ponedjeljak, 02.04.2007.
Vanjka na izletu u zavičaj
|
Vanja se izlegao iz malog stvaralačkog jaja (veličine prepeličjeg). Dogodilo se to negdje 2004, u neuspjeloj istoimenoj pjesmi: "Vanja".
stih po stih pjesnik korača noć je duga pera se laća tko se pera laća od pera će i poginuti tako je Vanja, lutajuć pustinjom  Dva velika tunela dijele naš mali svijet na tri klimatska pojasa: kontinentalni, planinski i sredozemni. Točno se to osjeti po vremenskim prilikama, koje često bivaju sasvim različite na ulazu i izlazu iz tunela. Poslije drugog, cesta izbija na more, a zatim se opet uvlači u unutrašnjost - krševitu pustaru od vapnenca i čvornatog grmlja. Čitajući upravo neke ruske knjige sjetio sam se Vanje i zavirio u prašnjave foldere na najdonjim policama. Najnajdonjim, duboko duboko. Vanjka je rekao da sve skupa nije bilo vrijedno truda. Ja sam rekao da previše virtualnih Germana i, jao, Indijaca u pozi meditacije, obitava ovim prostranstvima i da je napokon potreban i jedan Slaven. Vanjka mi je rekao da brijem, naoštrio je pero, umočio ga u tintu i zapisao... car Ivan Grozni osvojio je naš svijet udarao žezlom o tlo da se sve treslo Rusija se okrenula naglavce od njegovih samih srditih misli zato ga i prozvaše: Grozni po njemu sam dobio ime a majka me, kao i sve majke, zvala Vanja, pokatkad i Vanjka na zadnjem sjedištu kočije, oštreći pero, pomislih i Ivana Groznog majka je zacijelo zvala Vanjka Onda je na početku dodao naslov: "Vanjka Grozni". Rekao je: to je tek skica, da ne zaboravim misao. Najvažnije je da ne zaboravim majka-Vanjka. Ljepše ću to napisati kad stignemo u Ekaterinburg i kad se ispružim na ležaljci pod lipom, s pogledom na šumu. |
