto zapisivali. Otišli su prašnjavim kolima kako su i došli, ali Vanjka je znao da više ništa neće biti isto.


Vanjka je otišao u grad i upisao se na univerzitet. Tamo je od uličnih pjevača stalno tražio da mu opet i opet pjevaju onu o "radosti pređašnjih leta" ("Citira je Paustovski, znate", govorio im je. "Kako ne bismo znali", odgovarali su) i u šešire im ubacivao pregršti sitnih novčića, koliko god je imao.