eviltwin

od londona do pariza
amsterdama do berlina
hodam istim ulicama
mislim iste Misli

jedan veliki osamljeni grad
al baš me briga
jedan veliki evropski grad
baš me briga
moje srce ostaje isto isto
unutra moje srce ostaje istoi dok se to čuje iz druge sobe pričam ti kako su svirali to na koncertu i kako mi je bilo drago što sviraju jer volim tu stvar i kako je na albumu holy wars na kojem je i manner of speaking i kako ni prošli ni ovaj put nisu svirali manner of speaking jer im se valjda više ne da pa sam mislio da uopće ne sviraju ništa tako staro ali jesu i sve a ti govoriš aha aha sve tiše i tiše i onda počinješ duboko disati i pokrivam te dekicom jer zaspala si neplanirano i gledam doktora hausa i mislim dobro je baš je dobro.
najozbiljnije

eno ga, na vrhu Betlehema
guši se u hrastovoj kori, zanemarujući čemprese
bez sjete

uzima konac i plete drugog čovjeka
izgubio je nit! gdje mu je nit? gdje li je nit?

brižno se osvrće, a opasnost je uvijek naprijed

drozd!
gordi drozd

romansirano pišem autobiografiju
ni rim nije sagrađen

uopće

kradem stileme
leže po cesti
uzimam ih bez reda
i šaljem dalje

ne bi li netko pročitao bez svijesti
napokon
čekam taj trenutak tužnog nedjeljnog sna
čekam te sate zgužvane u kuglicu papira
poput onih kojima smo se gađali na zemljopisu

p.s.
kako ružno: "onih kojima"
zamjenice treba zamijeniti nečim, najbolje tišinom

---> 01:14 edit: foto --->

kreativnost počinje svakog petog u mjesecu
stvaramo pjesme četvrtkom

na tržnici su skupi gavuni, a jeftin andrić
izabrane pripovijetke i prokleta avlija = 30 deka gavuna
riječ je minijaturnim ribicama, lako se spremaju i fine su
uz kap limuna

neprimijetno ušetavamo u dvorane, a tamo koncerti
dobrih bendova

iako je noć, a jezero u blizini se ne vidi
teško je biti nježan u ovim vremenima
teško je ne biti nježan van ovih vremena

zabavno je podešavati postavke
zabavno je nizati riječi
crno na bijelom
znajući da će se tamo pojaviti
bijelo na crnom

ugodno je malo pobjeći od ovih vremena
od jutros pa do preksutra popodne
vremena će biti neka druga
ne puno druga, samo malo druga
ne dugo druga, samo kratko druga

pa ću se vratiti u ova naša
jer treba
(mijenjajući usput množinu u jedninu i natrag,
igrajući se, naime)

imam novi horoskop, novi je dan, sanjao sam noćas djevojku s fetišem na ruke, sanjao sam nekidan da pušim cigaretu.

razmišljam da pobijelim blog. kažu da je crno naporno za ljude.

četvrtak je. ne viđamo se previše ovih dana. ti crtaš kućice za ljude, ja pišem gluposti i vrtim se ukrug. ljubav u doba objeda.

razmišljam da izbacim citate starih i novih afirmiranih umjetnika, a da stavim svoje fotke ili nešto, uglavnom da sve skupa bude više ja, a manje skrivanje iza autoriteta. da skroz izbacim popis muzičara. da izbrišem sve staro i počnem ispočetka. ili da sve staro konzerviram na nekoj drugoj adresi: muzej starog zla. ili: eviltwin - rani radovi.

rekao sam prijatelju: ne znam šta da radim s tim što sam napisao. čini mi se uvijek da sam ono staro na neki način prerastao, a ovog novog nikad ne bude dovoljno - dok se skupi, već postane staro. tako su sve što pišem rani radovi.

napokon slobodan dan. vani je sunce, a iz kose mi pada snijeg. čini mi se da ima više nego obično, ali možda je samo očitije zbog sunca. međutim, imam poseban šampon. u subotu se poklopilo. meni je promocija, a malom bratu maturalna večer. familija je u shizofrenoj situaciji i mora se raspoloviti.

nekidan sam shvatio da cijelo vrijeme razmišljam hegelijanski-dijalektički i to kad je papa ratzinger nešto rekao. sad nemam volje to tražiti, ali bilo je nešto u smislu da zbog velike kvantitete informacija kojima smo izloženi nemamo vremena za kvalitativnu sintezu. informacije tako postaju samo prazne reči (ili slike, zvuci. ukratko: megabajti) uglavnom klasični truć-trać protiv Tehnološkog Napretka kakav jest. no ipak, svaki mudriji čovjek će naći minutu-dvije da se izdigne iznad te svakodnevne bitke teza i antiteza kako bi formirao nekakvu vlastitu sintezu. (sad više nisam siguran što je od ovoga papa ratzinger, a što je neki moj nastavak u glavi.) i to je točka na kojoj iz paštete iskače Hegel. ljudi se ponekad naglo priklanjaju određenoj ideji, a ponekad balansiraju među suprotnostima, tražeći istinu, zdravorazumski rečeno, u sredini. razumijete

generalni sekretar ck skh nije dobro. i tu je Hegel: generalni sekretar ck skh mu je simpatičan i želi mu sve najbolje (teza), a s druge strane, zna da je za skh bolje da ga vodi netko drugi (antiteza).

sinteza: želi mu brzo ozdravljenje i sretnu penziju.

nešto je zapelo u 19. stoljeću jebemu. a kasnije se tek dogodila cijela eksplozija spoznajne misli, no ne hvata se nigdje. mislim da (post)postmoderna ne bi znala skuhati dobro varivo od leće.